DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Boletin de la Estaciön Central de Ecologia br. 2, 1972. donosi: Dafauce, C: METODOLOGIJA INTEGRALNOG SUZBIJANJA ŠTETNIKA. Integralna borba protiv štetnika zahtijeva određivanje populacija kako štetnih tako i korisnih i indiferentnih insekata. Dvije osnovne metode uzimanja uzoraka su vizuelna i metoda stresan ja grana u tzv. »štutgartski lijevak«, koje obadvije daju dobre informacije o indeksima abundancije. Za određivanje populacija određenih insekata upotrebljavaju se dopunske metode kao što su hvatanje pomoću usisača, svijetla i mirisnih tvari. Biološke intervencije idu za tim da se zaštite i razmnože prirodni neprijatelji štetnih insekata. Zaštita prirodnih neprijatelja može se sastojati u tome, da se priječi njihovo uništavanje neadekvatnim kemijskim intervencijama, da se osigura stalnost njihovih domaćina, ili parcijalnim kemijskim zahvatima ili obogaćivanjem flore, da se osigura zaklon i dodatna hrana nekim parazitima sadnjom biljaka koje proizvode nektar te suzbijanjem neprijatelja entomofaga. Pod širenjem prirodnih neprijatelja podrazumijeva se introdukcija entomofaga u krajeve ili zemlje gdje ih nema, njihovo sakupljanje ili masovni uzgoj, puštanje u predjele gdje već postoje da bi se ubrzalo njihovo prirodno širenje, te osobito primjena entomopatogenih mikroorganizama. Manipulacija s populacijama štetnih, insekata sastoji se u stvaranju nepovoljnih uvjeta za razvoj tih populacija, te u primjeni atraktanata, hormonalnih tvari itd. Kemijske intervencije valja uskladiti s pragovima tolerancije te upotrebljavati selektivna sredstva ili na selektivni način, da bi se što manje naškodilo prirodnim neprijateljima. Ostale odgovarajuće intervenije su fizičke i mehaničke, a posebno šumskouzgojne, koje imaju veliki utjecaj, pozitivni ili negativni, na regulaciju populacija insekata. A g e n j o, R. : Evropske Dryobotodes- vrste, defolijatori hrasta, proučavani na španjolskom materijalu (Lepiđoptera, Noctuidae). U Španjolskoj, kao i u ostalom dijelu Evrope, poznate su četiri vrste roda Dryofcotoes: protea Schiff., roboris Hb., monochroma Esp. i accipitrina Esp. Budući da su gusjenice ovih leptira defolijatori hrasta, one su se u bivšem Institutu za zaštitu šuma intenzivno uzgajale da bi se proučila bionomija i dobio obilni materijal za što potpuniji studij ove skupine leptira. Na temelju tog materijala autor je uspio pronaći sigurne oznake za razlikovanje četiriju vrsia, kako po genitalnom aparatu obaju spolova, tako i po crtežu krila. Značajno je otkriće da su ticala u mužjaka roboris nazubljena, a u ostalih triju vrsta nitasta. Još je upadljivi ja građa frenuluma, koji je u roboris građen od tri, a u ostalih vrsta od dvije čekinje. Ova druga oznaka je tako značajna, da bi zajedno s prvom mogla bili razlogom za izdvajanjem u poseban rod ili bar u podrod. To ipak nije učinjeno, jer njihove genitalije pokazuju da roboris treba u sistemu smjestiti između protea i mcnochroma. Sve je ovo navelo autora da sastavi tri neovisna ključa za determinaciju četiriju vrsta s obzirom na vanjski izgled te andropigij i ginopigij. Tako će samo iznimno, ili ako su preparati za determinaciju u veoma lošem stanju, biti potrebno načiniti anatomske preparate. Da bi se još lakše uočila svojstva primjeraka samo prema njihovu vanjskom izgledu, autor je opisao osam novih formi vrste protea, koje zajedno s tiponomskim formama variegata Tutt., grisea Warr. i incolorata Warr. obuhvaćaju individualne varijacije vrste u Španjolskoj. U vrste roboris varijabilnost je manja te se osim na tipičnu formu cerris Rbr. svodi na još dvije novoopisane. Od vrste monochroma autor je opisao četiri forme koje, osim tiponomske i suberis B. — forme čine šest formi zastupljenih u njegovoj zbir ci. Vrsta accipitrina je mnogo manje plastična od ostalih pa joj je autor samo dodao formu castanea. