DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1973 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Ogrjevno drvo smjelo se sjeći od 1. listopada do polovice siječnja, a


građevno u prosincu, siječnju i veljači, i to u dane kad je mjesec u opada


nju
(četvrti dan poslije uštapa, do mlađa).


Graničar nije smio prodavati svoje besplatno dobiveno drvo provincija


listima, a za pronađenu sječu bez dozvole svakome se prvi put oduzimala


sjekira, a drugi put su mu se plijenila kola i zaprega i prodala na javnoj


dražbi u korist ratne i krajiške blagajne.


Pašarenje u šumama dopušteno je samo na određenim površinama (pre


ma
uzgojnom tipu šuma) za ovce i blago, a kozama je pod prijetnjom naj


strože kazne zabranjen svaki ulazak u šumu.


Za obnovu šume dane su posebne upute o načinu sječe, brizi o podmlat


ku i sadnji žira i biljaka. Opustošene šume trebale su se obnoviti sadnjom


žira, bukvice i biljaka, a oko kuća su se trebale saditi korisne voćke i vrbe


za ogrjev.


Kod određivanja drveta za sječu dana je apsolutna prednost zaštiti hra


sta, jele, smreke i bora, a zabranjena je sječa mladih stabala za stožine, kao


i sječa mladih jasena, javora i brijesta za izradu drvenih obruča. Sječa se tre


bala vršiti nisko na panju, što bliže zemlji — pa i panj po mogućnosti izva


diti. Ovo zbog toga jer su do tada krajišnici običavali sjeći drvo i po 4—6


stopa iznad zemlje, osobito za vrijeme snijega — tako da su šume od visokih


panjeva izgledale poput groblja.


Svaki lov bio je u šumama zabranjen, i graničaru podčasniku i časniku,


a zateče li se prosti graničar u lovu ima mu se oduzeti puška, a u lovu za


tečeni časnik ima se prijaviti zapovjedniku pukovnije.


Požarno preventivne mjere bile su osobito oštre i predviđale su uz naknadu
štete još i najteže tjelesne kazne.


Da su kazne bile stroge svjedoči podatak da je Karlovački generalat 29.
prosinca 1781. kaznio jednog lugara Ličke pukovnije sa 30 batina i punom
odštetom za nekoliko posječenih hrastića.


Sve upute i instrukcije o gospodarenju šumama trebao je šumar prenijeti
na lugare radi provedbe, a ako su bili nepismeni, trebao im je to svake
nedjelje čitati dok ne bi upamtili.


Izuzevši kratko vrijeme okupacije Like od Francuza, ovi propisi o šumskom
redu i instrukcije o upravljanju šumama Vojne krajine doživjeli su
niz nadopuna i izmjena do donošenja Prvog šumarskog zakona Austro-Ugarske
monarhije od 3. XII 1852, koji već ima sve elemente suvremenih zakona


o
šumama.
Povjesničari kažu da je za vrijeme francuske vladavine u Lici pod tzv.
Ilirijom od 1809. do 1814. bilo više reda u šumama nego ikada za vrijeme
Austro-Ugarske monarhije.
Tome je sigurno dosta pridonijelo oštro uvođenje reda na gotovo anarhičnom
području tadašnje Like. Krajišnici su prema navodima prof. M.
Japunčić a pripovijedali da je bilo zabranjeno imati bravu na staji, a
gospodarsko oruđe moralo je ostajati na polju ili u dvorištu. Oružje se moglo
nositi samo s dopuštenjem redarstva i vojnog zapovjedništva. No, jao
si ga hajduku ili prijestupniku. Krivce su vješali pred njihovim vlastitim
kućama.
Francuzi su uz uvođenje reda intenzivno gradili ceste, podizali škole, a
crkvi su oduzeli nadzor nad pučkom školom.