DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Varijabilnost ovog svojstva uglavnom se poklapa sa varijabilnošću za prsne promjere, izuzev da je koeficijent varijabilnosti relativno nizak, tj. 13,07%. Analiza varijance (Tabela 4) za testiranje razlika među familijama izvršena je na bazi aritmetričkih sredina redova u pokusu. F-test nije dao signifikantne rezultate. Međutim, iz Duncan-ovog testa (Analiza varijance na individualnoj bazi — Tabela 5) dobivene su signifikantne razlike među pojednim familijama. Kako se prosječne visine stabala kreću do cea 250—350 cm srednji promjeri u sredini krošnje veći su od prsnih promjera, budući da su vrlo često mjereni u visini nižoj od 1,3 m. Razlog tome je taj što mlada stabalca ariša počinju sa grananjem vrlo nisko na deblu. Prosječne vrijednosti familija za promjere u sredini krošnje kreću se od 24,64 mm (familija SO-12) do 32,30 mm (familija SO-21) i razlike među familijama vidljive su u Tabeli 5. Kut insercije grana Općenito uzevši, kutovi između debla i grana obično su mnogo šiljastiji (oštriji) bliže vrhu stabla, dok se veličina tih kuteva povećava idući od vrha prema dnu stabla (GUZINA, V. 1969). To povećanje ide do te mjere da su donje grane u krošnji usmjerene okomito na osovinu debla, ili su čak viseće odmah od svoje baze. Neke vrste šumskog drveća imaju tzv. viseće grane dok druge imaju grane jako usmjerene prema gore formirajući na taj način piramidalnu krošnju. Ta forma karakteristična je za one vrste šumskog drveća koje su se vijekovima održale u nepovoljnim uvjetima života (visoki snjegovi, snažni vjetrovi). Samo forme s uskom krošnjom uspjele su se prilagoditi na tako teške uvjete života. Takve vrste i forme forsirane su putem prirodne selekcije kroz vijekove. Takav slučaj imamo kod omorike, običnog bora iz planinskih predjela i na dalekom sjeveru. Ova opća zapažanja, i spoznaje ukazuju da postoji varijabilnost u kutu grananja, kako između vrsta, tako i unutar vrsta. Mjerenju kuteva između debla i grana pristupilo se na mnogo načina. U Švedskoj su kod izbora plus stabala karakteri subjektivno procijenjivani i svrstavani u klase od po IO1. U Francuskoj (ILLY, G. 1966) predložena je objektivna izmjera kuta inesercije grana kod Pinus pinaster. BARRET, R. L. et. al. (1968) u Rodeziji je upotrijebio tri klase, i to: 90"—70», 700—45", i manje od 45", kod radova s pokusima vrsta, SHELBOURNE, C. J. A. (1963) u radu s Pinus khasaja upotrijebio kutomjer za izmeru kuteva insercije grana u pršljenovima između 8—10 stopa iznad tla. SNYDER, E. B. (1961) je u radu s Pinus palustris mjerio kut one grane u sredini krošnje kod koje je odnos između njezinog promjera i promjera debla bio donekle konstantan. Okomito ili širokokutno granje važno je za kvalitet debla i drva. Grane široko otklonjene lako se odlamaju i brzo zarašćuju te su zbog toga stabla manje kvrgava u odnosu s onima s oštrim otklonom grana. Kut insercije grana može se mjeriti s kutomjerom ili ocjenjivati okularno. U radu na utvrđivanju varijabilnosti bukovih mladika u odnosu na kut insercije grana ustanovio je GUZINA, V. (1969) da je ista uslovljena mnogobrojnim utjecajima koji djeluju zajednički i kompleksno. Iako u navedenom radu nije bilo moguće istražiti stupanj genetske kontrole kuta insercije grana 284 |