DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE STUDENI — PROSINAC KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA O NAJPOVOLJNIJIM RAZMACIMA SADNJE OBIČNOG BORA (PINUS SILVESTRIS L.) I AMERIČKOG BOROVCA (PINUS STROBUS L.) U INTENZIVNIM KULTURAMA Mr ing. STEVO ORLIĆ, Jugoslavenski institut za četinjače — Jastrebarsko 1. UVOD Dugi niz godina gusta sadnja u kulturama četinjača bila je opća praksa. Osnovni razlog za takav način rada bio je »oponašanje prirode«, s ciljem da se čim prije postigne stvaranje sklopa. Smatralo se da gusta sadnja pozitivno utječe na visinski prirast i čišćenje debla od grana i dr. Posljednjih decenija u velikom broju zemalja javlja se tendencija za povećanjem početnih razmaka sadnje u kulturama četinjača, a glavni razlozi su: nedostatak dovoljne količine kvalitetnog sadnog materijala, nagli porast direktnih troškova oko osnivanja intenzivnih kultura, intenzivniji debljinski prirast. Problem razmaka (gustoća) zainteresirao je šumare istraživače pred više od sto godina. Tako su u Njemačkoj prvi egzaktni pokusi osnovani početkom druge polovice 19. stoljeća (7). Rezultati ovdh pokusa i danans služe za diskusiju o ovoj problematici. Osvrćući se na problem razmaka, Krame r (7) u svom radu kaže da su, uzevši u obzir sve faktore, izgleda, povoljniji širi razmaci sadnje u ekonomskom pogledu i biološkoj stabilnosti sastojine. U vezi s tim, on za običan bor i običnu smreku preporuča 3.000 do 4.000 biljaka po ha (za područje sjeverne i srednje Njemačke), dok se na suhim staništima može ići i ispod tog broja. U SSSR-u prvi pokusi s različitim početnim razmacima sadnje u kulturama običnog bora osnovani su već 1879. godine (10). Nakon višekratnih periodičnih mjerenja pokazalo se da povećanje gustoće konstantno snižava srednji promjer sastojine i da se veći stupanj gustoće u mladosti pozitivno odražava na srednju sastojinsku visinu, a iza 50. godine negativno. Posljednjih decenija u svijetu se vrše opsežna istraživanja u vezi s razmacima sadnje. Samo da spomenemo neke autore: S. J0rgensen (4), P. A. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Wardl (16), W. M. Stiell (15), T. E. Russell (11), K. Wentzel (17), 0. Kjersgärd (6), R. E. Kenneth (5), Sadovničij (12). Iz njihovih radova, i pored toga što postoje izvjesne razlike, može se izvesti zaključak da veći početni razmak sadnje (manja gustoća) povoljno utječe na deblj.inski prirast, a da visina pritom ostaje podjednaka. Rezultati do kojih se došlo u svijetu za nas su vrlo značajni, mada se u potpunosti ne mogu aplicirati na naše uvjete. 2. PROBLEMATIKA Intenzivan rad na osnivanju kultura četinjača, koji je u nas započet pred više od deset godina, otvorio je čitavi niz problema u vezi s tehnologijom podizanja i tehnikom uzgoja. U tom kompleksu problema pitanje optimalnih razmaka sadnje zauzima važno mjesto, jer se izborom razmaka, donekle, opredjeljujemo za način uzgoja i dužinu ophodnje. Za razliku od drugih biljnih proizvodnji, proizvodnja drvne mase traje relativno dug vremenski period, radi čega je značaj životnog prostora svake jedinke važan za uspjeh iste proizvodnje. Uz povoljan razmak sadnje, i uz pravilnu i redovnu primjenu drugih uzgojnih mjera, najpotpunije ćemo iskoristiti potencijalne proizvodne mogućnosti odgovarajuće vrste i staništa. Koji je najpovoljniji razmak sadnje za običan bor i američki borovac u intezivnim kulturama u nas? Kako gustoća utječe na razvoj sastojine i prirast, te na oblik i kvalitet debla? Ova i druga pitanja, vezana uz ovu problematiku, zahtijevaju sistematska dugoročna istraživanja putem odgovarajućih terenskih pokusa. Institut u Jastrebarskom započeo je osnivanje takvih pokusa na području SR Hrvatske. U program istraživanja, koji se financira iz sredstava Republičkog fonda za naučni rad i Šumskih gospodarstva1), uneseni su običan bor, obična smreka i američki borovac. To su vrste koje su danas najčešće u primjeni kod osnivanja intenzivnih kultura. 