DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 79 <-- 79 --> PDF |
nas Zakonom zabranjeno, onda neki značajni listovi jednostrano o tome pišu. Kako bar ispada, čeka se nečije skupno ili čak pojedinačno privatno, laičko i nestručno mišljenje o korisnosti ove domaće životinje da se objavi u štampi. Po tom pisanju posljednjih mjeseci koza je ispala jedna od pitomijih domaćih životinja. Jede samo trnje, ne nanosi štete u šumi, razvija privredu nerazvijenih krajeva itd. Pozivaju su u pomoć i strane zemlje u kojima se drže koze: Njemačka, švicarska, Turska, Sirija itd. Da, u ovim zemljama drže se koze. Ali gdje i kako? To niko ne kaže i ne piše. U Njemačkoj i švicarskoj sigurno ne u državnim šumama. Koza i šuma ne mogu zajedno, što se tiče Turske i Sirije ne želimo da ostanemo s takvim šumama i na takvom stupnju razvoja. Koza i krajevi gdje se ona drži znak su zaostalosti i siromaštva. Gdje se uzgaja koza u šumi, tu nema ni privrednog ni ma kog drugog napretka. Ako netko misli da razvija privredu pojedinih krajeva sa ponovnim legaliziranim držanjem koza, taj neće da vidi i zna za sve štete koje koza čini šumi. Nezna za posljedice širih razmjera koje nastaju radi nestanka šume, pa makar te i takve šume za dugi period nemale značaja za proizvodnju drveta za industriju. A tek kakvo li je i koliko razorno djelovanje erozije s dalekim i teškim posljedicama širokih razmjera. Erozija po pravilu počinje, razvija se i caruje tamo gdje nestaju ili se uništavaju šume i gdje se ne intervenira da se gole površine pošume. Da li nešto mlijeka, dlake, mesa i kože može da kompenzira trajnije štete i negativne posljedice koje koza čini i ostavlja svuda gdje se gaji. Mi nemamo ništa protiv držanja koza, ali samo van šume i šumskog zemljišta. Savjet za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore Jugoslavije na jednoj od svojih sjednica razmatrao je problem pokušaja ozakonjenja ponovnog držanja koza. Osvrnuo se i na publicitet koji se posebno dao u jednom listu o nekom skupu ili mišljenju pojedinaca, koji zagovaraju opravdanost držanja bez ograničenja i smetnje ove domaće životinje. Nije nama samo Zakon, koji je zabranio držanje koza, paravan da istupamo protiv koza. Štete koje ova životinja čini i koje su daleko veće za nacionalnu privredu od koristi koje bi koza donosila, opredjeluje konačno naš stav. Sigurno je da se takav Zakon nije ni donio bez velikog opravdanja i potrebe. Uslovi za njegovo daljnje održavanje na snazi nisu se i neće dugo promijeniti. Savjet je uputio, listu koji je ´o kozama pisao, svoj stav sa obrazloženjem i zamolio da se objavi u punom tekstu u listu. Nije bio toliko dugačak da bi se time pravdalo njegovo skraćivanje prilikom objavljivanja. Ali hvala listu i na toliko datom prostoru. U nekim listovima pojavljivali su se i napisi koji naše radne organizacije prikazuju po koji put kao vinovnike nestajanja šuma. Ne obnavljaju šume, ne pošumljavaju krš i golet, zapostavljaju osnovne zadatke i obaveze prema šumi, samo sijeku drvo pa tako još više uništavaju i postojeće šume. Koliko nepoznavanje činjeničnog stanja, koji put laicizma u tome, pa i velike netočnosti. Sječa u šumi potrebna je i šumi i društvu, odnosno doznaka drveta za sječu stručno i planski |