DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Iz grafikona 1—16 na slikama 18 i 19 možemo uočiti da, isključujući bukvu, postoji signifikantna veza između višestruko zastrtih krošanja i elemenata pomlađivanja uz nega tivan koeficijent smjera. Zaključci koji se odnose na prethodnu grupu podataka o koeficijentu prekrivanja mogu se s uspjehom primijeniti i za ovu grupu podataka. 4. Utjecaj nezastrte površine u sastojini na elemente pomlađivanja Nezastrta površina u sastojini je elemenat strukture sastojine na čiju veličinu i oblik uzgajivač može efikasno djelovati. Ona predstavlja površinu u sastojini koja je direktno izložena povoljnim i nepovoljnim ekološkim uvjetima, naletu šumskog sjemena te pojavi prizemnog rašća koje nepovoljno utječe na pomlađivanje. Zahvati u prebornoj sastojini grupimične strukture se i baziraju na činjenici da se na otvorenim, nezastrtim krugovima obilno pojavljuje jelov i smrekov pomladak, te da na tim površinama on ima povoljne uvjete za razvitak. Pitanje, koliko treba iznositi nezastrta površina u sastojini da bi se moglo osigurali neprekidno i obilno prirodno pomlađivanje, kao i opstanak već postojećeg pomladka i mladika, su postavljali i nastojali na njega odgovoriti mnogi autori. Böhme r (1927) navodi podatke da se nezastrta površina na kojoj se obilno pojavljuje pomladak kreće od 0 do 39% od ukupne površine sastojine, ovisno o bonitetu staništa. Prema istom autoru na najboljim bonitetima ne mora ni postojati nezastrta površina a da bi pomlađivanje bilo obilno, dok kod najlošijih boniteta nezastrta površina mora iznositi 39% od ukupne površine. Rezultati istraživanja utjecaja nezastrte površine u sastojini na elemente pomlađivanja prikazali smo na grafikonima 1 do 16, slika 20 i 21. Kod svih grafikona, osim kod grafikona br. 4 gdje se radi o pomladku i mladiku bukve, dobili smo pozitivne koeficijente smjera, koji nas upućuju na zaključak da se povećanjem nezastrte površine stvaraju povoljniji uvjeti za pomlađivanje. Na taj način zaključak navode i vrlo visoke F vrijednosti, kao i relativno uske granice konfidencije. Od pojedinih vrsta drveća smreka najviše reagira na povećanu nezastrtu površinu, zatim jela pa bukva. Tu pojavu objašnjavamo saznanjem da se te tri vrste drveća različito ponašaju prema zahtjevima za svjetlom, prema osjetljivosti na mraz i studen. Smreka je od ovih vrsta najotpornija na mraz i studen, a heliofilnija je od jele pa se prema tome i najobilnije pojavljuje na nezastrtoj površini. Mraz i studen su razlog zašto jela na zastrtoj površini u principu zauzima njezin periferni dio koji je koliko toliko zaštićen krošnjama nadstojnih stabala. Osjetljivost bukve na mraz i studen te pomanjkanje sjemenskih stabala ove vrste u ovim sastojinama je razlog što kod nje nismo dobili signifikantne rezultate na osnovu kojih bismo mogli donijeti preciznije zaključke. Nezastrta površina na istraživanim pokusnim plohama se kreće od 10 m2 do 140 m2. Broj pomladka i mladika jele, smreke i bukve na plohama koje imaju nezastrtu površinu od 10 m2 (graf. 1) iznosi 707 komada, a na plohama s neznatnom površinom od 140 m2 iznosi 1.576 komada. |