DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 4     <-- 4 -->        PDF

fundella F. 1.) i ostalih štetnika i zbog toga masovnog sušenja jelovih stabala
Normalno je da ni zajednica jele s rebračom nije ostala pošteđena od tih
napada koji se očituju u poremećenju svih životnih manifestacija jedne
sastojine, a među njima i pomlađivanja.


Naš zadatak sastojao se u tome da u cenozi jele s rebračom ustanovimo
odnose pomlađivanja i nekih elemenata sastojine, vodeći posebno
računa o ovisnosti između pomlađivanja i krošanja stabala.


Istraživanja smo proveli u fakultetskoj Šumariji Zalesina u gosp. jed.
Belevine na 50 pokusnih ploha smještenih u sistematskom nizu po 25 u
Odjelu VII lb i daljnjih 25 u odjelu VII 1c.


II. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
1. Položaj
Šume fakultetske šumarije Zalesina smjestile su se s desne strane ceste
Zagreb—Rijeka (bivša Luizinska cesta) na 130 km od Zagreba. S južne strane
omeđene su autocestom, s istočne i zapadne šumama šumarije Skrad i Delnice,
a kroz sredinu objekta prolazi željeznička pruga Zagreb—Rijeka (SI. 1).


Gospodarska jedinica Belevine, u kojoj smo vršili naša istraživanja, nalazi se
u neposrednoj blizini sela Zalesina, te zauzima površinu od 271,50 ha (SI. 2).
Smještena je na n, v. od 800 m. Cijela gospodarska jedinica pripada biljnoj zajednici
Blechno-Abietetum Horv.


2. Povjesni podaci
Šume šumarije Zalesina, kao i veliki dio šuma u Gorskom Kotaru pripadale
su hrvatskim vlastelinima Zrinskim i Frankopanima. God. 1671., nakon pogibije
Zrinskih i Frankopana, te šume potpadaju pod Austrougarsku. Na taj način
jedan dio šuma dolazi u posjed mađarskog grofa Batchany-a koji ih 1872. god.
prodaje njemačkom knezu Thurn-Taxisu. Knez Thurn-Taxis posjeduje šume na
području Zalesine sve do god. 1944., kad su te šume postale općenarodna imovina.
Od god. 1949. do 1956. cijelom Šumarijom Zalesina, u površini od 2.386,9 ha,
upravlja šumarski odjel Poljoprivredno-Šumarskog fakulteta a od god. 1963. Šumarskom
fakultetu ostaje na upravljanje cea jedna četvrtina nekadašnje Šumarije
Zalesina u površini od cea 500 ha.


Do god 1803, kad je početa izgradnja Luizmske ceste Rijeka—Delnice—Karlovac,
-´ove šume su praktički bile izvan utjecaja čovjeka. To su jta´jle prašume
bukve s manjom primjesom jele (K1 e p a c 1953). Nakon dovršenja ceste 1809.
god. počinje intenzivnije iskorišćivanje tih šuma i to uglavnom bukovine, u ono
doba gospodarski interesantnije vrste drveća. Bukva se uglavnom koristila za
proizvodnju drvenog uglja koji se cestom transportirao u Rijeku, odatle u prekomorske
zemlje. Osim toga, postojao je još jedan način iskorišćivanja bukovine,
a to je proizvodnja pepela (potaše). Pal´le su se velike količine bukovog drveta
i proizvodio pepeo koji se naročito upotrebljavao pri proizvodnji stakla. Danas
imamo u sredini šumskih kompleksa čistine, nazvane pepelarnica, gdje se u prošlosti
palila bukovina i proizvod o pepeo.


Sječom bukovih stabala naglo se širi jela i u omjeru smjese preuzima dominaciju
nad bukvom, a negdje je skoro i istiskuje. Prema podacima Francis ković
a (1938) i Šafar a (1968) evidentno je da se u periodu od 1875. do 1938.
god. na području šuma vlastel nstva Thurn-Taxis više sjekla bukva nego jela, a
i to da je bukva dominirala u omjeru smjese u tim sastojinama. Osim toga, šumarski
stručnjaci su u to vrijeme imali nepovoljan stav prema bukvi, te su je
nemilice sjekli forsirajući uvijek i na svakom mjestu četinjače.