DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 45 <-- 45 --> PDF |
TEHNOLOŠKI RAZVOJ UBRZAVA RAZARANJE PRIRODE SLAVONIJE I BARANJE Đuro Rauš Prestankom glaci jala počinje razdoblje sadašnjosti u kojem čovjek svojim duhom i radom djeluje na mnoge temeljne uvjete života u prirodi, osobito na šumu. Od toga vremena počinje negativan utjecaj na šumu i cjelokupan život prirode Slavonije i Baranje. Danas je prirodni krajolik spomenutih krajeva radom čovjeka i njegovih tehničkih pomagala posve izmjenjen, a prirodna vegetacija ograničena je na relativno male površine. Šume pripadaju obnovljivim prirodnim rezervama, no one su na spomenutom području rapidno smanjene. Prema postojećim statistikama, postotak šumovitosti u Slavoniji i Baranji bio je ovaj: 1750. godine 70,00 °/o, procjena 1850. godine 60,00 %, procjena 1914. godine 35,00 %>, statistika 1875—1915. god. 1938. godine 30,80 °/o, statistika 1938. godine 1953. godine 28,50 %>, statistika 1955. godine 1961. godine 27,50 °/o, statistika 1970. godine Vidimo da su šume u razdoblju od 1750-1914. godine smanjene površinski za 50°/o, a po drvnoj masi i vrijednosti smanjile su se mnogo više. Proizlazi da se unatoč zakonskim zabranama o krčenju šuma i pretvaranju šumskih površina u druge kulture to ipak stalno obavlja, jer se postotak šumovitosti naglo smanjuje. Čovjek, organiziran u grupe, počeo je vrlo rano upotrebljavati jednostavna oruđa protiv prirode da bi ih kasnije svjesno usavršavao i jačao njihovo djelovanje prilikom razaranja prirode. U početku vatra i sjekira, kasnije pila, potom jarmače (gateri) i razni drugi strojevi u drvnoj industriji, a u najnovije doba (1960) jednoručne motorne pile, ogromni traktori i buldožderi — omogućili su čovjeku da gotovo potpuno uništi i izmijeni prirodni krajolik Slavonije i Baranje. Intenzivnu eksploataciju slavonskih šuma obavili su stranci u razdoblju od 1861-1912. godine. U uskoj vezi s počecima intenzivnije eksploatacije šuma jest i razvoj pilanske, a malo kasnije kemijske i ostale industrije koja se bavila preradom drva. Prva parna pilana u Slavoniji počela je rad 1858. godine u Orahovici (Krivaja), a potom su ubrzano nicale i druge. Razvitak pilana u Slavoniji i Baranji tijekom posljednjih 11 — godina tekao je ovako: 43 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Razdoblje: Broj pilana: Opaska: 1858—1871. god. 7 Godišnji kapacitet pojedinih pi1872— 1881. god. 12 lana kretao se od 1000-60.000 m3 1882—1890. god. 12 oblovine. 1891—1900. god. 6 1901—1918. god. 5 1919—1944. god. 18 1945—1970. god. 9 Ukupno: 69 U Osijeku je 1858. godine osnovana prva tvornica šibica u srednjoj Evropi. U razdoblju od 1882-1892. godine osnovane su 4 tvornice tkanina (Županja, Đurđenovac, Belišće i Gunja) koje su trošile ogromne količine drvnog materijala iz slavonskih šuma. Stare slavonske hrastike stvarala su stoljeća, a čovjek ih je samo u nekoliko desetljeća potpuno iskorijenio. Čovjek je nakon tako slavodobitno izvršenog udara na najsavršenjie djelo prirode — šumu — pošao dalje u svom tehničkom usavršavanju i borbom za progres i viši standard počeo isušivanje prostrane plavne oblasti Panonske nizine, a izvršeni radovi u posljednjih 150 godina potpuno su izmijenili lice tog