DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Prosječne vrijednosti (sredine) familija za prsne promjere, visinski prirast, broj grana na 1 m dužine, promjer najdeblje grane u sredini krošnje, dužina najdeblje grane, promjer debalca u sredini krošnje, kut insercije grana, pravnost debalca te postotak preživljavanja (postotni podaci i transformirane vrijednosti) navedene su u Tabeli 2. Broj stabala, aritmetičke sredine pojedinih svojstava, standardne devijacije i koeficijenti varijabilnosti za proučavane karakteristike navedeni su u Tabeli 3. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Tabela 3. Prosječne vrijednosti, standardne devijacije, koeficijenti varijabilnosti te brojstabala za proučavane karakteristike u 8 godina starom testu potomstvaevropskog ariša a "S o 8.Ä Srednja vrijednost Karakterist ka L3 11 O «´§ CO a <" -a <" _«s "ö .J5, atj os ** a) > fig W TS Prsni promjer m m 24,29 13,0350 49,71 673 Visine cm 287,28 84,6545 26,49 673 Broj grana na 1 dužnom metru kom 32,02 7,4882 21,50 673 Promjer najdeblje grane m m 9,21 2,1289 22,98 673 Dužina najdeblje grane cm 79,33 18,1047 21,37 673 Promjer u sredini krošnje m m 27,74 8,4960 28,78 673 Kut grananja ocjena 2,66 0,4746 16,21 673 Pravnost ocjena 1,90 1,0940 51,95 673 Postotak preživljenja °/o 80,16 15,8313 17,52 76 Arcsin — transformac ja 1,02 0,3332 28,65 76 Kvadratni korjen — transformacija 8,91 0,9113 9,11 76 Log — transformacija 1,89 0,0915 4,34 76 Debljinski i visinski prirast Analiza varijance (Tabela 4) pokazuje da razlike među familijama za prsne promjere nisu signifikantne na nivou od 5´%. Ovdje treba reći da je analiza varijance izvršena shodno Tabeli 1, odnosno na bazi aritmetičkih sredina redova, a ne na individualnoj bazi. Iz Tabele 4. vidljivo je da koeficijent varijabilnosti iznosi 49,71%, na osnovi analize varijance na individualnoj bazi. Prosječne vrijednosti familija za prsne promjere kreću se od 20,14 mm (familija S3-34) do 30,88 mm (familija SO-21). Iako F-test nije signifikantan na nivou od 5%, iz Duncan-ovog testa ustanovljene su signifikantne razlike između pojedininh familija (Tabela 5). Iz analize varijance (Tabela 4) za ukupni visinski prirast vidljivo je da postoji signifikantna razlika među familijama na nivou od 5´%. Prosječne vrijednosti za visinski prirast kreću se od 250,10 cm (familija SO-17) do 352,18 cm (familija SO-21). Familija SO-21 ima najveće prsne promjere i visinski prirast, što pokazuje vrlo blizak odnos između tih karakteristika. Prosječne vrijednosti familija i razlike među njima vidljive su u Tabeli 5. Koeficijent varijabilnosti proučavane karakteristike iznosi 26,49%. DIMPFLMEIR R. (1959), u svojoj knjizi »Die Bastardierung in der GATTUNG LARIX«, dao je pregled radova na hibridizaciji sa šumskim vrstama kao i u rodu Larix. Na hibridizaciji ariša radili su: SYRACH-LARSEN, C. (1934) i (1947); MARION RHOMEDER i DIMPFLMEIR, R. (1952); GÖTHE, H. (1952); VIDAKOVIĆ, M. (1959), (1962) i (1967); MATHEWS, et. al. (1960). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 22 <-- 22 --> PDF |
KEIDING, H. (1970) ustanovio je da visinski i debljinski prirast u testu potomstva evropskog ariša, osnovanog iz sjemena dobivenog iz tri različite sjemenske plantaže slijede podjednake pravilnosti u komparaciji s potomstvom dobivenim putem kontroliranog oprašivanja. Pronađene su signifikantne razlike u visinskom prirastu između potomstava iz tri sjemenske plantaže i potomstva dobivenog iz kontroliranog oprašivanja nakon druge vegetacijske periode. Nakon osme vegetacijske periode te razlike su nestale. Signifikantne razlike u debljinskom prirastu su se zadržale i nakon druge vegetacijske periode. Tabela 4. Stupnjevi slobode (D. F.), srednji kvadrati i iznos F-testa za proučavane karakteristike u potomstvu evropskog ariša. Karakteristika D. Pa Ponavljanja Srednji kvadrati Familije Familije x Ponavljanja F Promjeri 3/18/54 245,545952 39,197276 32,848098 1,193 ns Visine 3/18/54 19.043,485110 2.270,066116 1.230,574981 1,845 * Broj grana 3/18/54 20,050086 13,674594 14,648689 0,934 ns Promjer naj deblje grane 3/18/54 1,076601 0,934608 0,616556 1,516 ns Dužina najdeblje grane 3/18/54 776,081331 86,898302 41,806770 2,079 * Promjer debla u sredini krošnje 3/18/54 99,605526 16,097294 13,265329 1,213 ns Kut insercije grana 3/18/54 0,362931 0,043065 0,052023 0,814 ns Pravnost 3/18/54 0,747987 0,744128 0,285711 2,605 ** Preživljenje 3/18/54*» 3/18/54C 3/18/54d 3/18/54e 1.134,900530 0,527188 3.796468 0,039009 263,778210 0.120927 0.863060 0,008681 197,120840 0,084236 0,658170 0,006765 1,3381,4361,3111,283 ns ns ns ns a Broj stupnjeva slobode za ponavljanja (= 3); Familije (= 18); familije X ponavljanja (= 54) b Netransformirani podaci za postotak preživljavanja c Arcsin — transformacija postotka preživljavanja d Drugi korjen transformacija postotka preživljavanja e Logaritamska transformacija postotka preživljavanja ns nesignif kantne razlike na nivou od 5%> * signifikantne razlike na nivou od 5´°/o ** signifikantne razlike na nivou od l°/o 280 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 25 <-- 25 --> PDF |
baturu reakcionog drva. Kod Picea sitchensis pokazao je WARLDE, P. (1967), da se promjer grana može povećati za 1,27 mm ako se razmak sadnje (gustoća) poveća za 30 cm. Budući da okolina, a posebno konkurencija među krošnjama u mnogome utječu na promjer grana, postavlja se pitanje realnosti te tvrdnje. Da bi se dokazalo da gustoća sadnje utječe na promjer grana, bilo bi potrebno primjeniti tzv. NELDER-ov design, kako to NAMKOONG, G. (1966) predlaže. Broj grana u pršljenu, broj pršljenova i broj grana na jedinici dužine od velikog su utjecaja na oblik debla i kvalitet drva. Osim toga, broj grana u pršljenu, broj pršljenova te regularan razvoj debla utječu na jednoličnost rasta, na prirast, pravnost i kvrgavost debla. Dužine i promjeri grana posebno su mjereni na razne načine kod različitih istraživača, kako kod selekcije plus stabala tako i kod testova potomstva. Na pr. GANSEL, G. R. (1966) u SAD upotrijebio je jednostavni subjektivni sistem ocjenjivanja u četiri