DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 36 <-- 36 --> PDF |
značaj vegetacije, a napose šumskog pokrivača u kompleksu problema vezanih uz zaštitu čovjekove okoline. Tako je npr. profesor dr Radojica Kljajić u analizi ekoloških poremećaja koji prate naš današnji razvoj upozorio da se svakodnevnim uništavanjem vegetacije povećava ogromna površina od 1.600.000 hektara goleti i erczivnih zona, a akademik prof, dr Branimir Gušić je ukazao na potrebu sanacije krasa, tog vjekovima degradiranog područja naše zemlje, gdje je često došlo do krajnje granice degradacijskih stanja pejzaža pa regeneracija s obzirom na specifičnu konstituciju krajolika i nije više moguća. Ova okolnost je naročito značajna za današnji način korištenja ovog prostora koji pod krinkom sumnjivih momentanih probitaka zloupotrebljava prirodna bogatstva ovog dijela naše zemlje, a u stvari potiče daljnju degradaciju i dovodi time do nepovratnog povećanja velikih prostranstava veoma oskudnih po daljnji život ljudi. Pojedini sudionici, kao npr. ing. Mihajlo Vučković, direktno su isticali pitanje eksploatacije šuma ukazujući da se šume kao opće društveno dobro ne mogu prema prednacrtu novog zakona tretirati više kao osnovno sredstvo privrednih organizacija, dok je član savjeta federacije Voja Leković naveo da su posljedice redukcije šumskog pokrivača u našoj zemlji u posljednjih jedanaest godina nanijele oko 700 miliona dinara štete. Dr Pavle Fukarek je prezentirao analizu stanja šuma u BiH te konstatirao da, unatoč kretanjima koja idu za tim da se sječa šuma izjednači s prirastom, danas su još uvijek sječe veće od prirasta što dovodi do permanentne redukcije šumskog fonda. Proporcija visokih šuma (kojih u BiH ima cea 956.000 ha) gotovo je identična površinama pod pašnjacima (876.000 ha), koji su pod udarom često krajnje ekstenzivnog načina gospodarenja, što gotovo isključuje ove površine iz kategorije površina pod trajnom vegetacijom čija je primarna funkcija zaštita i uporište prirodne ravnoteže pejzaža odnosno prirodnog okvira čovjekova života. Indikativnu sliku ugroženosti prirodne okoline čovjeka u našoj zemlji dao je veoma plastično Josip Fleifer upozorivši »da nijedan skup životinjskih vrsta nije toliko ugrožen kod nas od čovjeka direktno koliko su to ptice«, a ovaj problem nije istaknut zbog romantičarske pobude nego zbog toga što ptice predstavljaju vrlo važan faktor u održavanju prirodne ravnoteže. Krajnje beskrupulozan lov na ptice kao i izvoz zaštićenih vrsta kamionima demantira proklamirana načela humanističkog odnosa našeg društva prema okolini, a uz to pojedine organizacije kao i pojedinci kritiziraju još borce za zaštitu kao ljude koji »nemaju sluha za ekonomsku računicu i nerava za biznis«. A kakav je to biznis kada strani lovac u jednom danu ubije stotinjak malih ptica, tako da je naša zemlja već doživjela kritiku međunarodnih organizacija za zaštitu divljači i ptica kao zemlja koja dovodi strane lovce da se na zaštićenim pticama, korisnim za poljoprivredu i šumarstvo, iživljavaju. Udio šumarstv a u tretmanu zaštite prirodne okoline čovjekova života dobio je zapaženo mjesto na ovom impozantnom skupu političkih i znanstvenih radnika naše zemlje, a sam skup dobio je zapravo kategorizaciju »malog naučnog simpozija« (Dr Pavle Fukarek). Prema tome, shodno veoma širokom društvenom značaju ovog problema naše sadašnje, a naročito buduće egzistencije u okvirima humanog socijalističkog društva, biti će neophodno da se mijenja dosadašnji često veoma problematičan odnos prema šumskom blagu naše zemlje. Ne zaboravimo da npr. analogijom proračuna francuskog 34 |