dijela naše zemlje. Suvremene agrotehničke mjere i primjena modernih strojeva u poljoprivredi omogućili su intenzivnu obradu slavonsko-baranjskih polja. Upotreba umjetnih gnojiva, selektivnih herbicida za uništenje korova, kemijska borba protiv štetnih insekata — sve to na prvi pogled donosi ogromne koristi današnjem čovjeku i to je ono što on želi. Međutim, takav rad i napredak donosi i ono što čovjek ne želi: postupno uništavanje prirode, a toga današnji čovjek najčešće nije svjestan. Borovitom i gorskom dijelu srednje Slavonije prijeti bujična erozija zbog naglih i nepromišljenih sječa te prejakih proreda postojećih šuma, a ravničarskim predjelima Slavonije i Baranje prijete suša i eolska erozija jer su šume u pojedinim dijelovima svedene na površinu ispod 10°/o; time je ujedno i naglo pogoršan vodni režim u tlu. Jedan od akutnih problema koje je čovjek nesvjesno stvorio preko tehničkih i tehnoloških sistema jest onečišćenje postojećih voda tekućica u Slavoniji i Baranji. Sava ulazi u SR Hrvatsku onečišćena otpadnim vodama industrije SR Slovenije. Kod Zagreba je bakteriološki truje gradska kanalizacija, da bi potom Sisak sa svojim industrijskim vodama pojačao onečišćenost Save. U Savu se ulijevaju otpadne vode tvornica Nove Gradiške te rafinerije nafte u Slavonskom Brodu. Industrija Vinkovaca uništila je ribe u Bosutu od kojih su neke vrste potpuno izumrle, a druge se znatno smanjile. Osječke tvornice sapuna i deterđenata i druge ulijevaju svoje otpadne vode u Dravu koja to vrlo brzo prenese u Dunav. Kombinat kože i gume u Borovu, kao i industrija u Vukovaru, onečišćuje Dunav ogromnim količinama otpadnih voda iako on već ulazi u našu zemlju onečišćen iz Njemačke, Austrije, Čehoslovačke i Mađarske. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 47 <-- 47 --> PDF |
SI. 1. Čovjek nadire šuma se povlači. Sušenje graba oko motela »Kunjevci« pored ceste Vinkovci Županja. Snimio: Rauš, 3D. SI. 2. Suvremeni čovjek oskudjeva u vremenu, a pretrpan je smećem, pa ga onda najčešće baca u šumu i pored nje. Na slici je istovareno smeće pored šune Mrsunjski Lug blizu SI. Broda. Snimio: Rauš, Đ. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 48 <-- 48 --> PDF |
SI. 3. Istovarene gomile srneća pond šume Mrsunjski Lug, oko 200 m od autoputa i motela »Jasinje« pokazuju kako suvremeni čovjek zagađuje svoju okolinu. Snimio: Rauš, Đ. »U toku nekoliko zadnjih godina na naš teritorij vode Dunava dolaze sve zagađenije, s tendencijom još većeg zagađenja štetnim i opasnim materijama. Veliku opasnost, kao što je poznato, predstavljaju stalne količine fenolnih materija, povećane količine deterdženata, nafte i njenih derivata. Posebnu opasnost predstavljaju nuklearni otpaci iz nuklearnih elektrana koje se grade u Zapadnoj Njemačkoj. Zbog takvih velikih zagađenja dolazi do degradacije prirodnog kvaliteta vode Dunava, radi čega je i njihova namjenska upotreba poremećena (Gradski vodovod Vukovara orijentiran je na dunavsku vodu za piće — R. Đ.). »Iako je Dunav reka s velikim protokom i mogućnostima samopročišćavanja, on nije uvek u stanju da savlada zagađenja koja potiču iz SR Njemačke, Austrije, ČSSR i Mađarske, te je zbog toga neophodno preduzimanje zajedničkih, dogovornih mera svih podunavskih zemalja, koje bi sprečile dalje pogoršavanje situacije i dcprinele otklanjanju uzroka zagađivanja. Za našu zemlju je hitnost ove akcije od posebnog značaja zbog nastajanja nove situacije nakon izgradnje đerdapske brane, a i činjenice da će kanal Rajna-Majna- Dunav biti završen do 1980. godine, kada će Dunav biti povezan s rečno- kanalskim sistemom zapadne i centralne Evrope (što praktičk i znač i još više zagađen — R. Đ.).