klase — male, srednje, velike i ekstremno velike grane, dok je ANDERSON, E. (1966) u Švedskoj, kod selekcije plus stabala običnog bora, upotrijebio vrlo kompliciran sistem ocjenjivanja. U Rodeziji BARRET, R. L. et. al. (1968) upotrijebio je omjer između promjera grane i promjera debla, koga je onda prema veličini dijelio u 4 klase, SNYDER, E. B. (1961) i ILLY G. (1966), preporučili su upotrebu omjera promjera grane i promjera debla za Pinus palustris i Pinus pinaster, SHELBOURNE, C. J. A. (1963), radeći sa Pinus khasaya, mjerio je promjere svih grana u sekciji dugoj 5 stopa (cea 1,5 m). WEDEL, K. W. V. et. al. (1967) sugerirao je radi jednostavnosti izmjeru onih grana koje su deblje od cea 2,5—3,0 cm, kod rada s testovima potomstva Pinus taeda. U našim istraživanjima na testu potomstva evropskog ariša izvršena su mjerenja promjera najdeblje grane u cm u sredini krošnje. Mjerenja su izvršena na svim biljkama u testu potomstva (673 kom). Za obje karakteristike izvršena je analiza varijance (Tabela 4). Primjenom analize varijance na bazi sredina redova u pokusu nisu ustanovljene signifikantne razlike među familijama za promjer grane, dok su ustanovljene signifikantne razlike među familijama za dužinu grane u sredini krošnje na nivou od 5%>. Duncan-ov test daje signifikantne razlike među familijama i za debljine i dužine grane (tabela 5). Treba ponovo istaći da najdeblju granu u sredini krošnje ima familija SO-21. Promjer debalca u sredini krošnje Širina krošnje u srednjodobnim kulturama je odraz dužine grana i preživljavanja, a napose je kontrolirana gustoćom sadnje (SMITH, J. H. G. 1964). Širina krošnje, kao odnos između dužine krošnje i visine stabla, u uskom je donosu s promjerom grana. Stabla s uskom krošnjom su bolja u proizvodnji drvne mase, nego stabla sa širokom, asimetričnom ili kišobranastom krošnjom, što je ustanovio ERTELD, W. et. al. (1959), u radu s Pinus sylvestris. U našim istraživanjima na potomstvu evropskog ariša izvršeno je mjerenje promjera debalaca u sredini krošnje, dok druge karakteristike krošnje (širina, dužina i odnosi) nisu ´/ljerene. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Varijabilnost ovog svojstva uglavnom se poklapa sa varijabilnošću za prsne promjere, izuzev da je koeficijent varijabilnosti relativno nizak, tj. 13,07%. Analiza varijance (Tabela 4) za testiranje razlika među familijama izvršena je na bazi aritmetričkih sredina redova u pokusu. F-test nije dao signifikantne rezultate. Međutim, iz Duncan-ovog testa (Analiza varijance na individualnoj bazi — Tabela 5) dobivene su signifikantne razlike među pojednim familijama. Kako se prosječne visine stabala kreću do cea 250—350 cm srednji promjeri u sredini krošnje veći su od prsnih promjera, budući da su vrlo često mjereni u visini nižoj od 1,3 m. Razlog tome je taj što mlada stabalca ariša počinju sa grananjem vrlo nisko na deblu. Prosječne vrijednosti familija za promjere u sredini krošnje kreću se od 24,64 mm (familija SO-12) do 32,30 mm (familija SO-21) i razlike među familijama vidljive su u Tabeli 5. Kut insercije grana Općenito uzevši, kutovi između debla i grana obično su mnogo šiljastiji (oštriji) bliže vrhu stabla, dok se veličina tih kuteva povećava idući od vrha prema dnu stabla (GUZINA, V. 1969). To povećanje ide do te mjere da su donje grane u krošnji usmjerene okomito na osovinu debla, ili su čak viseće odmah od svoje baze. Neke vrste šumskog drveća imaju tzv. viseće grane dok druge imaju grane jako usmjerene prema gore formirajući na taj način piramidalnu krošnju. Ta forma karakteristična je za one vrste šumskog drveća koje su se vijekovima održale u nepovoljnim uvjetima života (visoki snjegovi, snažni vjetrovi). Samo forme s uskom krošnjom uspjele su se prilagoditi na tako teške uvjete života. Takve vrste i forme forsirane su putem prirodne selekcije kroz vijekove. Takav slučaj imamo kod omorike, običnog bora iz planinskih predjela i na dalekom sjeveru. Ova opća zapažanja, i spoznaje ukazuju da postoji varijabilnost u kutu grananja, kako između vrsta, tako i unutar vrsta. Mjerenju kuteva između debla i grana pristupilo se na mnogo načina. U Švedskoj su kod izbora plus stabala karakteri subjektivno procijenjivani i svrstavani u klase od po IO1. U Francuskoj (ILLY, G. 1966) predložena je objektivna izmjera kuta inesercije grana kod Pinus pinaster. BARRET, R. L. et. al. (1968) u Rodeziji je upotrijebio tri klase, i to: 90"—70», 700—45", i manje od 45", kod radova s pokusima vrsta, SHELBOURNE, C. J. A. (1963) u radu s Pinus khasaja upotrijebio kutomjer za izmeru kuteva insercije grana u pršljenovima između 8—10 stopa iznad tla. SNYDER, E. B. (1961) je u radu s Pinus palustris mjerio kut one grane u sredini krošnje kod koje je odnos između njezinog promjera i promjera debla bio donekle konstantan. Okomito ili širokokutno granje važno je za kvalitet debla i drva. Grane široko otklonjene lako se odlamaju i brzo zarašćuju te su zbog toga stabla manje kvrgava u odnosu s onima s oštrim otklonom grana. Kut insercije grana može se mjeriti s kutomjerom ili ocjenjivati okularno. U radu na utvrđivanju varijabilnosti bukovih mladika u odnosu na kut insercije grana ustanovio je GUZINA, V. (1969) da je ista uslovljena mnogobrojnim utjecajima koji djeluju zajednički i kompleksno. Iako u navedenom radu nije bilo moguće istražiti stupanj genetske kontrole kuta insercije grana 284 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 27 <-- 27 --> PDF |
