DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 36 <-- 36 --> PDF |
RENDGENOGRAFIJA ODLEŽALOG I STAROG SJEMENA Dugotrajnim čuvanjem, starenjem, naročito ako su uvjeti uskladištenja bili nepovoljni, sjeme gubi na svojoj kvaliteti i klijavosti. Određivanje sposobnosti sjemena da proklije, tj. njegove vitalnosti, ako postoji sumnja da sjeme nije svježe, razlikuje se od do sada opisanog načina ispitivanja njegove kvalitete. Ako bismo vršili testiranje nekog uzorka starog sjemena na način kako se to čini sa uzorkom svježeg sjemena (frekvencije pojedinih klasa dobivene na osnovu rendgenskog snimka množili sa odgovarajućim konverzionim faktorima), redovito bismo dobili previsoko izraženu klijavost. Npr. staro sjeme običnog bora, koje na rendgenskom snimku pokazuje da su sve sjemenke iz klase IV A, te da prema tabeli 3 ima teoretsku klijavost od 99u/u, stvarno može biti neklijavo. To iz razloga jer je npr. sjeme godinama bilo čuvano na neprikladan način i tako izgubilo klijavost, ali su njegove nutarnje morfološke karakteristike ostale neizmjenjene. Drugim riječima, to znači da se na rendgenskom snimku teško ili gotovo ne uočavaju fiziološke promjene embrija i endosperma. Da bi izbjegao pogreške ove vrste, u kalkulaciji klijavosti starog sjemena rendgenografskom metodom, Si mak (1957) je razradio metodu za sjeme običnog bora, a Kamr a (1971) za sjeme obične smreke. Metoda omogućuje da se na rendgenskom snimku uoči i fiziološko stanje sjemenke i, što metodi daje posebnu vrijednost, da sjeme koje je klijavo zadrži svoju klijavost i nakon provedenog postupka po ovoj metodi. Metoda bazira na činjenici da membrane stanica živog tkiva u sjemenu ne propuštaju otopine nekih soli, dok neklijavo sjeme ili sjeme smanjene vitalnosti nema te sposobnosti i otopine tih soli lako penetriraju kroz lupinu u unutrašnjost mrtve sjemenke ili prožimaju nekrotične dijelove tkiva sjemena. Ovako impregnirane mrtve stanice sjemenke jače apsorbiraju rendgensko zračenje. Stoga se na snimku jasno razlikuju impregnirane — mrtve sjemenke od neimpregniranih — klijavih ili pojedini impregnirani (nekrotični) dijelovi sjemenke od okolnih neimpregniranih (živih) dijelova sjemenke. Razlika se očituje u jačini kontrasta između impregniranog i neimpregniranog tkiva, pa je i metoda dobila naziv kontrastna rendgenografija. Sima k (1957) i Kamr a (1963 a, 1963 b i 1971) su iskušali razna kontrasna sredstva za impregnaciju. Za sjeme običnog bora Sima k smatra da je najpogodniji barijev klorid, te da u koncentraciji od 10°/o i vremenu tretiranja od 1 sat nije toksičan za sjeme, a da se na snimku najbolje odražava razlika u kontrastu između živog i mrtvog tkiva. Istraživanja su ga navela da zaključi, kako se klijavim može smatrati neimpregnirano sjeme i sjeme kojem je impregnirano samo 25;l/<> projicirane površine endosperma na film. Sjeme sa potpuno ili djelomično impregniranim embrijem, kao i sjeme sa neimpregniranim embrijem, ali endospermom impregniranim više od 25°/o svoje projicirane površine na film, ne može se smatrati klijavim. Stupanj klijavosti neimpregniranog sjemena korespondira se njegovim anatomskim potencijalom, odnosno vrijednostima odgovarajućih redukcionih faktora u tabeli 3. Sima k (1957) donosi relaciju na osnovi koje se, nakon analize rendgenskog snimka, jednostavno dolazi do procjene kli 182 |