« (M. Peleš, 1972). Izneseni problemi upozoravaju da čovjek oboružan modernim tehničkim dostignućima mijenja prirodu zaprepašćujućom brzinom, često nesvjesno ubr |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 49 <-- 49 --> PDF |
zavajući svoju propast. Mijenjanjem prirode čovjek mijenja životnu zajednicu čiji je član i te se promjene ponajčešće odigravaju nezavisno od njegove volje. Zbog toga u suvremenom čovjeku moramo razbiti iluziju o njegovoj »svemoći« i apsolutnoj nezavisnosti od prirode, jer je današnji čovjek još daleko od toga da je potpuno upoznao i ovladao zakonima prirode. LITERATURA Blašković , P. (1970): Dolina Save — prošlost, sadašnjost i budućnost. »Priroda« br. 4, str. 97-101, Zagreb. F r a n č i šk o v i ć, S. (1960): Šuma i voda. »Priroda« br. 2, str. 62-63, Zagreb. F r a n č i š k o v i ć, S. (1960): Šuma kao zaštita protiv radioaktivnosti. »Priroda« br. 5, str. 186, Zagreb. Frančišković , S. (1961): Šuma i industrijalizirano društvo. »Priroda« br. 5, str. 129-136. Zagreb. Gorja n ović — Kramberger (1918): Hrvatska za diluvija. »Priroda« br. 6, str. 121-132. Zagreb. K u 1 u š i ć, B. (1971): Zaključci savjetovanja o utvrđivanju i društvenom vrednovanju opštekorisnih funkcija šuma. Narodni šumar, 9/10, str. 349-354, Sarajevo. Ma ton i čk i, I. i P a v e 1 i ć, Z. (1963): Važnost voda u životu savremenog čovjeka »Priroda« br. 1, str. 1-9, Zagreb. Mihajlović , N. (1966): Recentna erozija u području Fruške gore i tendencija njenog razvoja. Beograd. Munjko , I. i Jurjašević . S. (1970): Ekološko značenje industrijskih otpadnih voda. »Priroda« br. 4, str. 105-108, Zagreb. Munjko , I. (1972): O pomoru riba u rijeci Savi. »Priroda« br. 7, str. 205-205, Zagreb. O š t r i ć. I. (1961): Osvrt na uvođenje motornih pila u šumarstvo. Šum. List, 7/8, str. 279-282, Zagreb. Oštrić , I. (1964): Upotreba eksploziva u savremenom šumarstvu. Šum. List. 12, str. 37-42, Zagreb. P a v 1 e t i ć, Z. i Stilinović , B. (1970): Biološka istraživanja rijeke Save brodom od Siska do Županje. »Priroda« br. 9, str. 261-265, Zagreb. P e 1 e š, M. (1972): Informacija o međunarodnoj aktivnosti SFRJ u vezi problematične čovekove okoline. Beograd. R a u š, Đ. (1972): Slavonski orijaši prkose vjekovima. »Priroda« br. 9, str. 262-265, Zagreb. Ra uš, D. (1973): Šume Slavonije i Baranje od Matije Antuna Relkovića do danas. »Radovi« Centra JAZU, Vinkovci, knj. 2, Zagreb. Salo p ek, M. (1918): Geologijsko djelovanje vjetra. »Priroda« br. 11, str. 236-241, Zagreb. Vajda , Z. (1966): Primjena otrovnih kemijskih sredstava u zaštiti šuma i njihov utjecaj na prirodne biocenoze, ljude i životinje. Šum. List, 5/6, str. 265-280, Zagreb. W r a b e r, M. (1955): Pomoć fitocenologije u borbi protiv erozije. Naučne osnove borbe protiv erozije. Beograd. |