DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1973 str. 51     <-- 51 -->        PDF

starom testu potomstva iste vrste ustanovio nasljednost u užem smislu za
pravnost od h2 = 0,40.


BURDON, R. D. je (1963) kod 12 godina starog klonskog materijala P.
radiata ustanovio nasljednost u širem smislu za pravnost u iznosu od h2 =
0,31 do 0,61.


ŽUFA, L. je 1969 u radu s crnom topolom iz srednjeg Podunavlja, ustanovio
izračunavanjem regresije roditelj — potomstvo da je nasljednost za
pravnost iznosila h2 = 0,22—0,60, a primjenom analize varijance za half-sib
srodstvo u iznosu h2 = 0,40—0,98 i za full-sif h2 = 0,50—0,88. Ovi rezultati
također pokazuju da je nasljednost pravnosti debla crne topole pod jakom
genetskom kontrolom.


VIDAKOVIĆ, M. i AHSAN, J. (1970), u radu s Dalbergia sisso, ustanovili
su da je nasljednost dobivena putem regresije roditelj — potomstvo za potomstvo
staro jednu godinu sa lokaliteta Pirawala iznosila 42% sa lokaliteta
Daphar 65´%.


Premda iz radova štampanih u svijetu o nasljednosti pravnosti debla izzali
da postoji velik iznos aditivne genetske varijance za tu karakteristiku,
NIKLES, D. G. je (1965) pokazao da u 10 do 30´% križanja postoji i specifična
sposobnost križanja, odnosno postojanje određenog iznosa dominance za
to svojstvo.


Općenito uzevši za jedno svojstvo kao što je pravnost koje pokazuje intermedijarni
do visoki stupanj nasljednosti postoje indikacije, koje su ustanovili
oplemenjivači na kulturnom bilju, da se može provesti nekoliko ciklusa
tzv. »recurrent selection« ili selekcije za opću sposobnost križanja (GCA)
prije nego do smanjenja aditivne genetske varijance, tj. do smanjenja dobiti
usljed selekcije. To znači, jednom kad je postignut određeni stupanj pravnosti,
taj će se i održati kroz nekoliko generacija prije nego će doći do njegovog
smanjenja (SHERBOURNE, C. J. A. 1969). Kod P. taeda je ustanovljeno
da oplemenjivanjem pravnosti dolazi do smanjenja kompresionog drva u njemu,
a dokazan je i visoki stupanj nasljednosti za to svojstvo (SHELBOURNE,


C. J. A. i RITCHIE, u štampi).
U našim istraživanjima u potomstvu evropskog ariša ustanovili smo međufamilijsku
komponentu varijance za pravnost stabalaca (ff2j) u iznosu od
0,1146, standardna greška te komponente je ± 0,072, a nasljednost u užem
smislu u iznosu od h2 = 0,37, realnost je 0,62. Iznos procijenjene nasljednosti
u ovim istraživanjima potvrđuje dosadašnje rezultate za to svojstvo kod drugih
vrsta, s time i konstatacije da je ovo svojstvo pod intermedijarnom do
visokom genetskom kontrolom.


Nasljednost postotka preživjelosti


U ovim istraživanjima ustanovljena je nasljednost u užem smislu za postotak
preživljavanja u iznosu od h2 = 0,31. Međufamilijska komponenta varijance
(o"2f) iznosi 16,76434, a standardna greška ± 1,445, dok je realnost procijenjene
komponente vrlo visoka 0,09


Nasljednost u užem smislu za transformirane podatke, kod postotka preživljavanja,
kretala se u iznosima od 0,29—0,39, dakle uglavnom na istom nivou
kao i za netransformirane podatke (Tabela 2).