3. EKSPERIMENTALNI RAD Problem razmaka kod običnog bora i američkog borovca izučava se putem pokusa koji su osnovani na tri odvojena lokaliteta u SR Hrvatskoj. Kod izbora lokaliteta za osnivanje pokusa vodili smo računa o edafskim uvjetima. Odlučili smo se za tla koja šumarstvu stoje na raspoloženju i danas se mahom koriste za osnivanje intenzivnih kultura četinjača, a dobrih su mehaničkih i fizikalnih osobina, sa znatnim proizvodnim mogućnostima. Pokusi su osnovani prema variaciono-statističkim metodama, po blok sistemu sa četiri ponavljanja (vidi plan). Primjenjeni su isti razmaci sadnje i tehnologije osnivanja kod običnog bora i američkog borovca, i to: Varijanta A . . . . 1,0 X 1,0 m-standrad; » B . . . . 1,5 X 1,5 m; C . . . . 2,0 X 2,0 m; D . . . . 2,5 X 2,5 m; E . . . . 3,0 X 3,0 m. *) Šg. Bjelovar, Sg. Karlovac, Sg. Ogulin i Šg. Vinkovci. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 5 <-- 5 --> PDF |
PLAN POKUSA MJ :1 : 100 VARIJANTA : X m 0 m H A B 0 > A B Broj biljaka upokusu-kom VARIJANTA RAZMAK m UKUPNO MJERI SE A i,oo X 1,0 0 5 3 2 1 9 2 B 1,SO X 1,50 A i a 2 O O C 2,OOX 2,0 0 3 6 O 19 2 D 2,SO X 2,90 3 S 2 1 9 2 E 3,00X3,00 3 3 e 2 O O SVEUKUPNO: 1 » 9 « 9 7 6 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Razmak 1,0 X 1,0 m, koji se u prošlosti najčešće primjenjivao u praksi, odredili smo kao standard. Predmet naših razmatranja u ovom radu su rezultati iz dva pokusa, i to s običnim borom u Čegljima i američkim borovcem u Zalijama. 3.1 Pokus »Čeglji« — šumarija Jastrebarsko Vrst drveća: Običan bor Položaj: Najniži dio prigorskog područja Plješivice, desno od ceste Zagreb— Karlovac, na hrptu i zapadnoj padini manjeg grebena. Zemljište: Obronačni pseudoglej na diluvijalnim ilovinama. Zbijeni čegljovitd horizont pojavljuje se na dubini 45—56 cm. Površina je služila obližnjim selima za ispašu stoke. Godinu dana prije sadnje izvršena je potpuna obrada tla. Osnivanje: Pokus je osnovan u proljeće 1966. godine, sadnicama I/II klase, starost 2 + 2 godina, provenijencija »Vrhovine«. Biljke su proizvedene u rasadniku u Rakovici. Sadne jame bušene su traktorskim svrdlom do dubine od 40 cm. Mineralna ishrana: Primijenjena je startna gnojidba sa slijedećim gnojivima i količinama po sadnoj jami: 50 grama amonsulfata, 100 grama patentkalija i 150 grama superfosfata. 3.2 Pokus »Zalije« — Šumarija Ogulin Vrst drveća: Američki borovac Položaj: Vrištinsko-bujadična površina koja se prostire između željezničke pruge Karlovac—Ogulin i rijeke Mrežnice. Zaravnjen plato ispresijecan ponikvama i manjim uvalama. Zemljište: Lesivirana crvenica do 1 m dubine. Na površini pokusne plohe blokovi vapnenca pojedinačno izbijaju na površinu. Do nedavno je to bio seoski pašnjak, a sada se još vrši steljarenje (bujad). Osnivanje: Pokus je osnovan u jesen 1966. godine, sadnicama I/II klase, starosti 2+ 2 godinan, provenijencija »Varaždin«. Biljke su proizvedene u rasadniku Velika Gorica. Sadne jame kopane su ručno, dimenzije 40 X 40 X 40 cm. 424 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 7 <-- 7 --> PDF |
