DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Vidjeli smo već od kakove je važnosti veličina fokusa za oštrinu snimka.
Nastojat ćemo dakle da površina »efektivnog fokusa« bude što manja. Za
orijentaciju se možemo poslužiti podatkom da je Kriebe l (1966) vršio
svoja istraživanja sa aparatom koji je davao snop zračenja promjera 2,0 mm.
Rendgenski aparati sa užim snopom na izlazu iz cijevi, dati će oštrije detalje,
ali će za isti format filma (naročito ako je veći, npr. 13 X 18 cm) biti
potrebno udaljiti film od izvora, kako bi cijela njegova površina bila obuhvaćena
snopom rendgenskih zraka. To opet zahtijeva produženje ekspozicije,
pa se stoga može reći da su mali fokusi pogodni za mikrorendgenografska
istraživanja, gdje je neophodna oštrina detalja.


U pogledu ostalih karaketristika rendgenskih uređaja, od važnosti je još
sistem hlađenja i konstrukcija prozora — filtera na izlazu rendgenskih zraka
iz cijevi. Problem hlađenja je konstruktivnog karaktera i svakako nam je
najpogodnija izvedba koja omogućuje kontinuirano zračenje. Eventualno,
zbog posebnih zahtjeva, treba obratiti pažnju na mogućnost rada u prirodi,
dakle na prenošenje uređaja koji, ako se radi o hlađenju na tekuću vodu,
imaju u svom priboru i rezervoare za vodu.


Na mjestu gdje kroz rendgensku cijev izlazi snop zračenja, redovito je
ugrađena pločica od berilijuma ili Lindemanova stakla. Funkcija joj je da što
manje apsorbira meko zračenje pri prolasku kroz stijenke rendgenske cijevi.


Preporučljivo je da rendgenski uređaj omogućuje snimanje na optimalnu
udaljenost, odnosno onu, na kojoj će cijeli film biti obuhvaćen snopom zračenja,
a da vrijeme ekspozicije ne prelazi 5 minuta. Ta se dužina ekspozicije
smatra još tolerantnom u pogledu brzine rada.


Na pitanje, da li je opasan rad sa rendgenskim aparatom, mogao bi se
dati ovakav odgovor:


Rad nije opasan, ako su provedene određene mjere zaštite na radu, ako
je aparat konstruiran na način koji isključuje mogućnost ozračivanja operatera
i uz prisutnu ozbiljnost u radu. Najčešće su noviji tipovi rendgenskih
aparata, predviđeni za rad s relativno malim energijama zračenja, konstruirani
poput kabineta koji automatski isključuju zračenje ako se otvore vrata
kabineta. Razumljivo je da su stjenke aparata napravljene tako da u potpunosti
apsorbiraju zračenje, najčešće po »sendvič« sistemu sa olovnom folijom
u sredini.


Izgled i veličina su im različiti, ovisno o namjeni. Konstruirani poput
kabineta, nalikuju na manji ormarić i mogu se smjestiti u svaku radnu prostoriju.


KARAKTERISTIKE RENDGENSKIH FILMOVA


Kod opisa karakteristika rendgenskih filmova, zadržat ćemo se samo na
onima koji dolaze u obzir za rendgenografiju sjemena. Napomenimo odmah,
da je na rendgensko zračenje osjetljiv i film koji se koristi u fotografiji, a da
je emulzija rendgenskog filma podešena da bude osjetljiva na onaj dio elektromagnetskog
spektra koji karakterizira rendgensko zračenje. Isto tako je
i rendgenski film osjetljiv na zračenje vidljivog dijela spektra, te ga treba
čuvati i razvijati u potpunom mraku, odnosno pridržavati se u tom pogledu
uputstava proizvođača filma.