DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1973 str. 69 <-- 69 --> PDF |
šuma u svim krajevima zemlje, a posebno je to imalo negativan odraz u mediteranskoj i submediteranskoj regiji (gdje je geološka podloga krečnjak jadransko kraškog područja) ili u aridnim zonama (goleti Makedonije) i dr. Kako je to sve naučno istraženo i dokazano, neshvatljivo je kako su sazivači savjetovanja o kozarstvu mogli jednostrano riješavati problematiku i donositi zaključke bez učešća šumske privrede i ostalih nadležnih i kvalificiranih šumarskih naučnih, razvojnih, te stručnih organizacija i drugih organa, kada se radi o načinu i korišćenju šuma koje su im date na upravljanje. Jedan jedini, skroman, naručen referat za to Savjetovanje, koji je tretirao odnose šume i koza, iznio je propise i štetnost držanja koza u šumi, pa je nedvosmisleno ukazao na svu štetnost koju nanose koze i druga stoka, jer direktno kaže: »suvremeno gospodarenje šumama, koje se sve više vezuje na principe slobodne tehnike gajenja, nespojivo je sa pašom koza, jer jednodrugo isključuje«. Ova konstatacija nije nikako administrativni akt, već rezultat naučnih i privrednih istraživanja. Na veliku žalost o tome učesnici i sazivači Savjetovanja nisu vodili računa, već su donijeli neodržive zaključke. Navodeći u zaključcima da je »stvorena biološka ravnoteža u uzgoju šuma, rastinja i gajenja koza« predstavlja najobičnije iskrivljavanje nauke. Želja nekih trgovaca i stočara, da se nakon dvije i po decenije mukotrpnog rada i nastojanja zajednice da se obnovi zelenilo na kršu, ponovno puste u šume i zelenilo krša koze, znači likvidirati sav uloženi trud. Time bi neko, na štetu i uz upropašćavanje šuma i zelenila, na »lak način« i na kratak period proizveo i prodao nešto mesa i kozjih koža čija cijena ne može podmiriti ni hiljaditi dio štete koju treba da snosi šumarstvo i nacionalna privreda. U momentu kad nastojimo razviti turizam, kada pristupamo kao napredna zemlja svjetskim nastojanjima o zaštiti čovjekove sredine i osnivamo Jugoslavenski komitet za zaštitu i unapređenje čovjekove sredine, i pokrećemo široke mase na pošumljavanjc goleti i krša i rekonstrukciju šikara u visoke šume, ovakova jednostrana akcija mora se osuditi. Pokušaji da se ovo Savjetovanje prikaže kao dogovor o širem unapređenju štalskog uzgoja koza ne može se ničim dokumentirano potvrditi. Naprotiv sve govori da se radilo o smišljenoj i organiziranoj pripremi i propagandi nomadskog pašarenja koza. Ovo potvrđuje naručeni referat za Savjetovanje pod naslovom: »U kojimslučajevima koze štete šumama a u kojima ne štete«. Dalje u zaključcima sa ovoga Savjetovanja u toč. 1 stoji i ovo: »Uzgoj koza kao domaćih životinja u svijetu je našlo svoju ekonomsku opravdanost, a stvorena je biološka ravnoteža u uzgoju šuma, rastinja i gajenja koza«. U toč. 5. zaključka stoji ovo: »U intenzivnom gajenju koza nije smetala . . .« Ako se radi o dogovoru za štalski uzgoj stoke, pa i koza, onda svega ovoga u zaključcima i referatima ne treba, jer ta vrsta uzgoja nema interesa za šumu, a ne šteti nikakovoj vegetaciji pa ni šumi. Da li još uvijek treba nekome dokazivati kakvu i koliku štetočinu za šumu i svaku vegetaciju predstavlja koza izvan štalskog uzgoja? Da li to uvjerljivo ne govore široka prostranstva zelene vegetacije, moćnog zaštitnika zemljišta od vjetrova, erozije i drugih ispiranja i odnošenja, u našoj zemlji poslije zabrane držanja koza nasuprot isto tako velikim ogoljelim i bez zelenog pokrova istim površinama prije ove zabrane. |