DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 43 <-- 43 --> PDF |
na Velebita bila već sasvim ogoljela i bez šuma, jer su šume naznačene samo na unutarnjoj — ličkoj — strani Velebita. Kako je Lika početkom šesnaestog stoljeća organizirana u vojno-teritorijalnoj formaciji kao Vojna krajina, u kojoj je cijeli život bio reguliran putem vojnih zapovijedi — tako su i odnosi stanovninštva prema šumi bili uređivani vojnim propisima. Karakteristično je za šumarstvo u to vrijeme da su lički graničari uživali pravo na besplatno građevno i ogrjevno drvo te žirenje i pašu u carskim šumama, kao jedan vid naknade na doživotnu vojnu obvezu, besplatni kuluk na izgradnji utvrda i mostova, podvoz i ukonačivanje vojske. S obzirom na veliko siromaštvo stanovništva, uzrokovano stalnim ratovanjem i provalama Turaka, a i nisku kulturu graničara kojima nije bilo dopušteno slati djecu u školu ili zanate radi stalne vojne obaveze, bilo je razumljivo da su žitelji često iz nužde krčili i palili šume da bi negdje u zbjegu došli do obradive zemlje. Dešavalo se čak i to da su vojne vlasti u bezuspješnoj borbi protiv hajduka — kojih su bile pune šume sve do početka XX stoljeća — same namjerno palile šume ne bi li uništile hajdučka skloništa. Nakon oslobođenja Like od Turaka (1689) Austro-Ugarska je uočila da će ubrzo doći do posvemašnjeg uništenja šuma ako se u njima ne uvede više gospodarskog reda. ŠUMARSTVO LIKE ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE Početkom XVIII stoljeća pokrenuli su ekonomisti u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji vrlo glasne proteste protiv ogromnog haračenja šumama, koje je nastalo uslijed rastuće potrošnje drveta za potrebe brodogradnje i sve jačeg razvoja industrije Evrope (H. C. van Carlowit z 7.712 Sylviculture oecomica). Bilo od straha da će ubrzo nestati šuma, bilo od želje da sačuva dragocjenu hrastovinu i dugu oblu građu za potrebe svoje ratne mornarice, tek Austro-Ugarska donosi već godine 1732. svoj šumski red za područje Istre, a 1737. za Varaždinski generalat. U to vrijeme općih napora da se spasu postojeće i obnove devastirane šume pada i pošumljavanje živih pijesaka na Krbavskom polju po majoru (kasnije čuvenom austrijskom generalu) L a u d o n u. Kada je 1743. major Laudon došao u Liku za komandanta Buničke kapetanije, bio je zatečen silnom pustoši tih krajeva i živim pijescima podno Bunića pa je još iste jeseni počeo pošumljavati područje živih pijesaka pomoću hrastovih sadnica. Jame za pošumljavanje kopane su 1 m duboko i punjene humusom iz obližnjih šuma, na koje se stavljala sadnica. Na svaki mä došla je jedna sadnica, tj. 10.000 po hektaru, u vojničkom redu i rasporedu. Posao pošumljavanja obavljali su krajišnici besplatno, a podignute kulture čuvale se strogo od paše ili koje druge štete. Tako je nastalo prvih 33 ha povijesnog Laudonova gaja, od kojeg je danas ostalo svega 220 stabala starih 230 godina, koja se čuvaju kao prirodni i povijesni spomenik toga kraja. Naknadno, tj. godine 1856. unesen je u Laudonov hrastov gaj crni i obični bor, a pošumljavanje borom prošireno je od 1896. i na okolne pijeske, tako |