DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 25     <-- 25 -->        PDF

baturu reakcionog drva. Kod Picea sitchensis pokazao je WARLDE, P. (1967),
da se promjer grana može povećati za 1,27 mm ako se razmak sadnje (gustoća)
poveća za 30 cm. Budući da okolina, a posebno konkurencija među
krošnjama u mnogome utječu na promjer grana, postavlja se pitanje realnosti
te tvrdnje. Da bi se dokazalo da gustoća sadnje utječe na promjer grana,
bilo bi potrebno primjeniti tzv. NELDER-ov design, kako to NAMKOONG,


G.
(1966) predlaže.
Broj grana u pršljenu, broj pršljenova i broj grana na jedinici dužine
od velikog su utjecaja na oblik debla i kvalitet drva. Osim toga, broj grana
u pršljenu, broj pršljenova te regularan razvoj debla utječu na jednoličnost
rasta, na prirast, pravnost i kvrgavost debla.
Dužine i promjeri grana posebno su mjereni na razne načine kod različitih
istraživača, kako kod selekcije plus stabala tako i kod testova potomstva.
Na pr. GANSEL, G. R. (1966) u SAD upotrijebio je jednostavni subjektivni
sistem ocjenjivanja u četiri klase — male, srednje, velike i ekstremno
velike grane, dok je ANDERSON, E. (1966) u Švedskoj, kod selekcije plus
stabala običnog bora, upotrijebio vrlo kompliciran sistem ocjenjivanja. U
Rodeziji BARRET, R. L. et. al. (1968) upotrijebio je omjer između promjera
grane i promjera debla, koga je onda prema veličini dijelio u 4 klase, SNYDER,
E. B. (1961) i ILLY G. (1966), preporučili su upotrebu omjera promjera
grane i promjera debla za Pinus palustris i Pinus pinaster, SHELBOURNE,


C. J. A. (1963), radeći sa Pinus khasaya, mjerio je promjere svih grana u sekciji
dugoj 5 stopa (cea 1,5 m). WEDEL, K. W. V. et. al. (1967) sugerirao je
radi jednostavnosti izmjeru onih grana koje su deblje od cea 2,5—3,0 cm,
kod rada s testovima potomstva Pinus taeda.
U našim istraživanjima na testu potomstva evropskog ariša izvršena su
mjerenja promjera najdeblje grane u cm u sredini krošnje. Mjerenja su izvršena
na svim biljkama u testu potomstva (673 kom). Za obje karakteristike
izvršena je analiza varijance (Tabela 4).


Primjenom analize varijance na bazi sredina redova u pokusu nisu ustanovljene
signifikantne razlike među familijama za promjer grane, dok su
ustanovljene signifikantne razlike među familijama za dužinu grane u sredini
krošnje na nivou od 5%>.


Duncan-ov test daje signifikantne razlike među familijama i za debljine
i dužine grane (tabela 5). Treba ponovo istaći da najdeblju granu u sredini
krošnje ima familija SO-21.


Promjer debalca u sredini krošnje


Širina krošnje u srednjodobnim kulturama je odraz dužine grana i preživljavanja,
a napose je kontrolirana gustoćom sadnje (SMITH, J. H. G. 1964).
Širina krošnje, kao odnos između dužine krošnje i visine stabla, u uskom
je donosu s promjerom grana. Stabla s uskom krošnjom su bolja u proizvodnji
drvne mase, nego stabla sa širokom, asimetričnom ili kišobranastom
krošnjom, što je ustanovio ERTELD, W. et. al. (1959), u radu s Pinus sylvestris.


U našim istraživanjima na potomstvu evropskog ariša izvršeno je mjerenje
promjera debalaca u sredini krošnje, dok druge karakteristike krošnje
(širina, dužina i odnosi) nisu ´/ljerene.