u različitim populacijama, autor pretpostavlja da je istraživana karakteristika pod jakim utjecajem genetske kontrole, odnosno nasljeđa. Na ovu pretpostavku upućuju i mnogi radovi iz literature s različitim vrstama drveća. U našim istraživanjima na testu potomstva evropskog ariša kut insercije grana ocjenjivan je i jednostrano svrstavan u tri klase i to: 30°—60°, ocjena 1,60"—90°, ocjena 2,90° i više, ocjena 3. Kut insercije grana je ocjenjivan u sredini krošnje. Ovakav način ocjenjivanja izvršen je radi jednostavnijeg analiziranja. Analiza varijance (Tabela 4) pokazuje da razlike među familijama za kut insercije grana u sredini krošnje, nisu signifikantne na nivou od 5%. Koeficijent varijabilnosti je relativno nizak i iznosi 8,64´a/0. Prosječne vrijednosti familija za kut insercije grana kreću se od 2,4687 (familija SO-29) do 2,8400 (familija SO-30). Iako F-test nije signifikantan na nivou od 5%, iz Duncan-ovog testa za kut insercije grana vidljive su signifikantne razlike između pojedinih familija. Poredak familija i razlike među njima dane su u Tabeli 5. Pravnost debla Pravnost debla je, općenito, vrlo poželjno svojstvo. Odstupanja od pravnosti debla u obliku, kao što je zakrivljenost djelomična ili potpuna, ili dvostruka zakrivljenost, kao i pad promjera (u vezi s punodunošću) uzrokuju smanjenje vrijednosti i najčešće smanjenje drvne mase najvrijednijeg dijela stabla. Pravnost debla i njezini efekti na kvalitet drva od velike su važnosti za upotrebna svojstva drva, a na osnovi toga i za oplemenjivača. Radi svoje ekonomske važnosti i velikog stupnja genetske kontrole, pravnost debla je svojstvo koje je uključeno u programima oplemenjivanja kod mnogih šumskih vrsta (SHELBÖURNE, C. J. A. 1966). Konstantne razlike u pravnosti debla među geografskim rasama Pinus ponderosa pronašli su CALLAHAM, R. Z. i LIDCICOET, A. R. (1961), te SQUILLACE, A. E. i SILEN, R. R. (1962). Prema literaturi, poznato je da su za mjerenje i procjenjivanje pravnosti debla korištene različite metode. Najjednostavnija i najmanje točna metoda je okularna procjena pravnosti. Prema rezultatima ŽUFA, L. (1969), mjerenje pravnosti debla kod crne topole uz izračunavanje otklona od vertikalne osi čini se da s praktičnog stajališta daje zadovoljavajuće rezultate. Metoda koju je ŽUFA, L. primjenio dala je realne rezultate i kod izračunavanja genetske kontrole za pravnost debla. ŽUFINU metodu primjenili su VIDAKOVIĆ, M. i ASHAN, J. (1970) kod rada s shishamom (Dalbergia sisso Roxb.). Fotogrametrijska metoda za mjerenje pravnosti debla razrađena je od SHELBÖURNE, C. J. A. i NAMKOONG, G. (1965) a primjenjena od strane SHELBOURNE, C. J. A. (1966). Ona je izgleda, još točnija od metode koju je primjenio ŽUFA, ali je poteškoća u tome što je komplicirana. SCHOBER, R. (1969) je opisao metodu koju je upotrijebio r. prvoj procjeni pravnosti debla 11—12 godina starog testa provenijencija evropskog ariša. Ustanovio je da je pravnost debla jako uvjetovana provenijencijom. Najbolju pravnost imale su provenijencije evropskog ariša iz istočnih Alpi (specijalno iz Wienerwald-a) od kojih je 69% individua imalo pravna debla. Brzorastući ariš iz Sudeta imao je vrlo slabu pravnost debla. Istu konstataciju utvrdio je i BACHLER, J. (1969) u internacionalnom pokusu provenijencija ariša (osnovanom 1958/59. god.) kod starosti od 8 go |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 28 <-- 28 --> PDF |
dina. Autor je ustanovio da brzorastuće provenijencije evropskog kao i ja panskog ariša imaju slabu pravnost debla. KEIDING, H. (1970) je kod ariša primjenio sistem ocjenjivanja pravnosti debla u deset klasa, i to: 1. na bazi stepena zakrivljenosti i 2. na bazi broja krivina. Taj sistem je, u stvari, mo dificirani sistem istog autora iz 1965. i 1966. godine. Primjenjen je tzv. X2 test (hi-kvadrat). Kao osnova za testiranje uzeta je kontrola S-3892 (dobivena unutarvrsnim kontroliranim oprašivanjem). Na osnovi toga testa za daljnju produkciju sjemena preporučene su dvije sjemenske plantaže, dok se druge dvije ne preporučuju u tu svrhu. U našim istraživanjima na potomstvu evropskog ariša primjenjen je si stem okularnog ocjenjivanja pravnosti debla, na taj način da su pravna de balca, ocjenjena ocjenom 1; stabalca s jednom blagom krivinom ocjenom 2; s jednom jakom krivinom ocjenom 3; s dvije jake krivine ocjenom 4; s tri jake krivine ocjenom 5. Prosječne vrijednosti pravnosti debla, na bazi ocjenjivanja i brojenja krivina, kreću se od 1,30 (familija SO-23) do 3,18 (familija SO-21). Ovdje je interesantno napomenuti da familija SO-21 ima najveći visinski i debljinski prirast, a prosječno manju pravnost. Poredak familija prema prosječnim vrijednostima i rezultati provedenog Duncan-ovog testa na individualnoj bazi prikazani su u Tabeli 5. Jasno se vidi iz navedene tabele, ßa su dobivene signifikantne razlike između pojedinih familija na nivou od 3%. F-test je signifikantan na nivou od 1%, a proveden je na bazi sredina redova po pojedinim familijama (Tabela 4). Preživljavanje Prilikom testiranja potomstva i pokusa provenijencija vrlo važnu ulogu igra i postotak preživjelosti biljaka nakon klijanja u rasadniku, presadnje u rasadniku, te presadnje na teren u vidu poljskog pokusa. Važan je također i razvoj, kao i preživjelosti biljaka u pokusu, budući da veći postotak preživjelosti ,odnosno sposobnost prilagodbe na različite stanične uvjete, u krajnjoj liniji povećava produkciju drvne mase. U svojo knjizi »Die Bastardierung in der Gattung Larix« DIMPFLEMEIER, R. (1959) opisujući jedan komparativni pokus osnovan 1927 godine, a koji se sastojao od evropskog i japanskog ariša te njihovog međuvrstnog hibrida, iznosi da su hibridi stari 21 godinu preživjeli u iznosu od 57%. Iza hibrida je evropski ariš sa 32%, a potom slijedi japanski ariš s 21%) preživjelosti. MILLER, J. T. i THULIN, I. J. (1967), također, navode da su prosječne vrijednosti postotka preživljavanja kod hibrida između evropskog i japanskog ariša najveće u odnosu na obje roditeljske vrste u pokusu provenijencija u Novom Zelandu. KEIDING, H. (1970) u svom radu na testiranju potomstva ariša iz različitih sjemenskih plantaža navodi da je postotak preživjelosti velik (92% i 96%). Nasuprot tome potomstvo ariša iz samooplodnje ima vrlo nizak postotak preživjelosti. Naša istraživanja na testu potomstva ariša odnose se na postotak preživjelosti od vremena osnivanja pokusa do izmjera (proljeće 1970) po familijama i ponavljanjima. Podaci su obrađeni analizom varijance, i to za postotak preživjelosti bez transformacije i za transformirane podatke (Tabela 4). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 34 <-- 34 --> PDF |