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1973 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Ove četiri vrste obrađene su po istoj metodi: originalna bibliografija; diferencijalna dijagnostika: morfološke značajke mužjaka i ženke; individualne varijacije; popis španjolskih bilježaka izvađenih iz literature, uz lokalitete s približnom nadmorskom visinom odakle potječu primjerci koje je autor pronašao; granice i, za Španjolsku, područje rasprostranjenja u horizontalnom i vertikalnom smislu kao i granični datumi letenja; hrastovi koji brste u Španjolskoj, prema literaturi; podaci dobiveni iz uzgoja ili izvedeni iz lokaliteta nalaza, kratke bilješke o gusjenicama i konačno diferencijacija kukuljica prema građi kremastera s iznimkom vrste monochroma, kod koje to nije bilo moguće. Osim tabela u boji koje prikazuju varijacije četiriju vrsta i njihove genitalije, autor daje isti broj geografskih karata o rasprostranjenosti svake vrste uŠpanjolskoj kako je to danas poznato, crteže segmenta ticala mužjaka, tipova frenuluma i različitosti donje strane stražnjih krila te kukuljičine zipke u D. roboris. Montova R., Robredo F.: Thaumatopea pinivora Tr., »ljetni četnjak«. U ovom radu autori uspoređuju morfologiju ,ponašanje i biološki ciklus Thaumatopea pinivora Tr. i Th. pityocampa Schiff., dotično »ljetnog« i »zimskog četnjaka «. Pokazuju kako su neki načini ponašanja, prividno različiti, zapravo homologni te naglašavaju razliku u ponašanju prilikom ovipozicije, što bi moglo biti interesantno za razjašnjavanje filogenije Th. pinivora Tr. Morillo C, LalandaJ.: Prvi popodaci o ekologiji sokolovki (Falconiformes) u planinama Toleda. Planine Toleda predstavljaju skupina niskih gorskih lanaca, pokrivenih gustom degradiranom mediteranskom vegetacijom i međusobno odijeljenih prostranih dolinama. Posljednjih godina čovjek je svojom aktivnošću u mnogo čemu promijenio ekologiju ove regije. To se najjasnije očitovalo u slijedećem: a) promjeni biljnog pokrova dolina; b) nestanku migracija stada ovaca; c) pojavi miksomatoze; d) stvaranju velikih lovišta i e) promjenama u ratarskoj proizvodnji. Te su promjene utjecale na faunu na razne načine, modificirajući položaj nekih vrsta (Ciconla ciconia, C. nigra, Aegypius mo nachus, Gyps fulvus itd.). Autor daje listu dnevnih ptica grabljivica kao i onih koje se gnijezde u tom području. Proučavan je način hranjenja Accipiter gentilis, čije su žrtve najčešće Pica pica i Lacerta lepida. Daju se i neki podaci o ishiani Buteo buteo. Malobrojnost vrste Aquila heliaca izgleda da predstavlja reliktnu populaciju, koja je preostala u brdima nakon što ju je čovjek u dolinama istrijebio. Daju se podaci o ishrani Aegypius monachus tijekom godine te se diskutira o mjestima gdje se gnijezde kolonije u odnosu na migracione putove stada domaćih životinja. Promatrano je i ponašanje sokola Falco peregrinus prema njegovim mladuncima. Ce bali os P., G ti 1 de Santivanes E., Mir a A., Molina J, F., Ortiz de la To irre F., Pechuan L.: Rezultati prstenovanja ptica koje je provelo Ministarstvo poljoprivrede: 1969. — 1972. Centralna stanica za ekologiju. Autori rezimiraju rad na prstenevanju ptica koje je provelo Ministarstvo poljoprivrede Španjolske u posljednje četiri godine. U tabelama i grafikonima prikazan je broj uhvaćenih i prstenovanih ptica različitim metodama: u umjetnim i prirodnim gnijezdima te mrežama. Dat je i kratki prikaz istraživanja o pticama na otocima Columbretes i u planinama Sierra de Cameros. Borba protiv šumskih požara u Španjolskoj Šumski požari predstavljaju jedan od najtežih problema zaštite šuma u Španjolskoj. U proteklih deset godina bila su iprosječno 1872 požara godišnje, oštećeno je 23.371 ha pošumljene i 50.256 ha ukupne šumske površine, a šteta se cijeni na oko 344 milijuna peseta (cea 90 milijuna novih dinara). Kako se godišnje pošumi oko 100.000 ha površine, izlazi da četvrtinu od toga uništi požar. U nedavno osnovanom. Nacionalnom institutu za zaštitu prirode (ICONA) djeluje Sekcija za šumske požare, koja rukovodi borbom protiv požara u cijeloj zemlji. U članku se detaljno prikazuje organizacija i aktivnost ove sekcije te iznose planovi za budući rad. I. Mikloš |