DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1973 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Poznavanje svojstava remisije s pojedinih vrsta drveća i tipova vegetacije
vrlo je važno za razumijevanje načina stvaranja slike na pojedinim,
osobito obojenim fotoslojevima te su u tom smislu u svijetu izvršena opsežna
istraživanja [(5), (10)]. U infracrvenom i zelenom nalaze se ne samo maksimumi
remisije, nego i najveća diferencijacija među vrstama drveća. Zato
su za interpretaciju vrsta mnogo pogodniji fotoslojevi, koji reagiraju na te
vrste zračenja (infracrveni crno-bijcli i pseudo kolor filmovi).


Proces refleksije svijetla sa zelenih biljaka smatra se dosta kompliciranim
i još nedovoljno poznatim u svim svojim aspektima. U vidljivom dijelu
spektra refleksija ovisi o klorofilu i ostalim lisnim pigmentima. Kloroplasti
apsorbiraju u procesu asimilacije plavo i crveno, a odbijaju zeleno. Zato
i vidimo vegetaciju zeleno. Refleksija infracrvenih zraka tumači se anatomskom
i morfološkom građom asimilacionih organa te morfološkim karakteristikama
krošanja i sastojina, a odbacuje se teorija tzv. »klorofil efekta«. U
području spužvastog parenhima listova listača dolazi do višestrukog loma
i totalne refleksije infracrvenih zraka na stijenkama stanica i u intercelularnim
prostorima, što uvjetuje njihovu jaku difuznu refleksiju. Osim toga
na refleksiju veliki utjecaj imaju i krošnje, kao nakupine slojeva lišća, koje
djeluju na pojačavanje refleksije infracrvenih zraka, a ne utječu na remisiju
vidljivog dijela spektra. Smanjenje remisije svih valnih dužina kod četinjača
bilo bi uvjetovano oštrim oblikom iglica, različitom njihovom orijentacijom
prema nebu, pomajkanjem izrazitog sloja spužvastog parenhima, te gustim
sjenama [(6), (7), (8), (9), (10), (18)].


Zdrava šumska vegetacija preslikat će se na aerosnimak, ovisno o vrsti
filma, u karakterističnoj skali sivih tonova, odnosno boja i nijansi. Razlike
u načinu preslikavanja pojedinih vrsta i sastojina uvjetovane su, kako je navedeno,
ne samo raznolikošću u unutarnjoj građi asimilacionih organa, nego
i s razlikama u morfološkim karakteristikama lišća, krošanja i sastojina.
Zato se iz remisije mjerene na pojedinim listovima ne može bez daljnjega
zaključivati o remisiji sa cijelih krošanja i sastojina. Morfološke značajke
(veličina i oblik asimilacionih organa, njihov prostorni smještaj, način grananja,
oblik, veličina i gustoća krošnje, pridolazak ili pomanjkanje međuprostora
s jakim sjenama) odredit će, također, i karakterističan oblik i teksturu
pojedinih stabala i sastojina na snimku. Morfološkim razlikama može
se tumačiti i izrazito različita remisija i preslikavanje mladih i starih sastojina
četinjača, iako u anatomskoj i kemijskoj građi iglica nema signifikantnih
razlika [(7), (10)].


4. KARAKTERISTIKE I SNIMANJE OŠTEĆENIH SASTOJINA
Izvježbani fotointerpretatori mogu na temelju poznatih karakteristika
određenih objekata, u procesu koji uključuje promatranje aerosnimaka, uočavanje
razlika, uzajamno ovisno prepoznavanje i tumačenje pojava, stvarati
zaključke o vrsti i prirodi preslikanih objekata. Promjene svojstvenih slikovnih
karakteristika određenih objekata upozoravaju na promijenjeno stanje tih
objekata. Na temelju izmijenjene karakteristične slike šumskog drveća i sastojina
može se zaključiti o eventualnoj promjeni njihovog zdravstvenog
stanja. Zadaća fotointerpretatora je da promijenjene slikovne karakteristike


155