plot of »Goić«. The progeny test was established in a completely randomized block system with 4 replications. The number of plants per family in the experiment was 48 (with lesser variations), or 12 plants in the replication. During 1970 were performed measurements and observations of the following characteristics: diameter (in mm.), total height (in cm.), number of branches along 1 m. length commencing from the top, diameter of the stoutest branch in the mid- crown (in mm.), diameter of stems in the mid-crown (in mm.), angle of insertion of branches (estimate), stem straightness (estimate), and surival °/o from establishing the experiment (the spring of 1966) until the time of measurement. On the basis of data obtained through measurements a study of the variability of the mentioned characteristics for 19 families was performed by the method of variance analysis (F-test and Duncan´s test) and by applying the X2-test for survival. The author´s investigations of the variability between the families for individual characteristics have shown as follows: — The average values for the character sties of diameter increment (diameters b. h. and diameters in mid-crown) between the families do not differ significantly at he level of 50/o when applying the F-test on the basis of the mean of series. However, when applying Duncan´s test (on individual basis), significant differences between the individual families at the level of 5°/o were established. The average values for diameters b. h. range from 20.14 mm. (family SO-34) to 30.88 mm. (family SO-21), and for d ameters in the mid- crown from 24.64 mm. (family SO-12), to 32.30 mm. (family SO-21). — The average values for the heights between the families are significantly different at the level of 5u/o by applying F- and Duncan´s test. The average values for the heights range from 250.10 cm. (family SO-17) to 352.18 cm. (family SO-21). — The differences in average values for the characterist cs of branches and crowns (number of branches per 1 m. of length, diameter of the stoutest branch) between the families are not significant at the level of 5°/o by applying the F-test (on the basis of the mean of series), while these differences for the length of the stoutest branch when applying the same test are significant. By applying Duncan´s test (on individual basis) significant differences for all three cahracteristics at the level of 5°/o were obtained. The least number of branches per 1 m. of length, and the stoutest branch in the mid-crown are possessed by the family SO-21. — The differences in average values between the families for the insertion angle of branches are not significant at the level of 5°/u when applying the F-test on the basis of the mean of series, but significant differences were obtained when applying Duncan´s test at the same level on individual basis. The average values of the insertion angle of branches range from 2.47 (family SO-21) to 2.84 (fam liy SO-30). — The average values between the families for the stem straightness differ significantly at the level of 5°/o by applying F- and Duncan´s test. The family SO-21 evidences the lowest average value for straightness (estimate 3.18), but the highest values for the characteristics of growth and increment. The best average value for straightness is possessed by the family SO-23 (estimate 1.30) but a relatively lower one as to the increment. — The average values for the survival "h between the families do not differ significantly at the level of 5°/o when applying the F-test. However, when applying the X2-test significant differences between the families at the level of 5u/o were obtained. The average values of the survival °/o by families range from 64.81´°/o (family SO-24) to 93.37 (family SO-24). Finally, if summing up all that has been said, it may be concluded that all the selected trees of European Larch belonging to the Varaždinbreg populat´on cannot be used in establishing the clonal seed orchards (for the second generation), while from established orchards they ought to be removed. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 33 <-- 33 --> PDF |
36. S h elb o u r n e, C. J. A. and G. Narukoong (1965): Photogrametric technique for measuring bole straightness. New Zealand Forest Service Reprint No. 181. 1—6. 37. S h e 1 b o u r n e, C. J. A. (1966): Studies on the inheritance and relationships of bole straightness and compression wood in Southlern pine. Ph. D. Thesis, Department of Forest Menagement, N. C. State Univer. Raleigh. 38. Smith , J. H. G. and G. R. Baile y (1964): Influence of stocking and Stand density on crown width and stand density of Douglas-fir and lodgepole pine. Commonw. For. Rev. 43 (3): 243—246. 39. S n e d e c o r, G. W. and W. G. Cochran (1969): Statistical Methods. The IOwa State Univer. Press, Ames. Iowa. 40. S n y d e r, E. B. (1961): Measuring branch characters of longleaf pine. U. S. Dep. Agric. 5th Forest Exp. Stn. Occ. Pap. 184. 41. S q u i 11 a c e, A. E. and K. W. Dorman (1961): Selective breeding of slach pine for high-oleoresin and other characters. Recent Advan. in Botany, Univer. of Toronto Press, 1616—1621. 42. S q u i 11 a c e, A .E. and R. R. Sile n (1962): Racial variation in ponderosa pine. For Sci. Monog., 2: 1—27. 43. Steele , R. G. D. and J, H. Torn e (1960): Principles and proceduring of Statistic. McGrow-Hill Company, Inc., New York. 44. Stonecypher , R. W. (1966): The loblolly pine heritability Study. Ph. D. Thesis, North Carolina State University, Raleigh. 45. Syrach-Larsen , C. (1934): Forest Tree Breeding. Yearb. R. Vet. Agric. Coll., Copenhagen. 46. Syrach-Larsen , C. (1947): The employment of Species, Types and Individuals in Forestry. Yearb. R. Vet. Agric. Coll., Copenhagen. 47. Škorić , A. (1963): Pedodloška karakterizacija i mjere popravke tla pašnjačkih površ´na u Jastrebarskom (Rukopis). 48. T o d a, R. (1958): Variation and heritability of some quantitative characters in Cryptomeria. Silvae Genetica 7 (3): 87—93. 49. Vidaković , M. (1959): Oplemenjivanje ariša. Šum. list 10/11: 147. 