DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 68     <-- 68 -->        PDF

AKTUELNA PROBLEMATIKA


Privredna komora Jugoslavije, Savjet za šumarstvo i


drvnu industriju i Poslovno udruženje šumsko-privrednih


organizacija Hrvatske objavili su nedavno napise koji se od


nose na nomadsku ispašu ovaca i koza. Smatramo napise


zan´mljivim za našu stručnu javnost te ih objavljujemo u


cijelosti.


Uredništvo


UPOZORENJE I NESLAGANJE SA NOVIM POKUŠAJEM DRŽANJA
KOZA U ŠUMAMA


Povodom održanog Savjetovanja o problemima kozarstva u
Počitelju (Hercegovina) 20. XII 1972. i donijetih zaključaka


Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije
na svojoj sjednici održanoj 31. I 1973. g. donio je odluku da uloži protest i
upozorenje nadležnim organima, organizacijama i javnosti na pokušaju da
se izmijene i ukinu postojeći zakonski propisi o zabrani i držanju koza i
paši u šumama, koji su u zadnjih dvadeset i pet godina dali dragocjene rezultate
u obnovi vegetacije i šuma, a u prvom redu na području jadranskog
krša (mediteranskog) i goleti.


Savjet osuđuje način na koji je organizirano Savjetovanj e o problemima
kozarstva Jugoslavije u Počitelju (Hercegovina) dana


20. XII. 1972., kao i objavljene zaključke istog Savjetovanja pod brojem
2122-24. I. 1973. g. i to sloga šio je problematika paše i brsta koza u šumama
raspravljana bez učešća nadležnih faktora tj. zainteresiranih šumskih privrednih
organizacija i organa društveno-političkih zajednica nadležnih za poslove
šumarstva.
Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije, ne
želi niti ima prava da se miješa u samoupravna prava organa, organizacija i
članica u okviru Sekretarijata za poljoprivredu, prehrambenu, i duhansku industriju
i zemljoradničku zadrugarstvo, u nastojanju i traženju puteva za
povećanje stočnog fonda i proizvodnje mesa, mlijeka, vune i kože uz primjenu
i proširenje suvremenih tehničkih i tehnoloških rješenja uzgoja i selekcije
stoke. Posebno pozdravljamo nastojanja i akcije koje se baziraju na
proširenju i usavršavanju štalskog uzgoja stoke uopće, pa i koza. Takav uzgoj
ne šteti uvođenju suvremenih metoda uzgajanja šuma koje isto tako
imaju za cilj poboljšanje slanja i zaštitnih funkcija šuma i povećanje proizvodnje
drveta, kao industrijske sirovine, neophodne za život i razvoj naše
zajednice i rastućeg broja stanovništva.


U ranijem periodu razvoja naše zemlje i uvjeta života, koje je karakteriziralo
privredna zaostalost u cjelini i daleko manji broj stanovništva, koze
kao i veći broj druge stoke koristile su kroz ekstenzivni i nomadski način
pašarenja i šume. Time se sigurno doprinijelo degradiranju prostranstava




ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 69     <-- 69 -->        PDF

šuma u svim krajevima zemlje, a posebno je to imalo negativan odraz u mediteranskoj
i submediteranskoj regiji (gdje je geološka podloga krečnjak jadransko
kraškog područja) ili u aridnim zonama (goleti Makedonije) i dr.


Kako je to sve naučno istraženo i dokazano, neshvatljivo je kako su sazivači
savjetovanja o kozarstvu mogli jednostrano riješavati problematiku i
donositi zaključke bez učešća šumske privrede i ostalih nadležnih i kvalificiranih
šumarskih naučnih, razvojnih, te stručnih organizacija i drugih organa,
kada se radi o načinu i korišćenju šuma koje su im date na upravljanje.


