DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Iz filmova za otkrivanje kamuflaža izrađenih tijekom II svjetskog rata,
razvili su se obojeni fotoslojevi, koji koriste i nevidljive infracrvene zrake,
tzv. pseudo kolor filmovi. Poznati su spektrozonalni filmovi iz
SSSR-a i »false color« filmovi iz USA. Preslikavanje je izobličeno, boje na
snimku ne odgovaraju bojama u prirodi. Neko »prirodno« preslikavanje za
Infracrveno područje nije ni moguće dati, jer ljudsko oko nije ni osjetljivo
na taj dio spektra. Zato se za infracrvenu sliku može izabrati boja, koja će
omogućiti najbolju diferencijaciju snimljenih detalja.


Spektrozonaln i film se sastoji od dva sloja, jednog osjetljivog
na dio vidljivog svijetla (550—650 mu.) i drugog osjetljivog na infracrveno
(oko 750 m/4). Spektrozonalni negativi se kopiraju ili na troslojni kolor papir
ili na posebni dvoslojni spektrozonalni papir. Objekti koji reflektiraju infracrveno
registriraju se na kolor papiru crveno, narančasto ili žuto, ovisno o
jačini refleksije, a oni objekti koji infracrveno odbijaju samo slabo, registriraju
se zeleno [(15), (17)].


»False color« film, poznat i kao »camouflage detection film«, te
»color infrared«, proizvodi tvrtka Kodak pod nazivom Ektachrome Infrared
Aero Film (stariji tip) i Aerochrome Infrared Film (noviji tip). Sastavljen
je od tri fotosloja, koji razvijeni su slično kao i kod normalnog kolor filma
žute, ljubičaste i plavo-zelene boje, ali su im osjetljivosti pomaknute za jedan
valni pojas u desno, žuti sloj osjetljiv je na zeleno, ljubičasti na crveno,
a plavo-zeleni na infracrveno. Svi fotoslojevi su uz to, također, osjetljivi na
plavo, ali se taj dio spektra pri snimanju uklanja odgovarajućim žutim filtrom.
Boje nastaju po istom principu kao i na normalnom kolor filmu. Objekti
s jako m crveno m refleksijom uvjetuju jaku saturaciju žutog i
plavo-zelenog sloja na razvijenom dijapozitivu, a slabu ili nikakvu ljubičastog.
Kod promatranja prosvjetljavanjem bijelim svijetlom, plavo i crveno
bit će zadržani i objekti se vide zeleno. Jaka infracrvena refleksija
s nekog objekta uvjetuje saturaciju žutog i ljubičastog sloja, a slabu
plavo-zelenog. Kod promatranja plavo i zeleno bit će zadržani, tako da se ti
objekti preslikaju crveno . Vidi tabele 1 i 2 [(6), (7), (18)].


3. REMISIJA SVIJETLA SA ZDRAVE ŠUMSKE VEGETACIJE
Stvaranje slike snimanog objekta uvelike ovisi o spektrofotometrijskoj
karakteristici svijetla odbijenog s njegove površine, o tzv. spektralno j
remisiji . Na si. 2 shematski je prikazan sastav svijetla odbijenog sa
zdravih organa za asimilaciju i koje djeluje na fotosloj. Spektrofotometrijska
mjerenja pokazuju dva podjednaka minimuma remisije u području vidljivog
spektra od oko 380 mp i 650 my. (plavo i crveno), te dva maksimuma,
jedan niži u području zelenog (oko 550 m\i) i drugi znatno viši u području
nevidljivog bližeg infracrvenog zračenja (700—900 m\i). Konstatirana je izrazita
razlika u remisiji između listača i četinjača. U vidljivom dijelu spektra
četinjače reflektiraju uglavnom manje energije od listača, što je uzrok da se
one preslikavaju nešto tamnije. U infracrvenom području četinjače odbijaju
izrazito manje od listača, oko /00%, zato je na infracrvenim snimcima snimljenim
za vrijeme vegetacijske periode moguće te dvije grupe biljaka razlikovati
vrlo velikom točnosti. Najveće razlike u remisiji listača i četinjača
su tijekom proljeća i jeseni, a najmanje ljeti. Ustanovljene su, također, raz