DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Boletin de la Estaciön Central de Ecologia br. 2, 1972. donosi: Dafauce, C: METODOLOGIJA INTEGRALNOG SUZBIJANJA ŠTETNIKA. Integralna borba protiv štetnika zahtijeva određivanje populacija kako štetnih tako i korisnih i indiferentnih insekata. Dvije osnovne metode uzimanja uzoraka su vizuelna i metoda stresan ja grana u tzv. »štutgartski lijevak«, koje obadvije daju dobre informacije o indeksima abundancije. Za određivanje populacija određenih insekata upotrebljavaju se dopunske metode kao što su hvatanje pomoću usisača, svijetla i mirisnih tvari. Biološke intervencije idu za tim da se zaštite i razmnože prirodni neprijatelji štetnih insekata. Zaštita prirodnih neprijatelja može se sastojati u tome, da se priječi njihovo uništavanje neadekvatnim kemijskim intervencijama, da se osigura stalnost njihovih domaćina, ili parcijalnim kemijskim zahvatima ili obogaćivanjem flore, da se osigura zaklon i dodatna hrana nekim parazitima sadnjom biljaka koje proizvode nektar te suzbijanjem neprijatelja entomofaga. Pod širenjem prirodnih neprijatelja podrazumijeva se introdukcija entomofaga u krajeve ili zemlje gdje ih nema, njihovo sakupljanje ili masovni uzgoj, puštanje u predjele gdje već postoje da bi se ubrzalo njihovo prirodno širenje, te osobito primjena entomopatogenih mikroorganizama. Manipulacija s populacijama štetnih, insekata sastoji se u stvaranju nepovoljnih uvjeta za razvoj tih populacija, te u primjeni atraktanata, hormonalnih tvari itd. Kemijske intervencije valja uskladiti s pragovima tolerancije te upotrebljavati selektivna sredstva ili na selektivni način, da bi se što manje naškodilo prirodnim neprijateljima. Ostale odgovarajuće intervenije su fizičke i mehaničke, a posebno šumskouzgojne, koje imaju veliki utjecaj, pozitivni ili negativni, na regulaciju populacija insekata. A g e n j o, R. : Evropske Dryobotodes- vrste, defolijatori hrasta, proučavani na španjolskom materijalu (Lepiđoptera, Noctuidae). U Španjolskoj, kao i u ostalom dijelu Evrope, poznate su četiri vrste roda Dryofcotoes: protea Schiff., roboris Hb., monochroma Esp. i accipitrina Esp. Budući da su gusjenice ovih leptira defolijatori hrasta, one su se u bivšem Institutu za zaštitu šuma intenzivno uzgajale da bi se proučila bionomija i dobio obilni materijal za što potpuniji studij ove skupine leptira. Na temelju tog materijala autor je uspio pronaći sigurne oznake za razlikovanje četiriju vrsia, kako po genitalnom aparatu obaju spolova, tako i po crtežu krila. Značajno je otkriće da su ticala u mužjaka roboris nazubljena, a u ostalih triju vrsta nitasta. Još je upadljivi ja građa frenuluma, koji je u roboris građen od tri, a u ostalih vrsta od dvije čekinje. Ova druga oznaka je tako značajna, da bi zajedno s prvom mogla bili razlogom za izdvajanjem u poseban rod ili bar u podrod. To ipak nije učinjeno, jer njihove genitalije pokazuju da roboris treba u sistemu smjestiti između protea i mcnochroma. Sve je ovo navelo autora da sastavi tri neovisna ključa za determinaciju četiriju vrsta s obzirom na vanjski izgled te andropigij i ginopigij. Tako će samo iznimno, ili ako su preparati za determinaciju u veoma lošem stanju, biti potrebno načiniti anatomske preparate. Da bi se još lakše uočila svojstva primjeraka samo prema njihovu vanjskom izgledu, autor je opisao osam novih formi vrste protea, koje zajedno s tiponomskim formama variegata Tutt., grisea Warr. i incolorata Warr. obuhvaćaju individualne varijacije vrste u Španjolskoj. U vrste roboris varijabilnost je manja te se osim na tipičnu formu cerris Rbr. svodi na još dvije novoopisane. Od vrste monochroma autor je opisao četiri forme koje, osim tiponomske i suberis B. — forme čine šest formi zastupljenih u njegovoj zbir ci. Vrsta accipitrina je mnogo manje plastična od ostalih pa joj je autor samo dodao formu castanea. |