Jedan jedini, skroman, naručen referat za to Savjetovanje, koji je tretirao
odnose šume i koza, iznio je propise i štetnost držanja koza u šumi, pa
je nedvosmisleno ukazao na svu štetnost koju nanose koze i druga stoka, jer
direktno kaže: »suvremeno gospodarenje šumama, koje se sve više vezuje na
principe slobodne tehnike gajenja, nespojivo je sa pašom koza, jer jednodrugo isključuje«. Ova konstatacija nije nikako administrativni akt, već rezultat
naučnih i privrednih istraživanja. Na veliku žalost o tome učesnici i
sazivači Savjetovanja nisu vodili računa, već su donijeli neodržive zaključke.
Navodeći u zaključcima da je »stvorena biološka ravnoteža u uzgoju šuma,
rastinja i gajenja koza« predstavlja najobičnije iskrivljavanje nauke. Želja
nekih trgovaca i stočara, da se nakon dvije i po decenije mukotrpnog rada
i nastojanja zajednice da se obnovi zelenilo na kršu, ponovno puste u šume
i zelenilo krša koze, znači likvidirati sav uloženi trud. Time bi neko, na štetu
i uz upropašćavanje šuma i zelenila, na »lak način« i na kratak period proizveo
i prodao nešto mesa i kozjih koža čija cijena ne može podmiriti ni hiljaditi
dio štete koju treba da snosi šumarstvo i nacionalna privreda.


U momentu kad nastojimo razviti turizam, kada pristupamo kao napredna
zemlja svjetskim nastojanjima o zaštiti čovjekove sredine i osnivamo Jugoslavenski
komitet za zaštitu i unapređenje čovjekove sredine, i pokrećemo
široke mase na pošumljavanjc goleti i krša i rekonstrukciju šikara u visoke
šume, ovakova jednostrana akcija mora se osuditi.


Pokušaji da se ovo Savjetovanje prikaže kao dogovor o širem unapređenju
štalskog uzgoja koza ne može se ničim dokumentirano potvrditi. Naprotiv
sve govori da se radilo o smišljenoj i organiziranoj pripremi i propagandi
nomadskog pašarenja koza.


Ovo potvrđuje naručeni referat za Savjetovanje pod naslovom: »U kojimslučajevima koze štete šumama a u kojima ne štete«. Dalje u zaključcima sa
ovoga Savjetovanja u toč. 1 stoji i ovo: »Uzgoj koza kao domaćih životinja u
svijetu je našlo svoju ekonomsku opravdanost, a stvorena je biološka ravnoteža
u uzgoju šuma, rastinja i gajenja koza«. U toč. 5. zaključka stoji ovo:
»U intenzivnom gajenju koza nije smetala . . .«


Ako se radi o dogovoru za štalski uzgoj stoke, pa i koza, onda svega
ovoga u zaključcima i referatima ne treba, jer ta vrsta uzgoja nema interesa
za šumu, a ne šteti nikakovoj vegetaciji pa ni šumi. Da li još uvijek treba
nekome dokazivati kakvu i koliku štetočinu za šumu i svaku vegetaciju predstavlja
koza izvan štalskog uzgoja? Da li to uvjerljivo ne govore široka prostranstva
zelene vegetacije, moćnog zaštitnika zemljišta od vjetrova, erozije
i drugih ispiranja i odnošenja, u našoj zemlji poslije zabrane držanja koza
nasuprot isto tako velikim ogoljelim i bez zelenog pokrova istim površinama
prije ove zabrane.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Smatramo da je u uvjetima općeg privrednog razvoja naše zemlje i nastojanja
da se izrazito nerazvijena područja što brže izvuku iz zaostalosti,
nemoguće zagovarati tezu da je uzgoj koza jedan od bitnih faktora njihovog
razvoja, ishrane stanovništva i spriječavanje migracije iz tih područja, (toč.
3, 4 i 6 zaključaka). Mjere koje se poduzimaju za razvoj ovih područja su
vrlo složene i sveobuhvatne, a posebno one koje se odnose na životni standard
tamošnjeg stanovništva. Sigurno je da povećanje broja koza neće doprinjeti
ovim naporima, nego naprotiv postoji opasnost da se onim što se
zagovara u Zaključcima doprinese konzerviranju postojećeg stanja ili vraćanju
na staro.


Savjet za šumarstvo i drvnu industriju pozdravlja stav Izvršnog vijeća
SR Bosne i Hercegovine koje je povodom ovoga Savjetovanja, preko Sekretarijata
za informacije Izvršnog vijeća BiH, dalo slijedeći stav:


»Zabrana držanja koza u Hercegovini regulirana je Uredbom još 1947. g.,
a od 1965. g. i Zakonom. Primjena ovih propisa u proteklih dvije i pol decenije
dala je nesumnjivo dragocjene rezultate, a kako se u međuvremenu
nisu stekli nikakovi novi razlozi zbog kojih bi trebalo mjenjati postojeće
propise, zagovaranje o potrebi i korisnosti ukidanja Zakona o zabrani držanja
koza bez ikakovih su osnova.