50. Vidaković, M. and J. Ahsan (1970): The Inheritance of crooked bole in Shisham (Dalbergia sissoo Roxb.). Silvae Genetica 19 (2/3): 94—98. 51. Ward 1 e, P. (1967): Spacing in plantations. Forestry 40 (1): 47—69. 52. Wedel, K. W. v., B. J. Zobel, C. J. A. Sherbourne (1967): Knotwood in loblolly pine. Tech. Report No. 36, Coop. Tree Improvement Program, School of Forestry, N. C. State University, Raleigh, 45. pp. 53. Wilcox , J. R., and R. E. Farme r (1967): Variation and inheritance of juvenile characters of Eastern Cottonwood. Silvae Gent. 16: 162—165. 54. Wright, J. W. and D. F. Freeland (1960): Plot size and experimental officiency in forest genetic reseurch. Agri. Expt. Sta. Dept. Forestry, Tech. Bui. No. 280, Michigan State Univ., Eeast Lansing. 55. Z u f a, L. (1969): Varijab´lnost i naslednost pravnosti stabla crne topole srednjeg podunavlja. Radovi Instituta za topolarstvo, Novi Sad, Vol. 3: 197 pp. Summary VARIABILITY OF CERTAIN CHARACTERISTICS OF EUROPEAN LARCH OF THE VARAŽDINBREG POPULATION In the population of European Larch (Larix decidua L.) occurring at Varaždinbreg (Forest Enterprise of Varaždin) a selection of trees was carried out. From selected trees cones were collected, and sowing of seed was performed in the spring of 1962. Plants were reared in the Institute´s nursery untl the spring of 1966, when, within the scope of a progeny test, they were transplanted on to the experimental |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 31 <-- 31 --> PDF |
signifikantne na nivou od 5% primjenom F-testa (na bazi sredina redova), dok su te razlike za dužinu najdeblje grane primjenom istog testa signifikantne. Primjenom Duncan-ovog testa (na individualnoj bazi), dobivene su signifikantne razlike za sve tri karakteristike na nivou od 5%. Najmanji broj grana na 1 m dužine, kao i najdeblju granu u sredini krošnje ima familija SO-21, — Razlike u prosječnim vrijednostima između familija za kut insercije grana nisu signifikantne na nivou od 5% primjenom F-testa na bazi sredina redova, ali su dobivene signifikantne razlike primjenom Duncan-ovog testa na istom nivou na individualnoj bazi. Prosječne vrijednosti kuta insercije grana kreću se od 2,47 (familija SO-20) do 2,84 (familija SO-30), -— Prosječne vrijednosti između familija za pravnost debalaca signifikantno se razlikuju na nivou od 5% primjenom F- i Duncan-ovog testa. Familija SO-21 ima najlošiju prosječnu vrijednost za pravnost (ocjena 3,18), ali ima najveće vrijednosti za karakteristike rasta i prirasta. Najbolju prosječnu vrijednost za pravnost ima familija SO-23 (ocjena 1,30), dok je relativno slabija u prirastu. — Prosječne vrijednosti za postotak preživljavanja između familija ne razlikuju se signifikantno na nivou od 5% primjenom F-testa. Međutim primjenom X2-testa dobivene su signifikantne razlike između familija na nivou od 5%. Prosječne vrijednosti postotka preživljavanja po familijama kreću se od 64,81% (familija SO-24) do 93,37 (familija SO-34). Na kraju, ako se sumira sve što je rečeno, može se zaključiti, da se sva selekcionirana stabla evropskog ariša populacije Varaždinbreg ne mogu koristiti kod osnivanja klonskih sjemenskih plantaža (za drugu generaciju), a iz već osnovanih plantaža trebalo bi ih ukloniti. LITERATURA 1. Anderson , E. (1966): The selection of plus trees in Sweeden. Šumarski list 21—40. 2. A r n b o r g, T. and H a d d e r s, G. (1957): Studies of some forestry qualities in clones of Pinus sylvestris. Acta Horti Gotoburgensis 21: 125—157. 3. Bachler , J. (1969): (Report on two sample areas of the second international Lärche provenance trial 1958—59 after 8 (or 7) years growth.) Forstwiss. Cbl. 88: 15—32. 4. B a n n i s t e r, M. H. (1966): The improvement of Pinus radiata Characteristics of Pinus radiata, their properties, heritability, limitations and prospects for improvement. N. Z. For. Inst. Symp. No. 6: 25—26. 5. Barber , J. C. (1964): Inherent var´ation among slash pine progenies at the Ida Cason Callaway Foundation. — U. S. Forest Service Res. Paper SE — 10, Southeast Forest Expt. Sta., Asheville, N. C. 90 pp. 6. B a r r e 11, R. L. and M u 11 i n, L. J. (1968): A review of introductions of forest trees in Rhodesia. Rhod, For. Comn. Res. Bull. 7. Blake , C. M. (1959): A study to determine optimum plot size for progeny testing of red pine. M. S. Thesis, Dopt, of Forestry, Univ. of Minnesota, Minneapolis. 8. Bur don, R. D. (1966): The improvement of Pinus radiata. N. Z. For. Inst. Sym. No. 6. 9. Ca 11a ham, R. Z. and L i d d i c o e t, A. R. (1961): Altitudinal variation at 20 years in ponderosa and Jeffrey pines. Your, for 59: 814—820. 10. D i m p f 1 m e i r, R. (1959): Die Bastardierung in der Gattung Larix. Verlag Paul Parey, Hamburg und Berlin. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Opći oblik analize, koji je upotrijebljen za proučavane korakteristike dan je u Tabeli 1 Nul-hipoteza, da su sve sredine proučavanih karakteristika identične u svim familijama, testirana je F-testom na bazi sredina redova. Duncan´s new multiple range test (STEELE R. G. D. i TORIE J. H. 1960) upotrijebljen je radi utvrđivanja signifikantnih razlika za sve karakteristike na individualnoj bazi kada je F-test signifikantan. Tzv. X2 test (hi — kvadrat) izveden je za testiranje razlika među familijama za postotak preživljavanja (SNEDECOR G. W. i COCHRAN W. G. 1969). Tabela 1. Oblik analize varijance na bazi sredina redova (ploha) upotrebljene za testiranje razlika proučavanim karakteristikama za 19 familija Izvori D.F.a Srednji Očekivane varijabilnosti kvadrat vrijed. za srednje kvadrate Ponavljanja r—1 M, Familije f—1 M-, Ö2 Familije x 19 ff2 _|_ 4 0-2, Ponavljanja 2(rj-1) M3 i = 1 a r = Broj ponavljanja f = Broj familija i = Oznaka pojedine familije: i = 1 19 j = Oznaka pojedinog ponavljanja: j = 1 . . . . 4 Mi = Srednji kvadrat za ponavljanje Ma = Srednji kvadrat za familije M3 = Familije X Ponavljanje srednji kvadrat M 2 ff2 + 4ff2, Fi = = = Test za razlike među familijama Ms ff2 REZULTATI I DISKUSIJA Rezultati dobiveni u našim istraživanjima komparirani su s rezultatima objavljenim u literaturi. Razmatrana je varijabilnost između proučavanih karakteristika među familijama. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 18 <-- 18 --> PDF |
