DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 44 <-- 44 --> PDF |
da je do prvog svjetskog rata pošumljeno blizu 400 ha, od čega je danas ostalo još oko 280 ha. Za vrijeme carice Marije Terezije (1717—1780) zasađen je i 1740. Jasikovac kraj Gospića i Budački gaj, a osnutkom Inspektorata za pošumljavanje krša u Senju, koji je djelovao sve do godine 1941, podignuti su mnogi zeleni spomenici s primorske strane Velebita. Na zahtjev bečkog dvora od 1762. zadužen je posebno Karlovački generalat, u koji je spadala Otočka i Lička pukovnija, da sa svojim inženjerima izvrši kartiranje šuma na svom području i poduzme ostale korake za sprečavanje izvoza drveta sposobnog za brodogradnju, te podizanje skladišta za otkup i prodaju drva (otkup drva od vlasnika po primjernoj cijeni i uvođenje šumskog reda na tom području) i si. Prvi šumski red za šume Karlovačkog generalata izdao je godine 1764. karlovački general baron pi. Beck, a definitivna regulacija šumskog reda donesena je 1765. na osnovi nacrta i opisa šuma koje su sastavili ingenieur- major pl. Pierker i Waldmeister Franzoni. Interesantni su mnogi podaci o tadašnjem stanju ličkih šuma kao i upute o njihovu gospodarenju. Cijelo područje ličke Vojne krajine bilo je vojnnički podijeljeno u Ličku i Otočku pukovniju. U šumarskom smislu Lička pukovnija bila je raspodijeljena na 11 šumskih distrikata i Podgorje, a Otočka na 12 distrikata, Podgorje i Senjsku dragu. Walmeister Franzoni dao se na opsežan posao da utvrdi drvnu masu na cijelom tom području, pa je evidentirao u distriktima Ličke pukovnije 9,684.236 stabala, a u Otočkoj pukovniji (uključivši Senjsku dragu i Podgorje) 20,630.970 stabala. Od te osnovne šumske mase preporučio je kao upotrebljivo za sječu u Ličkoj pukovniji 2,742.163 stabla i u Otočkoj pukovniji 5,376.021 stablo. šume Otočke pukovnije protezale su se u to vrijeme na velikom području od Kosinja, Šatorine i Prizne na istoku do poteza Povile prema Mrkopolju, Drežnici i Jezeranama na zapadu, a na sjeveru do Plješivice i jezera Galovac na Plitvičkim jezerima. Otuda i toliki količinski nesrazmjer otočkih šuma prema ličkima u odnosu na današnje stanje, kad su od tih šuma ostale na području ličkog gospodarstva samo šumarija Otočac i Vrhovine. Prema Franzonijevom prvom šumarskom stručnom opisu šuma na Velebitu i Kapeli utvrđeno je da u dubokim dolinama i najvišim kraškim bregovima, koji nisu bili pristupačni graničarskoj sjekiri, ima prostrane i suvisle šume i bukve i hrasta sa silnom množinom smreke i jele. Hrasta je u to vrijeme bilo između Takalica, brda Kozjak i Oštarija (uz cestu Gospić— Karlobag) 18 stabala po jutru — a danas ga je s tog područja sasvim nestalo. Uz velike količine stabala sposobnog za brodogradnju navodi se i neizmjerna množina prastarog drveća koje se ne može »za ništa drugo« upotrijebiti nego samo za trupce za piljenje raznovrsnih dasaka, te za vesla za male i velike brodove, kao i za dužice šindru, za paljenje ugljena i cjepanice. Suprotno tom stanju, pristupačne šume bile su sasvim devastirane, a osobito je stradao hrast kao najtraženije drvo za građu. Da bi se mogla vršiti sječa evidentiranih 8 milijuna sposobnih i zrelih stabala, predložio je Waldmeister Franzoni da se popravi i nanovo sagradi ukupno 8 magistralnih cesta, i to u Ličkoj pukovniji: 302 |