s. - SI. 1 — Unirnag u radu, brušenje sadnih jama (orig.). Ur SI. 2 — Sadnja biljaka (orig.). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Mineralna ishrana: Primijenjena je startna gnojidba sa slijedećim gnojivima i količinama po sadnoj jami: 50 grama amonsulfata, 100 grama patentkalija i 150 grama superfosfata. Od osnivanja u pokusima su redovno vršene mjere njege, fenološka opažanja, zaštitne mjere i registracija visinskog prirasta. U rujnu 1969. godine mjerena je totalna visina (h) svih biljaka u mjernoj plohi, zatim dužina (1) i promjer (d) vršnog izbojka (Ijetorast 1969) koji su poslužili za izračunavanje njegovog volumena (v = d2 X 1)- Pokus s običnim borom (3.1) bio je u vrijeme izmjere star četiri godine, a s američkim borovcem (3.2) tri godine. 4. REZULTATI I DISKUSIJA Prikupljeni podaci s terena, za totalnu visinu biljaka i volumen vršnog izbojka, obračunati su odvojeno za svaku vrstu pa se na toj osnovi i prikazuju. Srednje vrijednosti u apsolutnom iznosu (a) i podaci o izvršenoj analizi varijance (b) dati su za visinu u tabeli 1, a za volumen izbojka u tabeli 2. 4.1 Visina Poznato je da je visina stabala pouzdan i precizan pokazatelj za prikazivanje određenih stanišnih i sastojinskih uvjeta. Upravo iz tog razloga, u šumarstvu je općenito prihvaćeno bonitiranje sastojina i njihovo međusobno upoređivanje na bazi visine. Zato smo i mi počeli tražiti eventualne razlike među primjenjenim varijantama sadnje prvenstveno na toj osnovi. Ako analiziramo podatke o srednjoj vrijednosti za totalnu visinu biljaka kod običnog bora, zapažamo da je najveća vrijednost registrirana uz razmak 2,0 X 2,0 m (C). Vrijednosti uz preostale razmake dolaze ovim redom: 3,0 X 3,0 m (E), 1,0 X 1,0 m (A), 2,5 X 2,5 m (D) i 1,5 X 1,5 m (B). Ako vrijednost na varijanti »A« (standard) označimo s indeksom 100, onda je odgovarajuća srednja visina na varijanti »C« bila veća za 7%, a na varijanti »E« za 1%. Odgovarajuća vrijednost na varijanti »D« je slabija za 2% i na varijanti »B« za 7%. Ovi podaci nam govore da je razlika između najveće i najniže vrijednosti 14 poena, računato na bazi standarda. Međutim, moramo istaći da se iz navedenog niza i relativnih odnosa ne može zapaziti određena pravilnost. Naime, mišljenja smo da bi srednja visina na varijanti »B« trebala biti veća od one na varijanti »A«, isto tako da je odgovarajuća vrijednost na varijanti »D« bolja od one na varijanti »E«. To nije tako ni u jednom slučaju. Kod američkog borovca najveća visina registrirana je uz razmak 1,0 X 1,0 m (A), a preostale varijante dolaze ovim redom: 2,5 X 2,5 m (D), 1,5 X 1,5 m (B), 2,0 X 2,0 m (C) i 3,0 X 3,0 m (E). Razlika između maksimalne i minimalne vrijednosti iznosi ovdje 21 poen, računato na bazi standarda. I ovdje izostaje ona pravilnost o kojoj smo govorili kod običnog bora. Proveli smo i analizu varijance kod obje vrste, ali postojeće razlike nisu bile signifikantne na nivou od 0,05. Na iznijetoj osnovi može se izvesti predpostavka da nađene razlike među varijantama u totalnoj visini biljaka nisu rezultat isključivo primijenjenih |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 9 <-- 9 --> PDF |
razmaka sadnje, već i drugih faktora koji utječu na rast biljaka u prvim godinama iza sadnje. Razmatrajući sličnu problematiku, J0rgese n (4) nanvodi nekoliko autora koji nisu našli signifikantnu linearnu korelaciju između razmaka sadnje i srednje visine u mladim sastojinama. 4.2 Volumen vršnog izbojka Odmah na početku želimo istaći da se volumen vršnog izbojka pokazao kao vrlo prikladan pokazatelj za traženje finih razlika među varijantama. To se može zapaziti ako se analiziraju dobivene vrijednosti u tabeli 2. Naime, pokazalo se da su razlike među primijenjenim varijantama razmaka mnogo izrazitije, a odnosi među njima da su nešto drugačiji nego s obzirom na visinu. Najveći volumen kod običnog bora registriran je uz razmak 2,0 X 2,0 m (C), kao i kod visine. Preostale varijante dolaze ovim redom: 3,0 X 3,0 m (E), 2,5 X 2,5 m (D), 1,0 X 1,0 m (A) i 1,5 X 1,5 m (B). Razlika između maksimalne i minimalne vrijednosti iznosi ovdje čak 47 poena, računato na bazi standarda. U odnosu na standard (A) bolji rezultat registriran je na varijanti »C« za 43%, na varijanti »E« za 26´% i na varijanti »D« za 12%, a slabiji na varijanti »B« za 4%. Iz ovog