14a,b i 15d,f). Selekcija stabala nije bila potpuno slučajna, budući da su bila izabrana fenotipski bolja stabla i ona koja su urodila sjemenom. Pretpostavlja se, da evropski ariš na ovom lokalitetu potječe iz Sudeta, tj. predstavlja rasu sudetskog ariša (izjava Šindelara nakon pregleda te populacije). Starost stabala kretala se od 45—70 godina. Tlo je smeđe podzolirano na podlozi trijarskih dolomita i lapora. U vrijeme odabiranja stabala sabrani su češeri i izvršene potrebne izmjere. Sjetva sjemena izvršena je u rasadniku Jugoslavenskog instituta za četinjače u Jastrebarskom u vremenu od 28—29. V 1962. godine. Dobivene biljke uzgajane su u rasadniku do proljeća 1966. godine, kada su u vidu testa potomstva presađene na pokusnu plohu »Goić« (21. do 29. III 1966). Test je osnovan u potpuno randomiziranom blok sistemu u 4 ponavljanja, s 12 biljaka u jednom ponavljanju, odnosno s 48 biljaka ukupno po familiji. U pokus je uključeno 19 različitih familija. Razmak sadnje je 2X2 m. Prema pedološkoj karti (MAGDALENIĆ 1957) istraživano područje predstavlja pliocen zastupljen rhomboidejskim naslagama, te pijescima i šljuncima gornjeg pliocena i pleistocen sastavljen od pijeska i šljunaka i tzv. diluvijalnih ilovina. Na području Jastrebarskog (ŠKORIĆ, A. 1963) najviše su zastupljeni pseudoglej obrončani, plitki i oligotrofni, te pseudoglej nizinski, na ilovinama pleistocena slojevite građe. Biljni materijal u testu potomstva izmjeren je u proljeće 1970. godine. Izvršeno je mjerenje i opažanje 9 karakteristika i to: prsnog promjera (u mm), visine (u cm), broja grana na dužini od 1 m počam od prvih postranih grana (nepravilnog pršljena), promjera najdeblje grane u sredini krošnje (u mm), dužine najdeblje grane u sredini krošnje (u cm), promjera u sredini krošnje (u mm), kuta i insercije grana (ocjenjivanjem, i to: 30—60° ocjenom 1; 60—90´ ocjenom 2; 90° i više ocjenom 3), pravnosti debalaca (ocjenjivanjem i to: pravo ocjena 1; 1 blaga krivina ocjena 2; 1 jaka krivina ocjena 3; 2 krivine ocjena 4; 3 krivine i više ocjena 5) i postotka preživjelosti u vremenu od osnivanja pokusa do proljeća 1970. godine. Analiza varijance na bazi sredina redova izvedena je radi proučavanja razlika među familijama za gore navedenih devet karakteristika. Iako analiza bazirana na pojedinačnim izmjerama daje mnogo oštriji »F«-test, nejednaki broj stabala unutar redova, izgubljeni (missing) cijeli redovi ili plohe, onemogućavaju izvedbu takove analize. Međutim, metoda sredina redova ili ploha (plot mean basis) može se upotrijebiti u analiziranju podataka bez osjetnog poremećaja točnosti, čak iako je 50—70% stabala unutar plohe — reda nestalo, odnosno tokom rasta se osušilo (BLAKE C. M. 1959, WRIGHT J. W. i FREELAND D. F. 1960). Sve karakteristike su analizirane na bazi podataka mjerenih na terenu i na bazi ocjenjivanja. Budući da varijanca za podatke o preživljavanju u postotnim iznosima (veličinama) ne može biti nezavisna od sredine, kao što se to traži kod upotrebe analize varijance (ROBERTSON A. i LERNER M. 1949, STEELE R. G. D. i TORIE J. H. 1960), izvršena je transformacija podataka za postotak preživljavanja, i također analizirana. Postotak preživljavanja transformiran je u Arcsin — transformaciju, logaritamsku (normalni logaritam) i drugi korjen transformaciju da bi se smanjila proporcija što bliže nuli i povećala varijanca. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 17 <-- 17 --> PDF |
VARIJABILNOST NEKIH SVOJSTAVA EVROPSKOG ARIŠA POPULACIJE VARAŽDINBREG Magistarska radnja* / dio 3. GRAČAN UVOD Metode za utvrđivanje genetske varijabilnosti u populaciji prvo su primjenjene u oplemenjivanju domaćih životinja, a kasnije i kod oplemenjivanja bilja. U toku posljednjih desetak godina, utvrđivanju genetskih parametara u populacijama šumskog drveća pridaje se značajna važnost od strane šumarskih genetičara i oplemenjivača (STONECYPHER, R. W. 1966). Posebno je važno istaći da su posljednjih deset godina osnivani specijalno planirani pokusi za utvrđivanje genetske strukture populacija radi procjenjivanja genetske varijabilnosti i povećanja efikasnosti programa oplemenjivanja kod šumskog drveća. Glavni ciljevi istraživanja u našem radu su: — Utvrditi razlike između familija i unutar familija radi ocjene izvršene fenotipske selekcije za osnivanje klonske sjemenske plantaže evropskog ariša (I dio); — Procijeniti veličinu aditivne genetske varijance od nekoliko karakteristika evropskog ariša (Larix decidua L.) radi utvrđivanja nasljednosti. U cijelom radu nesebično mi je pomagao svojim savjetima prof, dr Mirko Vidaković, voditelj nastave III stupnja iz Oplemenjivanja šumskog drveća, pa mu stoga dugujem veliku zahvalnost. Za pomoć i suradnju kod izrade plana testa potomstva evropskog ariša, kao i pri presadnji biljaka na pokusnu plohu »Goić«, zahvaljujem se inž. Francu Mrva, suradnika u Odsjeku za genetiku i oplemenjivanje Instituta. Terenski rad odvijao se uz veliku pomoć tehničara Hoborka Josipa i Jolić Ankice pa im se na uloženom trudu i savjesnosti u radu zahvaljujem. MATERIJAL I METODE Početkom 1962. godine izvršena je selekcija stabala evropskog ariša na području Šumskog gospodarstva Varaždin, lokalitet Varaždinbreg (odjeli * Istraživanja su financirali bivši Savezni fond za naučni rad SFRJ i Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 32 <-- 32 --> PDF |
