DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 76     <-- 76 -->        PDF

AKTUALNA PROBLEMATIKA


ŠUMARSTVO I DRVNA INDUSTRIJA U NAŠOJ DNEVNOJ
I PERIODIČNOJ ŠTAMPI


Šumarstvo i industrija za preradu drveta zauzimaju veoma značajno i
zapaženo mjesto u industriji i privredi naše zemlje. Vrijednost proizvodnje
šumarstva i drvne industrije u 1972. g. iznosila je 7,500.000.000,00. Ove grane
zapošljavaju oko 230.000 radnika. Drvna industrija radi i razvija se na
bazi domaće sirovine. U izvozu ova oblast privrede je od posebnog značaja
i opće društvenog interesa. U 1972. god. izvoz proizvoda drvne industrije
i šumarstva iznosio je cea 190,000.000 S a ovome treba dodati proizvode
šumarstva i drvne industrije koji učestvuju kao prerađena sirovina u izvozu
celuloze i papira. Pored relativno velikog izvoza, pretežno na tržište
konvertibilnih valuta, ostvaruje najveći neto devizni efekt. Odmah po Oslobođenju
naše zemlje ova oblast privrede i radnici zaposleni u njoj podnose
najveće terete i čine izuzetne napore na obnovi ratom razorene zemlje,
a posebno u izvozu proizvoda ovih grana, naročito u poznatom periodu od
1948. godine. Ove grane privrede sa svojim radnim ljudima najviše učestvuju
i doprinose obnavljanju, podizanju i razvoju mnogih industrijskih
i drugih objekata u čitavoj našoj zemlji.


Ovo nekoliko osnovnih podataka ne ističemo da bi zbog iznijetog značaja
ovih grana privrede, izuzetnih napora, zalaganja i zasluga u ranijem
periodu uživali danas neku posebnu i priveligiranu pažnju nigdje pa ni u
sredstvima javnog informiranja. Tražimo s pravom da se što je moguće objektivnije
i vjernije piše o raznim događajima i pojavama i u ovoj oblasti
privrede. O naporima radnih ljudi usmjerenim u pravcu razvoja ove privrede.
O životu i radu ovih ljudi. O raznim značajnim manifestacijama u
poduzećima, o njihovim asocijacijama itd. Ne tražimo da se našoj javnosti
ne prikazuju putem štampe i razne negativne pojave i kod nas, kojih svakako,
imamo. Opravdano želimo više objektivnosti, poznavanja i stručnosti
u pisanju, posebno kada se radi o nekom širem problemu, kao i više međusobne
obostrane suradnje. Kod nekih listova, kad se piše koji put, ne
ulazi se u uzroke stanja, nego prosto iskrivi istina i realnost prikazanog.


Nama šumarima je odavno jasno da su šume dobro od općeg javnog
interesa. Pripadaju po određenim prirodnim i drugim funkcijama čitavom
društvu. Ono bi moralo o njima da više brine moralno i materijalno. Šume
nisu svojina jedne generacije nego svih budućih generacija koje će doći.
Trajne opće korisne funkcije šume neće nikada za društvo i njegov opstanak
prestati. Ovi problemi ostaju nesagledani kod nas i od faktora koji
u ime društva utječu na politiku i postavljanje društva i njegovih zajednica
prema šumarstvu posebno.


štampa ima vidnu ulogu u informiranju naše javnosti o svim zbivanjima
kod nas. Ne može nam biti svejedno kako će, kada, s koliko prostora pisati
listovi i o onome što se zbiva unutar naših grana privede. Posebno ne, kada


222




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 77     <-- 77 -->        PDF

se radi i piše o međusobnoj zavisnosti o dodirnim interesima s drugim granama
privrede. Ne želimo i nećemo da uzimamo sebi pravo i slobodu nepozvanog
utjecaja na pisanje štampe odnosno njezinih suradnika o tretiranju
pojedinih pojava, vremenu pisanja i prostoru u listu. Želja nam jei namjera samo da doprinesemo sa svoje strane boljem i objektivnijem prikazivanju
pojedinih zbivanja i problema u našoj oblasti privrede, radnim
kolektivima, njihovim naporima, o struci, asocijacijama struke i slično.


