DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Iz
grafikona 1—16 na slikama 18 i 19 možemo uočiti da, isključujući


bukvu, postoji signifikantna veza između višestruko


zastrtih krošanja i elemenata pomlađivanja uz nega


tivan koeficijent smjera.


Zaključci koji se odnose na prethodnu grupu podataka o koeficijentu


prekrivanja mogu se s uspjehom primijeniti i za ovu grupu podataka.


4.
Utjecaj nezastrte površine u sastojini
na elemente pomlađivanja
Nezastrta površina u sastojini je elemenat strukture sastojine na čiju
veličinu i oblik uzgajivač može efikasno djelovati. Ona predstavlja površinu
u sastojini koja je direktno izložena povoljnim i nepovoljnim ekološkim
uvjetima, naletu šumskog sjemena te pojavi prizemnog rašća koje nepovoljno
utječe na pomlađivanje. Zahvati u prebornoj sastojini grupimične
strukture se i baziraju na činjenici da se na otvorenim, nezastrtim krugovima
obilno pojavljuje jelov i smrekov pomladak, te da na tim površinama
on ima povoljne uvjete za razvitak. Pitanje, koliko treba iznositi nezastrta
površina u sastojini da bi se moglo osigurali neprekidno i obilno prirodno
pomlađivanje, kao i opstanak već postojećeg pomladka i mladika, su postavljali
i nastojali na njega odgovoriti mnogi autori. Böhme r (1927) navodi
podatke da se nezastrta površina na kojoj se obilno pojavljuje pomladak
kreće od 0 do 39% od ukupne površine sastojine, ovisno o bonitetu staništa.
Prema istom autoru na najboljim bonitetima ne mora ni postojati
nezastrta površina a da bi pomlađivanje bilo obilno, dok kod najlošijih
boniteta nezastrta površina mora iznositi 39% od ukupne površine.


Rezultati istraživanja utjecaja nezastrte površine u sastojini na elemente
pomlađivanja prikazali smo na grafikonima 1 do 16, slika 20 i 21. Kod svih
grafikona, osim kod grafikona br. 4 gdje se radi o pomladku i mladiku
bukve, dobili smo pozitivne koeficijente smjera, koji nas upućuju na zaključak
da se povećanjem nezastrte površine stvaraju povoljniji
uvjeti za pomlađivanje. Na taj način zaključak navode
i vrlo visoke F vrijednosti, kao i relativno uske granice konfidencije.


Od pojedinih vrsta drveća smreka najviše reagira na povećanu nezastrtu
površinu, zatim jela pa bukva. Tu pojavu objašnjavamo saznanjem da se
te tri vrste drveća različito ponašaju prema zahtjevima za svjetlom, prema
osjetljivosti na mraz i studen. Smreka je od ovih vrsta najotpornija na
mraz i studen, a heliofilnija je od jele pa se prema tome i najobilnije pojavljuje
na nezastrtoj površini. Mraz i studen su razlog zašto jela na zastrtoj
površini u principu zauzima njezin periferni dio koji je koliko toliko zaštićen
krošnjama nadstojnih stabala.


Osjetljivost bukve na mraz i studen te pomanjkanje sjemenskih stabala
ove vrste u ovim sastojinama je razlog što kod nje nismo dobili signifikantne
rezultate na osnovu kojih bismo mogli donijeti preciznije zaključke.


Nezastrta površina na istraživanim pokusnim plohama se kreće od 10 m2
do 140 m2. Broj pomladka i mladika jele, smreke i bukve na plohama koje
imaju nezastrtu površinu od 10 m2 (graf. 1) iznosi 707 komada, a na plohama
s neznatnom površinom od 140 m2 iznosi 1.576 komada.