prikaza izlazi da su uz veće razmake sadnje postignuti bolji rezultati. Prikazana analiza varijance i F test su pokazali da su nađene razlike statistički opravdane na nivou od 0,05. Nakon toga proveden je i Duncan test, i pokazalo se da je razmak 2,0 X 2,0 m povoljniji od razmaka 1,5 X 1,5 m, 1,0 X 1,0 m i 2,5 X 2,5 m, zatim da je razmak 3,0 X 3,0 m povoljniji od razmaka 1,5 X 1,5 m i 1,0 X 1,0 m. Duncan test 0,05 2 3 4 5 Dozvoljene razlike 12,59 13,09 13,40 13,59 Varijanta B A D E C Prosjek, volumen izbojka (cm3) 48,64 50,50 57,16 63,98 72,61 Želimo napomenuti da je i ovdje izostala ona pravilnost o kojoj smo govorili razmatrajući odnose među varijantama s obzirom na visinu. I pored toga, smatramo da je značajno što se već u četvrtoj godini iza sadnje pokazao određeni utjecaj primijenjenih razmaka na razvoj biljaka u pokusu. Razlika nije velika, ali je indikativna. Ako analiziramo prikazane podatke za američki borovac, zapažamo da su razlike među varijantama, također, značajne. U odnosu na standard (A) bolji rezultat registrirali smo na varijanti »D« za 12%, a slabiji na varijanti »B« za 31%, na varijanti »C« za 31% i na varijanti »E« za 43%. O pravilnosti među rezultatima pojedinih varijanata ne može se uopće govoriti. Provedena analiza varijance i F test nisu pokazali signifikantne razlike među varijantama na nivou od 0,05. 427 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 10 <-- 10 --> PDF |
5. ZAVRŠNA NAPOMENA Ovdje bismo željeli istaći da je period od četiri odnosno tri godine rela tivno kratak za izvođenje određenih zaključaka o utjecaju razmaka na rast i prirast biljaka u pokusu, u skladu s postavljenim ciljevima. 2elja nam je da upoznamo stručnu javnost da se na tom problemu radi u nas. Serijom ovih pokusa stvorena je materijalna osnova za daljnja istraživanja o utjecaju razmaka sadnje kod običnog bora i američkog borovca u našim uvjetima. Ova istraživanja će se nastaviti na osnovanim pokusima i proširiti na lokalitete od interesa i na druge vrste, jer se samo tako može doći do egzaktnih vlastitih podataka na temelju kojih se mogu tražiti optimalna rješenja za praksu. Tabela 1 a) Srednje vrijednosti za totalnu visinu biljaka (cm3) Varijanta A B C Blok 1,0x1,0 1,5x1,5 :2,0x2,0 OBIČAN BOR I II III Prosjek Relativni odnos % I II III Prosjek Relativni odnos % b) Analiza varijance Varijanca Blok Varijanta Greška Total Blok Varijanta Greška Total 157,7 153,1 161,5 132,9 121,6 163,0 157,6 141,9 157,2 149,4 138,9 160,6 100 93 107 AMERIČKI BOROVAC 130,0 96,7 104,7 115,9 114,8 98,3 123,4 129,3 111,4 123,1 113,5 104,8 100 92 85 FG SQ S2 OBIČAN BOR 2 542,73 271,37 4 735,28 183,82 8 868,36 108,55 14 2.146,37 AMERIČKI BOROVAC 2 450,87 225,44 4 1.449,81 362,45 8 993,60 124,20 14 2.894,28 D E 2,5 x 2,5 3,0 x 3,0 162,7 148,6 144,1 148,3 133,4 155,6 146,6 150,9 98 101 122,6 78,5 124,4 97,7 117,6 115,8 121,5 97,3 98 79 Frač. F tab. 1,69 3,84 2,92 3,84 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Tabela 2 a) Srednj ; vrijednosti za volumen vršnog izbojka (cm3) Blok A B V i r i j a n t C a - 1,0x1,0 1,5x1,5 2,0 x 2,0 OBIČAN BOR I 57,71 56,96 71,30 II 36,02 33,94 74,76 III 57,76 55,02 71,78 Prosjek 50,50 48,64 72,61 Relativni odnos % 100 96 143 AMERIČKI BOROVAC I 26,43 9,84 21,44 II 25,45 30,77 17,36 III 31,79 27,72 19,48 Prosjek 27,89 22,78 19,43 Relativni odnos 100 81 69 % b) Analiza varijance Varijanca FG SQ S´2 OBIČAN BOR Blok 2 450,02 225,01 Varijanta 4 1.176,69 294,17 Greška 8 596,33 74,54 Total 14 2.223,04 AMERIČKI BOROVAC Blok 2 223,84 111,92 Varijanta 4 461,51 115,38 Greška 8 299,59 37,45 Total 14 984,94 D 2,5x2,5 71,57 54,30 45,60 57,16 113 28,66 32,93 32,11 31,23 112 F rač. 3,95 3,08 E 3,0 x 3,0 66,35 58,26 66,32 63,98 126 4,52 17,64 25,56 15,91 57 F tab. 3,84 3,84 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 12 <-- 12 --> PDF |