Nažalost moramo činjenično konstatirati da većina naših listova o svemu
ovome piše nedovoljno ili gotovo nikako. Moramo priznati da dio krivice
za takvo pisanje leži i na nama, često puta na našoj pasivnosti kao i nedovoljno
organiziranom kontaktu sa štampom, odnosno suradnicima u štampi.
Kada se ipak piše onda se po pravilu iz pera nekog dopisnika pojavi
iskrivljen članak, koji baca iskrivljenu sliku o šumarstvu i ljudima koji tu
rade i koji su životno vezani za ovu struku. Veoma rijetko, nezapaženo, ili
nikako se ne donose vijesti iz radnih organizacija šumarstva i drvne industrije.
I u ovoj oblasti proizvodnje i uslova privređivanja ima i teškoća i
značajnih uspjeha. Cesto puta to su kolektivi koji broje i po nekoliko hiljada
zaposlenih. Proizvode i sa proizvodom se takmiče kvalitetom i drugim
pokazateljima sa razvijenom zapadnom konkurencijom. Malo se naša
javnost upoznaje sa uslovima života i rada kolektiva ove proizvodnje. Uslovi
života i rada, posebno u šumarstvu, često puta su skoro ravni uslovima
rada kopača uglja, a uslovi života i teži. I kod ovih grana privrede unapređuje
se proizvodnja, rekonstruirali su se, rekonstruiraju se i moderniziraju
mnogi postojeći kapaciteti. Podižu se novi pogoni i tvornice. Povećava se
obim proizvodnje i izvoza. Kolektivi koračaju s našom društvenom stvarnošću.
O svemu ovome rijetko se kad što napiše. Još manje se spomenu
aktivnosti i akcije asocijacija poduzeća šumarstva i drvne industrije kao
što su: rad Savjeta za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije,
rad i akcije Saveza inženjera i tehničara šumarstva i industrije
za preradu drveta Jugoslavije, rad Poslovnih udruženja organizacija ovih
grana i tome slično. Sigurno smo o svemu tome skoro uvijek van oka i
pera većine suradnika štampe. Ne tražimo hvalu i slavu. Želimo da nam u
štampi pripada mjesto, koje ove grane i njihovi radni ljudi zaslužuju sa
svim pozitivnim i negativnim pojavama i sa registracijom i komentarom
ovih pojava.


Poziv koji štampi i službeno upućujemo radi prisustvovanja, upoznavanja
i registracije pojedinih manifestacija, ostaje često puta bez odziva.
Primjera radi navodimo samo neke od naših značajnih aktivnosti novijeg
datuma:


I.
Dugoročni plan razvoja šumarstva i drvne industrije Jugoslavije za
period od 1965—1985. godine. Uz dokumentiran materijal održano je
dvodnevno savjetovanje predstavnika čitave struke Jugoslavije sa donošenjem
odgovarajućih mjera i prijedloga. Materijale su pripremili i
savjetovanje organizirali Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne
komore Jugoslavije i Savez inženjera i tehničara šumarstva i
industrije za preradu drveta Jugoslavije. To je prvi dugoročni plan
razvoja u našoj privredi (industriji), koji je izrađen od strane navedenih
Asocijacija struke.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 78     <-- 78 -->        PDF

II.
Srednjoročni plan razvoja šumarstva i drvne industrije Jugoslavije za
period od 1970—1975. godine s kompletno izrađenim materijalom i
odgovarajućim primjedbama na plan rađen je od strane nadležnog saveznog
organa (Savezni zavod za plan). Održano je savjetovanje predstavnika
struke sa jasno definiranim zaključnim razmatranjima u pogledu
predviđenog plana razvoja. Zaslužuje po našem mišljenju širu
pažnju, trud i nastojanje Asocijacija struke da sami izlože svoju verziju
plana i da o tome radne organizacije i struka javno raspravljaju.
III.
Još 1971. godine Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore
Jugoslavije i Savez inženjera i tehničara šumarstva i industrije
za preradu drveta Jugoslavije izradili su veoma valjan i zapažen materijal
na temu: »Utvrđivanje i društveno vrednovanje općekorisnih funkcija
šume«.
Održano je uspješno savjetovanje kome su prisustvovali predstavnici
Saveznog izvršnog vijeća, predstavnici društva »Gorana«, predstavnici
republika, predstavnici radnih organizacija drugih oblasti privrede životno
zainteresiranih za ovaj problem. Nije potrebno nikoga uvjeravati
u značaj organiziranog pokretanja ovog problema. Posebno ako se radi


