DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 24 <-- 24 --> PDF |
nom sastavu soluma, a faza tla prema definiciji H. Pallmann-aameričkih pedologa (Soil Survey Manual, 1951). SI. 1 — Granitske breče Požeške gore na kojima se formiraju smeđa kisela tla. Foto: M. Kalinić KLASIFIKACIJA TALA SLAVONSKOG SREDOGORJA Naša zapažanja i morfografija reljefa slavonskog gorja upućuju na kompliciranu morfološku evoluciji i heterogenu petrografsku građu sredogorja. Stoga, u usporedbi s bilo kojim pedogenetskim faktorom, na razvoj tala sredogorja dominantan utjecaj ima geološki supstrat. Pored toga, područja Papuka, Psunja, Krndije sa strmim nagibima i razvijenim uskim kosama znatno utječu na dubinu i razvoj tla. Požeška gora i Dilj gora su zasebne geomorfološke cjeline, a predstavljaju dva horsta, ograničena, prema A. Takšdć u (1971), rasjedom. Oblici reljefa su stoga umjereniji, ove su gore naseljene, što sve ima utjecaja na razvoj tala. U području sredogorja izdvojili smo dva elementa reljefa: brdoviti reljef, iznad cea 230 — 250 m, pa do 985 m nadm. visine (najviši vrh, u Psunju) i ravničarsko-breiuljkasti reljef obodnih dijelova sredogorja i Požeške kotline, ispod cea 230 m nadm. visine. Klasifikacija terestričkih tala brdovitog reljefa i terestričkih i samiterestričkih tala ravničarsko-brežuljkastog reljefa prikazane su u tabelama I — VI. Uz tabelarni prikaz klasifikacije tala donosimo nekoliko dopuna i objašnjenja. U podtip eutričnih smeđih tala sredogorja uvrstili smo i »smolničasta tla«. Ovim nazivom je P. Kovačev i č (1956) označio tla na miocenskim |