11. Dyson, W. G. (1969): improvement of stem form and branching characteristics in Kenya Cypresses. 2nd World Consult. Forest Tree Breed. Wachington, D. C, FO-FTB-69-3/5: 1—6. 12. Ehrenberg , C. E. (1963): Genetics variation in progeny test of Scots pine. Stud. For. Suec. 10. 13. Er t eld, W. and Kräuter, G. (1959): Untersuchungen über die erkenbarkeit guter und Schlerter Zuwachstäger bei der Kiefer. Arch. Forstw. 6 (5/6): 361—420. 14. G a n s e 1, C. R. (1966): Inheritance of stem and branch characters in Slash pine in relation to gum yield. Proc. Eignth South Conf. on Forest Tree Improv. Savannah, Ga. 63—62. 15. Goddard, R. E. and R. K. Strickhland, (1964): Crooked stem form in loblolly pine. Silvae Gen. 13 (3): 155—157. 16. Go the, H. (1952): Ein Kreuzungsversuch mit Larix europaea D. C. Herkunft Schlitz und Larix Ieptolepls Gord. Ze´tschr. f. Forstgenetik, 1: 108—110; Zeitsehr. f. Forstgenetik 2: 122—125 (1963); Zeitsehr. f. Forstgenetik 5: 116—125 (1956). 17. G u z i n a, V. (1969): Varijabilnost bukovih mladika u odnosu na ugao insercije grana. Magistarski rad, Šumarski fakultet, Zagreb. 18. Illy, G. (1966): Recherches sur L´ameliration genetique du pin maritime. Annls. Sci. For., Nancy 23 (24): 769—948. 19. J o h n s s o n, H. (1965): Miljöns och genotypens influtande pa tallens växtform i experimentell belysning. — Foren, skogsträdsförädling, arsbok 1964: 115—125. 20. K e i d i n g, H. (1970): Evaluation of seed orchards established for the production of Hybrid larch (Larix eurolepis Henry). Forest Tree Improvement. Arboretet Horsholm. Danmark, 25 pp. 21. Magdaleni ć (1957): Geološka karta Slavet´ć—Jurjevčan i Ozalj—Draganić. Fond za dokumentaciju Instituta za geološka istraživanja. Zagreb broj 2808/1957. 22. Harden, R. M. and D. F. Conover (1959): Diagramming technique for describing tree stems and crowns. Jl. For. 57 (3): 672—718. 23. Matthews, J. D., A. F. Mitchell, and R. Howell (1960): The analysis of a diallel crosses in larch. Proc. 5th World Forestry Congress, 2: 818—824. 24. Me r gen, F. (1955): Inheritance of deformities in slash p ne. Southern Lumberman, Jan. 1, 3 p. 25. M e r g e n, F. (1960): Variation and heritability of physiological and morphological traits in Norway spruce. Proc. 5th. World Forestry congr., Seattle, U. S. A., 3 p. 26. Miller , J. T. and I. J. Thuli n (1967): Five-year survival and height compared for European, Japanese and hybrid Larch in New Zealand. Res. Leafl. For. Res. Inst. N. Z. For. Serv. No 17, 4 p. 27. N a m k o o n g, G. (1966): Application of Nelder´s designs in tree imporvement research. Proc. Eighth South Conf. on Forest Tree Improv., Savannah, Ga. 24—37. 28. N i 1 s s o n, B. (1968): Studies on the genetical variation of some quality characters in Scots pine (Pinus sylvestris). Dept. Forest Genet., Royal College of Forestry, Res. Notes 3: 1—117. 29. Perry , T. O. (1960): The inheritance of crooked. Stem form in loblolly, pine (Pinus taeda L.) Tour. Forestry 58 (2): 943—947. 30. Robertson, A. and I. M. Lerner (1949): The heritability of all or none traits: Variability of poultry. Genetics 34: 385—411. 31. R o h m e d e r, E. and H. Schönbach (1959): Genetik und Züchtung der Waldbäume. Hamburg und Berlin. 32. Roh me der, M. and R. Dlmpflmei r (1952): Larix deciclua Mill, x Larix gmelini Pilg. ein in Grafrat mehrfach natürlich entstandener luxurierender Bastard. Z. f. Forstgenetik 2: 16—19. 33. S a k a i, K.-L, and H. Mukaid e (1967): Estimation of genetic, environmental, and competitional variances in standing trees. Silvae Gent. 16: 149—152. 34. S c h o b e r, R. (1969): Stem quality assessment in Larch provenance trials and results of a larch provenance trial at Haard in Haltern I. All. Forest- u. Jagdztg. 140 (1): 1—12. 35. S h e 1 b o u r n e, C. J. A. (1963): Growth rate, stem form and branching characteristics of five provenances of Pinus khasya grown under plantation conditions in N. Rhodesia. Commonw. For. Rev. 42 (114) 334—336. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 30 <-- 30 --> PDF |
2pX = p2X X2 = — pq 544,2909 — 538,5346 0,159880 5,7563 0,15988 X2 = 36,004* * statistički signifikantno na nivou od 5°/o. 0,95 X2 18 d. f. = 28,87 (FNEDECOR, G. W. i COCHRAN, W. G. 1969). ZAKLJUČAK U populaciji evropskog ariša (Larix decidua L.) na Varaždinbregu (Šumsko gospodarstvo Varaždin) izvršena je selekcija stabala. Sa odabranih stabala sakupljeni su češeri, a sjetva sjemena izvršena je u proljeće 1962. godine. Biljke su uzgajane u rasadniku Instituta do proljeća 1966. godine, kada su u vidu testa potomstva presađene na pokusnu plohu »Goić«. Test potomstva osnovan je u potpuno randomiziranom blok sistemu u 4 ponavljanja. Broj biljaka po familiji u pokusu je 48 (s manjim odstupanjima), odnosno 12 biljaka u ponavljanju. Tijekom 1970. godine izvršena su mjerenja i opažanja slijedećih karakteristika: prsnog promjera (u mm), ukupne visine (u cm) broju grana na dužini od 1 m počev od vrha, promjera najdeblje grane u sredini krošnje (u mm), dužine najdeblje grane u sredini krošnje (u cm), promjera debalca u sredini krošnje (u mm), kuta insercije grana u sredini krošnje (ocjenjivanjem), pravnosti debalca (ocjenjivanjem) i postotka preživljavanja od osnivanja pokusa (proljeće 1966) do vremena mjerenja. Na osnovi podataka dobivenih mjerenjem izvršeno je proučavanje varijabilnosti između navedenih karakteristika za 19 familija metodom analize varijance (F-test i Duncan-ov test) te primjenom X2-testa za preživljavanje. Naša istraživanja varijabilnosti između familija za pojedine karakteristike pokazala su: — Prosječne vrijednosti za karakteristike debljinskog prirasta (prsni promjeri i promjeri u sredini krošnje) između familija ne razlikuju se signifikantno na nivou od 5% primjenom F-testa na bazi sredine redova. Međutim, primjenom Duncan-ovog testa (na individualnoj bazi) ustanovljene su signifikantne razlike između pojedinih familija na nivou od 5%. Prosječne vrijednosti za prsne promjere kreću se od 20,14 mm (SO-34) do 30,88 mm (familija (SO-21), a za promjere u sredini krošnje od 24,64 mm (familija SO-12) do 32,30 mm (familija SO-21). — Prosječne vrijednosti za visine između familija signifikantno su različite na nivou od 5% primjenom F- i Duncan-ovog testa. Prosječne vrijednonsti za visine kreću se od 250,10 cm (familija SO-17) do 352,18 cm (familija SO-21), — Razlike u prosječnim vrijednostima za karakteristike grana i krošnje (broj grana na 1 m dužine, promjer najdeblje grane) između familija nisu |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Ni u jednom slučaju nisu ustanovljene signifikantne razlike pojedinih familija na nivou od 5%. Poznato je, da F-test za podatke