o šumi, koja je između ostalih jedan od glavnih faktora zaštite i
unapređenja čovjekove sredine. Neki od naših stavova i zaključaka sa
savjetovanja već nalaze svoju primjenu u politici i planovima Republika
i pokrajina o šumarstvu. Šaljemo materijal i pozive. Na žalost pozivi
najčešće ostaju bez odziva. Ne registrira se ovo Savjetovanje pa
bilo s kakvom ocjenom i komentarom. Smatramo da ovakve akcije
zaslužuju opću pažnju i nebi trebale ostati nezabilježene u našoj dnevnoj
štampi.
IV.
Izrađen je dokumentiran materijal od strane već navedenih organizacija
i održano Savjetovanje na temu: »Društveno ekonomski položaj
šumarstva i drvne industrije Jugoslavije«. Odbor za poljoprivredu i
šumarstvo Savezne skupštine uz prisustvo predstavnika struke razmatrao
je probleme istaknute u ovom materijalu, a odgovarajuća vijeća
Savezne skupštine raspravljat će, također, probleme šumarstva i drvne
industrije po izrađenom i predloženom materijalu od strane Asocijacija
naše struke, koje smo već naveli.
V.
Iste organizacije ovih grana izradile su materijal i održali stručni simpozijum
na temu: »Kvalitet i pouzdanost proizvoda (Namještaj)«. Želimo
da damo svoj doprinos Rezoluciji Savezne skupštine u »GODINI
KVALITETA«. Simpozijum je održan u okviru i u suradnji X. jubilarnog
beogradskog sajma namještaja. Nije štampa ni ovu akciju zabilježila.
Smatramo da je dovoljno nabrajanja nekih od aktivnosti u šumarstvu
i drvnoj industriji, koje na žalost u našoj dnevnoj štampi nisu uopće
našle mjesta.


Međutim, kada se radi o nekim pojavama i akcijama koje se pokreću
van šumarstva, a koje duboko zadiru u interese šumarstva, kao što
je pokušaj legaliziranja ponovnog držanja koza u šumi, što je kod


224




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 79     <-- 79 -->        PDF

nas Zakonom zabranjeno, onda neki značajni listovi jednostrano o
tome pišu. Kako bar ispada, čeka se nečije skupno ili čak pojedinačno
privatno, laičko i nestručno mišljenje o korisnosti ove domaće životinje
da se objavi u štampi. Po tom pisanju posljednjih mjeseci koza
je ispala jedna od pitomijih domaćih životinja. Jede samo trnje, ne
nanosi štete u šumi, razvija privredu nerazvijenih krajeva itd. Pozivaju
su u pomoć i strane zemlje u kojima se drže koze: Njemačka, švicarska,
Turska, Sirija itd. Da, u ovim zemljama drže se koze. Ali gdje i
kako? To niko ne kaže i ne piše. U Njemačkoj i švicarskoj sigurno ne
u državnim šumama. Koza i šuma ne mogu zajedno, što se tiče
Turske i Sirije ne želimo da ostanemo s takvim šumama i na takvom
stupnju razvoja. Koza i krajevi gdje se ona drži znak su zaostalosti i
siromaštva. Gdje se uzgaja koza u šumi, tu nema ni privrednog ni ma
kog drugog napretka. Ako netko misli da razvija privredu pojedinih
krajeva sa ponovnim legaliziranim držanjem koza, taj neće da vidi
i zna za sve štete koje koza čini šumi. Nezna za posljedice širih razmjera
koje nastaju radi nestanka šume, pa makar te i takve šume za
dugi period nemale značaja za proizvodnju drveta za industriju.


A tek kakvo li je i koliko razorno djelovanje erozije s dalekim i teškim
posljedicama širokih razmjera. Erozija po pravilu počinje, razvija se i
caruje tamo gdje nestaju ili se uništavaju šume i gdje se ne intervenira
da se gole površine pošume.


Da li nešto mlijeka, dlake, mesa i kože može da kompenzira trajnije
štete i negativne posljedice koje koza čini i ostavlja svuda gdje se
gaji. Mi nemamo ništa protiv držanja koza, ali samo van šume i šumskog
zemljišta.


Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije
na jednoj od svojih sjednica razmatrao je problem pokušaja ozakonjenja
ponovnog držanja koza. Osvrnuo se i na publicitet koji se posebno
dao u jednom listu o nekom skupu ili mišljenju pojedinaca, koji
zagovaraju opravdanost držanja bez ograničenja i smetnje ove domaće
životinje. Nije nama samo Zakon, koji je zabranio držanje koza,
paravan da istupamo protiv koza. Štete koje ova životinja čini i koje
su daleko veće za nacionalnu privredu od koristi koje bi koza donosila,
opredjeluje konačno naš stav. Sigurno je da se takav Zakon nije ni
donio bez velikog opravdanja i potrebe. Uslovi za njegovo daljnje održavanje
na snazi nisu se i neće dugo promijeniti. Savjet je uputio, listu
koji je ´o kozama pisao, svoj stav sa obrazloženjem i zamolio da se
objavi u punom tekstu u listu. Nije bio toliko dugačak da bi se time
pravdalo njegovo skraćivanje prilikom objavljivanja. Ali hvala listu
i na toliko datom prostoru.