LITERATURA: 1. Dittmar, O. — Knap, E. (1965): The choice of Spacing for Pine Plantations, For. abst. Vol. XXVI. 2. Gathy , P. (1965): Distance de plantation, Separat. 3. Horvat , A. (195?): O gustoći sadnje na degradiranom kršu napose alepski bor, Šum. list. 4. J0rgensen , S. J. (1967): The Influence of Spacing on the Growth and Development of Conifers Plantations, International Review of Forestry Research, Vol. 2. 5. K e e n e t h, R. E. (1955): Spacing test in a Douglas — Fir Plantation, Forest Sience Vol. 1. 6. Kjarsgärd , O. (1965): A Norway Spruce spacing trial, For. abst. Vol. XXVI. 7. Krame r (1967): Zur Frage c´cs Pflanzverbandes in Nadelholzbeständen, Allge. Forst Zeit. 8. K r a u s s, H. H. (1965): Untersuchungen über die Melioration degradierte Sandböden im Nordstdeutchen Tiefland, Archiv für Forstwesen 9. Orlić, S. (1968): Prilog pitanju gustoće sadnje biljaka u kulturama četinjača, Bilten. 10. R u b c o v, V. I. (1964): Kulturi sosni v lesostepi centralnočernozemnih oblaslcj, Moskva. 11. Russell , T. E. (1958): Spacing — Its Role in the Growth of Planted Slash Pine, Separat. 12. Sadovničij , F. R. (1964): Effektivnost kultur sosni v zavisimosti ot širini meždurjadij, Les. Hoz. 13. S m i r n o v, N. T. (1959): Sostajane kultur sosni v zavisimosti ot razmeščenija rastenij i gustoti posadki, Les. Žurnal. 14. Smith , L. F. (1967): Effects of Spacings and Site on the Growth and Yield of plantedd Slash Pine, Separat. 15. Stiell , W. M. (1965): Twenty-year Growth of red Pine planted at three Spacings, Separat. 16. Wa r dl, P. A. (1967): Spacing in Plantations, Forestr, Vol. XV 17. Wentzel , K. F. (1967): Close Spacing in Spruce plantations-why dark-rooms, For, abst. XXVIII. 18. — Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Summary COMPARATIVE INVESTIGATIONS ON OPTIMAL SPACINGS OF SCOTS PINE (PINUS SILVESTRIS L.) AND EASTERN WHITE PINE (PINUS STROBUS L.) IN INTENSIVE CULTURES Opinions in our forestry practice are at variance as to the number of plants to be planted per unit of area when establishing intensive cultures of conifers. The concerns especially Scots Pine (Pinus silvestris L.) and Eastern White Pine (Pinus strobus L.), which arc very frequently used for the establishment of plantings and have characteristic to develop a strong crown. In connection with these problems there were established on the territory of the SR Croatia one experiment with Scots Pine and another with Eastern White Pine. The experiment with Scots Pine was laid out in the spring of 1966 (on pseudogley) and with Eastern White Pine in the autumn of 1966 (on lessive terra rossa). In both species the same spacings were applied, viz.: lxl , 1,5 X 1,5, 2x2 , 2,5 x 2,5 and 3x 3 m. The experiments were established according to the block system with randomly distributed variants in four replications. In the autumn of 1966 — four and three years respectively after the establishment — the first measurements were taken in the experiments. Measured were the total height of plants (h), the length (I) and diameter (d) of the terminal shoot (secondary or »lammas« growth in 1969). On the basis of the length and diameter the volume of the terminal shoot (v = d2 . 1) was computed. On the basis of the results obtained for the total height of plants and the differences among the employed variants, it was shown that the effects of spacings in the past period were not decisive for the height growth in the experiments (F-test 0,05). Performed was Duncan test (0,05), and it was shown that a 2 x 2-m spacing was more suitable than spacings 1,5 x 1,5, lxl , and 2,5 x 2,5 m, and that a 3 x 3-m spacing is preferable to spacings 1,5 x 1,5 and 1 x 1 m. Investigations are to be continued. |