u postotnom iznosu nije potpuno adekvatan, te je radi toga primjenjen X2-test (hi-kvadrat). Ovaj test je prikladniji za ovu vrstu podataka, ce je u Tabeli 6 izveden. Primjenom ovog testa ustanovljene su signifikantne razlike na nivou od 5´%, što potvrđuje ispravnost primjene X2-testa. Prosječne vrijednosti postotka preživljavanja po familijama kreću se od 64,81% (familija SO-24) do 93,37% (familija SO-34). Prosječne vrijednosti i poredak familija vidljive su u Tabeli 5. Treba istaći da je transformacijom postotka preživljavanja dobiven apsolutni iznos F-testa gotovo u jednakom iznosu, dok su koeficijenti varijabilnosti različiti i kreću se od 28,45% (Arcsin-transformacija) do 4,34% (Logtransformacija), a 17,52% za netransformirane podatke. Tabela 6. X2-test za postotak preživljavanja po familijama u testu potomstva evropskog ariša. c Familija Broj stabala p pXd Na Xb SO-12 48 36 0,7500 27,0000 SO-13 44 38 0,8646 32,8548 SO-14 42 31 0,7292 22,6052 SO-15 50 40 0,8006 32,0240 SO-16 48 43 0.9084 39,0612 SO-17 53 48 0,8958 42,9984 SO-18 50 36 0,7142 25,7112 SO-19 44 33 0,7500 24,7500 SO-21 36 33 0,8944 29,5152 SO-22 17 12 0,7500 8,0000 SO-23 50 44 0,8024 35,3052 SO-24 45 27 0,6481 17,4987 SO-29 36 32 0,8889 28,4448 SO-30 35 25 0,7222 18,0550 SO-31 50 44 0,8809 38,7596 SO-32 43 32 0,7411 23,7152 SO-33 53 37 0,7250 26,8250 SO-34 47 44 0,9337 41,0828 SO-35 50 38 0,7917 30,0846 Ukupno 841 673 0,8002 544,2909 aN = broj stabala presađen u test potomstva bX = broj preživjelih stabala koncem 8. veget. periode X cp = proporc´onalni odnos (—) N dpX = proporcionalni odnos pomnožen s brojem preživjelih stabala 287 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Poredak grana U područjima brzorastućih vrsta drveća, i u radu s egzotama brzog rasta, u programima oplemenjivanja treba voditi računa o obliku debla i karakteristikama granja. Da je to točno, dokazuju radovi s Pinus radiata u Australiji i Novom Zealandu (BURDON, R. D. 1966), te u istočnoj i centralnoj Africi gdje su pošumljavani brzorastući borovi iz jugoistočnog dijela Azije i centralne Amerike (DYSON, W. G. 1969). Kratak pregled radova o karakteristikama grana i krošnje i nekim odnosima u krošnji dao je BARBER, J. C. (1964), a MARDEN, et. al. (1959), metode opisa različitih krošanja. Testovi potomstva s half-sibs, kao i iz selbfing-a, dali su vrijedne rezultate o varijabilnosti oblika debla i grana između prirodnih populacija, između individua unutar populacija (MERGEN, F. 1955. i 1960; TODA, R.´ 1958; RHOMEDER, E. i SCHÖNBACH, H. 1959; PERRY, T. O. 1960; CAMPBELL, R. K. 1961; SQUILLACE, A. E. i DORMAN, K. W. 1961; BARBER, J. C. 1964; GODDARD, R. E. i STRICKLAND, R. K. 1964; JOHNSON, H. 1965 i NILSSON, B. 1968). Pršljenasti poredak glavnih grana kod rodova Abies, Arancaria, Picea, Pinus je zajednička karakteristika. Kod roda Larix, Cupressus, Pseudotsuga i Thuja poredak glavnih grana nije pršljenast. U vezi s poretkom glavnih grana važan je i broj grana na jedinici dužine, a to se lako ustanovi običnim brojenjem. WEDELL, K. W. v. et. al. (1967), kao jedinicu dužine uzima 10 stopa duge sekcije a SHELBOURNE, C. J. A. (1963) pet stopa duge sekcije. Iako FORDE, (1964) nije ustanovila signifikantnu varijabilnost između nekoliko prirodnih populacija Pinus radiata, bilo u brojenju pršljenova ili u broju grana po pršljenu, ona je otkrila signifikantne razlike u obje karakteristike unutar proučavanih populacija što nam pokazuje kako se može postići poboljšanje kvalitete oplemenjivanjem. Iste rezultate dobio je BANNISTER, M. H. (1966) u testiranju potomstva. Genotipsku varijabilnost u broju grana u pršljenu kod Pinus sylvestrisutvrdili su u svojim radovima ARNBORG, T. et. al. (1957) i EHRENBERG, C. E. (1963), te DYSON, W. G. (1969). U našim istraživanjima u testu potomstva evropskog ariša primjenjena je metoda brojenja grana na 1 m dužine od vrha. Brojenje grana na 1 m dužine izvršeno je na ukupnom potomstvu evropskog ariša u pokusu. Primjenom metode analize varijance na bazi sredina redova nisu dobivene signifikantne razlike između familija u broju grana na 1 dužnom metru (Tabela 4). Međutim na osnovi analize varijance na individualnoj bazi (Tabela 5) korištenjem Duncan-ovog testa dobivene su signifikantne razlike među familijama. Interesantno je napomenuti da familija SO-21 ima najmanji broj grana na 1 dužnom metru, a ima najveći prosječni prsni promjer i visinu. Redosljed ostalih familija također je vidljiv iz navedene tabele. Naši rezultati o broju grana na 1 dužnom metru slažu se s rezultatima dobivenim na istraživanjima s Pinus radiata, vršenim za tu karakteristiku. Promjer i dužina najdeblje grane u sredini krošnje Promjer grana prema JACOBS-u (1938), povećava trošak obrezivanja grana i utječe na volumen drva s uraslim granama, odnosno povećava ku 282 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 23 <-- 23 --> PDF |
""´" ^^~´ ~~~ I . ___ s g O § 8 o a 5 o 2 oo t i i s 15; 2 g 1m´ Š (5 <> «N * 2 8 rt 2 2 S S CN 2; rt rt 8 2 8 i i a 1 1 a i 1 a. i Jl j) Ji Ji Ji Ji Ji Ji JI Ji 1i i S rt i 1 ri 8 3 rt 5 i 0 « i s tN 3 i Ji g CN 7 i s a J? CO l * — >X B rt I B 5 7 " 3 i a s o 0 5 s 1 Ü -* s 1 JI 8 a Ji < 1I i S 8J 3 6 5 s i/i K CN´ 1 J? 5 n Jf —— 5 s 3 s * ^.^ 3 8 1 Ji 3 a M. _, s R Ji ™«-^ W 00 0 3 (N i 7 5 2 i TT m r< 3 2 Ji 3 Ji i 1» i 8 S n n s 8 ta _ T 8 a i S S 2 5 S S s a a Ji = a 7 JI SS a S s Ji s 7 8 a 7 rt o rt Jf Ji 1 7 Ji 5 c i CN <) ( N rt Js = 2 JI T s i JI 1 2 1 Ji b 8 5 1 u « s 3 00 —« . T IHM T 8 —— s 5 ni 1.1 ili T S 1. T g n a St MM » s ? 00 5 3 R" 3 \ i 3 i i CN j\ ] 3 a 2 Ji a i 3 J s 12 2 i 2 , m a o 8 00 s -0 S 3 5 3 a a s o s 2 K 2 2 o´ t> oo´ 00 * «T i´ o" I l 8 a 2 (N 5 rt a 2 2 a s a 0 0 0 \ i 3 i 3 i i i i i i i i i- c 5 I T T 5. f 2. 3 s 8 TT TT TT TI s 3 6 2 a a 2 2 s s s a < r J i i 5 i I i I J rt i i J i 3 3 2 S 8 R R 2 5 1 s at i * i . i Š 1 i i ? 2 3 s * a 2 2 2 S < i i 13 i i i i ! 1 i i ] i i ] i - „i..,,, „„ni w HMM M i * — _i i1 o g T T" 2 T 2 2 s R s 5 s. 2 s T a S 8 a ä 8 8 8 a i a a a 8 2 2 3 8 S S s 2 2 S a a s j i 115 3 i j i i i i i i c* rt -2 H 2 2 S 2 e »i |