U nekim listovima pojavljivali su se i napisi koji naše radne organizacije
prikazuju po koji put kao vinovnike nestajanja šuma. Ne obnavljaju
šume, ne pošumljavaju krš i golet, zapostavljaju osnovne zadatke
i obaveze prema šumi, samo sijeku drvo pa tako još više uništavaju
i postojeće šume. Koliko nepoznavanje činjeničnog stanja, koji
put laicizma u tome, pa i velike netočnosti. Sječa u šumi potrebna
je i šumi i društvu, odnosno doznaka drveta za sječu stručno i planski




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 80     <-- 80 -->        PDF

sastavni je dio uzgoja i održavanja šuma. Nailazilo se i na dopis u štampi
koji doslovno glasi: »Milion hektara uništenih šuma — ogolelih površina
«. Slijedi tekst koji govori da je to rezultat politike i rada onih
koji gospodare šumama. Da, ima kod nas mnogo uništenih šuma. To
niko i ne poriče. Ali od kada je to uništavaanje počelo? 0 tome niko
ne piše i ne govori. To su rezultati odnosa prema šumi koji datiraju
još iz maše daleke prošlosti, a ne stava i rada sadašnjih stručnjaka
i radnih organizacija šumarstva. Sjekli smo i mi. Sjekli smo iza Oslobođenja
mnogo i svuda. Ali ne po želji i shvatanju zaposlenih radnih
ljudi u ovoj privrednoj grani, a posebno ne stručnjaka koji su tu radili,
nego po sili objektivnih potreba i nužde našeg društva, njegove slobode
i potrebe njegovog privrednog razvoja. O tome ne bi trebalo da
se sada uvjeravamo i okrivljujemo. Onaj ko to nezna ne bi trebao da
piše i diže svoj »patriotski glas« za spašavanje šuma od nas, koji elo
bezdušno gospodarimo s tim narodnim dobrom.


Šumama istina upravljaju u ime društva radne organizacije iz oblasti


šumarstva. Posluju po principu ostale naše privrede. Treba znati da je


proizvodnja drveta odnosno podizanje šume od sadnje i sjetve do nji


hove upotrebne vrijednosti najčešće i po pravilu veoma dugoročan pro


ces. Da li neko ima pravo da od ovih radnih ljudi traži ulaganje samo


njihovih sredstava u takve dugoročne poduhvate i procese proizvodnje


od kojih će imati koristi buduće generacije i društvo u cjelini?


Šuma nije tvornica čarapa, tvornica namještaja, automobila, hladnjaka,


televizora itd. Ona je nešto drugo, a to joj bar deklarativno i društvo


priznaje. Prema tome i financiranje radova proširene reprodukcije u


šumarstvu trebalo bi biti drugačije tretirano i dugoročno riješeno. Šta


je s izgradnjom šumskih cesta, koje po pravilu postaju putevi javnog


saobraćaja? Povezuju sela, pa i čitava područja. Otvaraju put u tim


krajevima kulturi i civilizaciji, a izgradnja i održavanje ovih puteva


ostavlja se radnim organizacijama u šumarstvu. Da ne navodimo ovdje


i sve one druge probleme koje bi šumarstvo u interesu društva treba


lo rješavati. Dakle problemi nisu tako jednostavni kako to neko misli,


prikazuje ih i o njima piše.


Na žalost na kraju ovog parcijalnog prikaza o nekim problemima u
šumarstvu moramo konstatirati da nam u cjelini štampa nije naklonjena.
Ne nama pojedincima, koji u ovim granama privrede radimo, nego
problemima s kojima se susrećemo, na koje ukazujemo, koje i sami
svojim snagama djelimično ipak uspješno rješavamo. Problemi šumarstva
su širi i vrlo često od interesa čitavog društva. Šume i šumarstvo
čine velike usluge vodoprivredi, elektroprivredi, poljoprivredi, saobraćaju,
turizmu, narodnoj obrani, posebno Zaštiti i unapređenju čovjekove
okoline, pa se postavlja pitanje dugoročnog odnosa sviju nas prema
ovim problemima šume. Pitanje odnosa društva, njegove brige i obaveze
bar prema problemima, koji nisu samo proizvodnja drveta za
industriju i druge potrebe, nego se pojavljuju i trajno žive u vidu
opće korisnih funkcija šume, ostaje veoma važno i otvoreno pitanje
i traži svoje rješenje svakako i od radnih organizacija šumarstva,
stručnjaka ove oblasti privrede i od našeg društva u cjelini.


Košta Tdbaković, dipl. ing. šum.