DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 40     <-- 40 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


KRATKI PRIKAZ POVIJESNOG RAZVOJA ŠUMA
I ŠUMARSTVA LIKE


Ing. KARLO POSAVEC


Šume su život Like. Tako je to bilo nekada, a gotovo da vrijedi i danas


— posredno ili neposredno.
Od prastarih Japoda, čiji se život nije mogao zamisliti bez kože i drveta,
pa do suvremenog čovjeka s dnevnom štampom na papiru od prerađenog drveta,
vodom u kupaonici koja teče iz šumskih izvora, vatrom na ognjištu i
daskom u mrtvačkom sanduku — šuma stvarno prati čovjeka od rođenja
do smrti.


PRILIKE I ODNOSI PREMA ŠUMI U STAROM I SREDNJEM VIJEKU


Opći dojam o rasprostranjenosti i izgledu naših šuma u staro doba može
se tek donekle nazrijeti iz i´ragmentarnih izjava i opisa rijetkih putopisaca
onoga vremena.


Zapažanja starogrčkog pisca Strabon a obuhvaćaju pretežno primorski
izgled tih krajeva, dok putopisac prve križarske vojne u XI stoljeću —
Villermus Tyrski , opisujući tadanju Dalmaciju, spominje da se u unutrašnjosti
prostiru nepregledne šume od jadranske obale do ugarske Drave —
samo mjestimično prekinute pašnjacima i livadama, s rijetkim oranicama.


Kada R. L a p a š i ć opisuje Liku kao kraj čudovišnih prirodnih ljepota,
on kaže: »Dok je Velebit pokrivala gusta šuma, a i ostalo gorje prema Kapelibilo obraslo šumom, a po dolinama se i humcima sterali bujni gajevi i zelene
dubrave, pa i vjetrovi nisu imali maha kao sada, bilo je po visokim ravnicama
Like i Krbave u Podgorju, a i po obližnjim dolinama i kotlinama dosta
crnice zemlje, koja je svakim plodom rodila te je bilo dosta prilike za lagodan
i udoban život naroda.«*


Na žalost, idilična ljepota djevičanskih netaknutih ličkih šuma nije potrajala
vječno.
Razvoj čovjeka i teška povijest Like ostavili su iza sebe goleme pustoši
na tlu nekadašnjih šuma.


Devastacija šuma ima svojih tragova još pred više tisuća godina. Japodska
nalazišta u Lici kod Poštaka i Smedereva polja, u kojima su pronađene
ljudske kosti na šljunku, pijesku i glini pokrivenoj tek nekoliko centimetara
debelim slojem crnice, dokazuju da je zemlja s tih mjesta otplavljena daleko
ranije nego su grobovi podizani pa je prema tome s nje i davno ranije nestalo
šume od koje je crnica i nastala*".


* Kratka povijest Like i Krbave — prof. M. J a p u n č i ć, 1881.
* Japodi su svoje mrtvace polagali na najgornji sloj polja, nad njima načinili
svod od 1 m naslaganog neklesanog kamenja i na taj svod nabacavil zemlju u obliku
cunja promjera 30 m i visine 3 m. Danas t: grobovi izgledaju kao svaki drugi humak.