DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 49     <-- 49 -->        PDF

PONOVNO SUŠENJE HRASTA U SPAČVANSKOM BAZENU


Već 1968. godine primjećeno je sporadično sušenje hrasta u Spačvanskom
bazenu, koje je odstupalo od normalnih pojava, ali opet nije se moglo
naslutiti da će se nastaviti u zabrinjavajućim razmjerima. Ovo sušenje u to
vrijeme jače se pojavilo u šumskom predjelu Ljubanj, odjel 91, na području
Šumarije Spačva i ostalim susjednim odjelima uz granicu prema području
Šumarije Lipovac, a isto tako i u šumskom predjelu Somovac i Topolovac
pod upravom Šumarije Lipovac, tj. graničnim odjelima ove Šumarije prema
Šumariji Spačva i Strošinci vezane uz potoke Ljubanj, Koritanj i Studvu.
U 1970. godini pojavilo se sušenje hrasta u šumskom predjelu Rađenovci na
manjoj površini odjela 47 u jednoj ovećoj grupi.


Međutim, danas se ova pojava proširila na cijelo područje Spačvanskog
bazena, a posebno je poprimila katastrofalne razmjere u 1972. godini na području
Šumarije Županja — Zapadna Kusara odjel 29, zatim kalamitetnih
razmjera u šumskom predjelu Spačva 137, 138, 147, 148, 154 i 135 na području
Šumarije Otok. U 1973. god. posebno je katastrofalno sušenje nastalo
u šumskom predjelu Svenovo odjel 150. a kalamitetnih razmjera u šumskim
predjelima Ljubanj, Boljkovo odjel 142 i Radiševo 2, 3, 5, 9 i 13. Sve ovo je
na području Šumarije Spačva, a također ponovo kalamitetnih razmjera na
području Šumarije Otok u šumskom predjelu Spačva 137, 138, 147 i 148, iako
je 1972. godine izvršena sječa sušaca i vjetroloma.


Sve ove sastojine starije su od 70 godina. Prvi utisak je, da je ovo sušenje
jače izraženo u šumskim zajednicama Genistoelatae — Quercetum roboris
aceretosum tatarici (Rauš), a manje u šumskim zajednicama Carpinobetuli — Quercetum roboris typicum (Rauš). Detaljnijim promatranjem ipak
vidimo, da su se posušila u ovoj posljednjoj šumskoj zajednici elitna furnirska
stabla s potpuno slobodnom i razvijenom krošnjom i promjera 50—70
cm, bez nekog vanjskog vidljivog znaka.


Sušenje hrasta nastaje kao sušenje pojedinačnih subdominantnih i dominantnih
elitnih stabala ili to sušenje nastaje u grupama manjeg ili većeg
obima. Stabla u proljeće neka ne prolistaju, neka prolistaju s vrlo nekrotičnim
lišćem i u toku cijele vegetacije se jedno po jedno naglo posuše. Sušenje
nekih stabala nastaje vrlo brzo i na njima ostaje posušen uvrnut list.
Često se na stablima pojavljuju po kori na cijeloj dužini stabla crne mrlje
od curećeg soka iz debla. Na presjeku tih mjesta vide se na godovima ranijih
5—6, a negdje i više godina uzduž goda smeđe crtice prerasle ponovo
novim drvom. Smeđe crtice predstavljaju uginuli dio goda (kambija), koji
je prerašćen u slijedećoj godini, a gotovo u pravilu se ovo ponavlja na tom
mjestu u radijalnom smjeru u slijedećim godinama do uginuća stabla. Često




ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 50     <-- 50 -->        PDF

se prije uginuća stabla javlja sušenje donjih grana, a ponekad pored donjih
grana i cijela krošnja se posuši, a nova krošnja se javlja iz novoistjeralih
izbojaka iz jačih grana obično bliže vrha stojećih na stablu. Ovakva stabla
se u toku vegetacije osuše. No na nekim stablima nema pojave tamnih mrlja.
Za sva stabla je karakteristično naglo propadanje — truljenje drveta. Bjelika
je već kod samog sušenja u većini trula, a trulež se intenzivno širi i na srž.
Gotovo svuda gdje ima jasena u smjesi sa hrastom, jasen izgleda pun vitalnosti
s lišćem tamnozelene boje.


Što je uzrokom ovog sušenja? Neki kolege na terenu primjetili su, da
se jače sušenje pojavilo kada su u sastojmama izvršene sječe, (jače prorjede
s vađenjem zrelog jasena) ili su nastale jače štete od oluja. Jednom
riječju, kada nastaje veći priliv svijetla u sastojinu uz prisustvo jačeg otpadnog
materijala (grana) koji se ne može na vrijeme odstraniti iz sastojine.
Zatim, da se jače sušenje javlja poslije napada insekata i pepelnice. Neki
to dovode u vezu, da je melioracijom, pogotovo zadnjih 10 godina, vrlo spušten
nivo podzemne vode, a osim toga se javlja veliko kolebanje nivoa podzemne
voue, kako u toku godine tako i u odnosu jedne prema drugoj godini,
što djeluje na opću oslabljenost hrasta koja uz druge nepovoljne uvjete dovodi
do potpunog sušenja hrasta.


Ovo nisu tvrdnje, već letimično uočene pojave i reakcije praktičara na
terenu. Kako sam zadužen za uzgoj u Gospodarstvu, krećem se u cijelom
području ovog bazena i dok bi se za neke slučajeve moglo reći da su uzrok
gusjenice, kao što je sušenje u Zapadnoj Kusan, 29 odjel, to većina sušenja
ne može se podvesti pod nijedan od ovih uzroka kao presudan. Sušenje u
ovom bazenu nije identično sušenju u Žutici ili uopće u šumama koje plavi
Sava, jer je ovaj bazen zaštićen od svih voda, a osim toga sušenje se javlja
i na gredama (uzvišenim mjestima), koje nikakve vode ne plave.


Moje je mišljenje, da je uzrok sušenju hrasta kompleksan i da na tom
problemu trebaju učestvovati ekipe stručnjaka duži niz godina upornim promatranjem
i izučavanjem ekoloških prilika staništa i tek zajedničkim radom
možda će biti moguće otkriti uzrok sušenja hrastu. Mislim, da je stanje
alarmantno, jer se dnevno srećem na terenu s divovima elitnih stabala hrasta
dominantnih furnirskih stabala bez ikakve ugroženosti, a ipak su se posušila,
bez ikakvog na oko vidljivog uzroka. Upravo dobivam utisak da je
ugrožena ova vrsta, istina u starijim sastojinama, kao nedavno brijest, koji
je gotovo već nestao.


Držim, da bi nadležni naš Sekretarijat za šumarstvo i Poslovno udruženje
u zajednici s Institutom za šumarska istraživanja i Šumarskim fakultetom
pokrenuli akciju za pronalaženje uzroka ovom sušenju, kako nam ne bi
nestala u cijelom svijetu poznata vrsta slavonskog hrasta. Ovo sušenje prelazi
okvire lokalnog značaja.


Marko Cvitić, dipl. ing. šum. i ecc.