Izvršno vijeće Bosne i Hercegovine zato, ne samo da nema namjere da
predloži izmjenu postojećih odredaba o držanju koza, nego smatra da ih u
interesu zajednice treba dosljedno sprovoditi«.


Savjet za šumarstvo i drvnu industriju stoga traži, od Savjeta za poljoprivredu,
prehrambenu i duhansku industriju i zemljoradničku zadrugarstvo,
da Zaključke sa Savjetovanja o problemima kozarstva u
Jugoslavij i korigira i povuče onaj dio, koji se odnosi na šumarstvo,
jer su donijeti jednostrano bez učešća odgovornih i nadležnih faktora, zato
i ne sagledavaju štete koje bi nastale u šumarstvu i privredi u cjelini, a zvuče
nenaučno i neodgovorno.


Beograd, 20. veljače 1973.


Sekretar Savjeta: Predsjednik Savjeta:
Ing. Mirko Sučević, v. r. Ing. Đorđe Blagojević, v. r.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 71     <-- 71 -->        PDF

BILTEN BROJ 2/1973 što ga izdaje Poslovno udruženje šumsko privrednih
organizacija Hrvatske donosi na str. 90 i 91, a u vezi nomadske ispaše
ovaca i koza, slijedeće:


»Režira ispaše općenito je reguliran generalnom klauzulom u čl. 32 Osnovnog
zakona o šumama (S. L. SFRJ br. 26/65) kojim je zabranjena, između
ostalog, paša, brst i druge radnje kojima se slabi prinosna snaga šume i šumskog
zemljišta ili ugrožava opstanak ili namjena šume.


Prema Zakonu o šumama (Narod. Novine SRH br. 19/67 čl. 25) organizacije
koje gospodare šumama određuju općim aktom u kojim je slučajevima
i pod kojim uvjetima dozvoljena paša u šumama kojima one gospodare, a
općinska skupština donosi propise o paši u šumama u društvenom vlasništvu
kojima ne gospodare radne organizacije i u šumama na kojima postoji pravo
vlasništva. Član 32 određuje da građani i pravne osobe, koje oštete šume, između
ostalog, pašom moraju naknaditi štetu prema utvrđenom cjeniku.


Zabranu nomadske ispaše ovaca na poljoprivrednom zemljištu regulira
Zak. o zabrani nomadske ispaše ovaca (N. N. SRH br. 17/67) prema kojem
su organi unutrašnjih poslova dužni poduzimati mjere radi spriječavanja
dogona ovaca na nomadsku ispašu i pružati potrebnu pomoć prilikom prisilnog
odstranjivanja ovaca. Također su određene i sankcije protiv pojedinaca
i radnih organizacija odnosno drugih pravnih osoba kad se njihove ovce
nađu na nomadskoj ispaši.


Međutim usprkos zakonskih propisa nomadska ispaša ovaca se još uvijek
vrši.


U priobalnom dijelu broj koza u odnosu na prošlu godinu se povećao.
Kretanje brojnog stanja koza prikazuje se u slijedećoj tabeli:


Godina Broj koza Broj Prosjek
sanskih domaćih Ukupno domaćin. po dom.
1969 62.885 5.495 68.380 16.851 4,1
1970 63.020 5.280 68.300 24.081 2,8
1971 55.534 7.342 62.876 15.704 4,0
1972 59.099 6.397 65.496 15.363 4,3


Broj domaćih koza je u porastu, a sanskih u opadanju. Broj se je povećao
na području općina: Rijeka, Benkovac, Biograd, Drniš, Dubrovnik,
Knin, Makarska, Metković, Obrovac, i Nacion. park »Paklenica«, a smanjio
se u općini: Senj, Hvar, Šibenik, Vrgorac i Nac. parku »Mljet«, dok na području
ostalih općina stagnira.


Najveći broj domaćih koza registriran je kao i svake godine u općini
Obrovac U4.434 grla), a prosječno po domaćinstvu dolazi 21,6 koza. Iza općine
Obrovac dolaze po brojnosti općina Knin (9.695 koza ili 14,2 po domaćinstvu),
Sinj (4.426 koza ili 5,0 po dom.), Benkovac (2.876 ili 5,4 po dom.),
Split (2.826 ili 1,6 po dom.), Drniš (2.785 ili 6,8 po dom.), Dubrovnik (1.995
ili 1,3 po dom.) i Vrgorac (1.821 ili 1,8 po dom.).


U tih 8 općina ima ukupno 50.858 domaćih koza ili 86°/o od ukupnog broja
domaćih koza.«