DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 40     <-- 40 -->        PDF

NASLJEDNOST NEKIH SVOJSTAVA EVROPSKOG ARIŠA
POPULACIJE VARAŽDINBREG


Magistarska radnja*


II dio


J. GRACAN
UVOD


Ideja za računanje nasljednosti pojavljuje se već početkom ovog stoljeća.
Nasljednost predstavlja dio ukupne varijance koja se pripisuje djelovanju
uslijed prosječnih efekata gena, a to je onaj dio koji određuje stupanj
sličnosti među srodnicima (FALCONER, D. S. 1960). Pregled objavljenih radova
o nasljednosti dali su mnogi autori, tj. HATTEMER, H. H., (1963);
STRICKLAD, R. K. i GODDARD, R. E., (1966);2 SAKAI, K.-I. i MUKAIDE, H.
(1967); WILCOX, J. R., i FARMER, R. E., (1967).


Svako svojstvo je funkcija individualne genetske konstitucije i okoline
u kojoj se razvija. Samo fenotipske veličine pojedinih individuuma mogu se
mjeriti. Razdvajanje ukupne fenotipske varijance na aditivnu i ne aditivnu
genetsku varijancu i na varijancu okoline je od neobične važnosti, jer je aditivna
varijanca dio ukupne genetske varijance koja uglavnom određuje stupanj
sličnosti srodnika, te je radi toga glavni determinator karakteristika
populacije koje se mogu opažati i mjeriti. Ukupna aditivna varijanca u populaciji
je suma aditivnih varijanci svih lokusa pojedinog individuuma.


Nasljednost je definirana omjerom između aditivne varijance i fenotipske
varijance, tj. to je odnos nasljednog dijela varijabilnosti pojedinog svojstva
prema ukupnoj varijabilnosti dotičnog svojstva (ZOBEL, B. J. 1961).


Ukupan iznos nasljednosti ovisi o veličini komponenti varijanci, uključujući
i komponentu varijance okoline i od promjene bilo koje komponente.
Prema definiciji HANSON-a, (1963), nasljednost je regresioni koeficijent koji
predstavlja očekivani iznos odnosa između veličine genetske dobiti i selekcionog
diferencijala. Od velike je važnosti držati stalno na umu činjenicu
da se procijenjena nasljednost može promijeniti samo na određenu populaciju
u određeno vrijeme, pod specijalnim uvjetima okoline.


Općenito vrijedi pravilo, što je veća jednoličnost okoline (tlo i dr.) na kojoj
je test osnovan, nasljednost je veća u usporedbi s testom koji je osnovan
na nejednoličnim uvjetima okoline.


* Istraživanja su financirali bivši Savezni fond za naučni rad SFRJ i Poslovno
udruženje šumsko privrednih organizacija Zagreb.