DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 45     <-- 45 -->        PDF

TEHNOLOŠKI RAZVOJ UBRZAVA RAZARANJE PRIRODE
SLAVONIJE I BARANJE


Đuro Rauš


Prestankom glaci jala počinje razdoblje sadašnjosti u kojem čovjek svojim
duhom i radom djeluje na mnoge temeljne uvjete života u prirodi, osobito
na šumu. Od toga vremena počinje negativan utjecaj na šumu i cjelokupan
život prirode Slavonije i Baranje. Danas je prirodni krajolik spomenutih
krajeva radom čovjeka i njegovih tehničkih pomagala posve izmjenjen, a
prirodna vegetacija ograničena je na relativno male površine.


Šume pripadaju obnovljivim prirodnim rezervama, no one su na spomenutom
području rapidno smanjene. Prema postojećim statistikama, postotak
šumovitosti u Slavoniji i Baranji bio je ovaj:


1750. godine 70,00 °/o, procjena


1850. godine 60,00 %, procjena


1914. godine 35,00 %>, statistika 1875—1915. god.


1938. godine 30,80 °/o, statistika 1938. godine


1953. godine 28,50 %>, statistika 1955. godine


1961. godine 27,50 °/o, statistika 1970. godine


Vidimo da su šume u razdoblju od 1750-1914. godine smanjene površinski
za 50°/o, a po drvnoj masi i vrijednosti smanjile su se mnogo više. Proizlazi
da se unatoč zakonskim zabranama o krčenju šuma i pretvaranju šumskih
površina u druge kulture to ipak stalno obavlja, jer se postotak šumovitosti
naglo smanjuje.


Čovjek, organiziran u grupe, počeo je vrlo rano upotrebljavati jednostavna
oruđa protiv prirode da bi ih kasnije svjesno usavršavao i jačao njihovo
djelovanje prilikom razaranja prirode. U početku vatra i sjekira, kasnije pila,
potom jarmače (gateri) i razni drugi strojevi u drvnoj industriji, a u najnovije
doba (1960) jednoručne motorne pile, ogromni traktori i buldožderi —
omogućili su čovjeku da gotovo potpuno uništi i izmijeni prirodni krajolik
Slavonije i Baranje.


Intenzivnu eksploataciju slavonskih šuma obavili su stranci u razdoblju
od 1861-1912. godine. U uskoj vezi s počecima intenzivnije eksploatacije šuma
jest i razvoj pilanske, a malo kasnije kemijske i ostale industrije koja se bavila
preradom drva.


Prva parna pilana u Slavoniji počela je rad 1858. godine u Orahovici
(Krivaja), a potom su ubrzano nicale i druge. Razvitak pilana u Slavoniji i
Baranji tijekom posljednjih 11 — godina tekao je ovako:


43




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Razdoblje: Broj pilana: Opaska:


1858—1871. god. 7 Godišnji kapacitet pojedinih pi1872—
1881. god. 12 lana kretao se od 1000-60.000 m3
1882—1890. god. 12 oblovine.
1891—1900. god. 6
1901—1918. god. 5
1919—1944. god. 18
1945—1970. god. 9


Ukupno: 69


U Osijeku je 1858. godine osnovana prva tvornica šibica u srednjoj Evropi.
U razdoblju od 1882-1892. godine osnovane su 4 tvornice tkanina (Županja,
Đurđenovac, Belišće i Gunja) koje su trošile ogromne količine drvnog materijala
iz slavonskih šuma.


Stare slavonske hrastike stvarala su stoljeća, a čovjek ih je samo u nekoliko
desetljeća potpuno iskorijenio.


Čovjek je nakon tako slavodobitno izvršenog udara na najsavršenjie
djelo prirode — šumu — pošao dalje u svom tehničkom usavršavanju i borbom
za progres i viši standard počeo isušivanje prostrane plavne oblasti Panonske
nizine, a izvršeni radovi u posljednjih 150 godina potpuno su izmijenili lice
tog dijela naše zemlje.


Suvremene agrotehničke mjere i primjena modernih strojeva u poljoprivredi
omogućili su intenzivnu obradu slavonsko-baranjskih polja. Upotreba
umjetnih gnojiva, selektivnih herbicida za uništenje korova, kemijska borba
protiv štetnih insekata — sve to na prvi pogled donosi ogromne koristi današnjem
čovjeku i to je ono što on želi. Međutim, takav rad i napredak donosi i
ono što čovjek ne želi: postupno uništavanje prirode, a toga današnji čovjek
najčešće nije svjestan.


Borovitom i gorskom dijelu srednje Slavonije prijeti bujična erozija
zbog naglih i nepromišljenih sječa te prejakih proreda postojećih šuma, a
ravničarskim predjelima Slavonije i Baranje prijete suša i eolska erozija jer
su šume u pojedinim dijelovima svedene na površinu ispod 10°/o; time je
ujedno i naglo pogoršan vodni režim u tlu.


Jedan od akutnih problema koje je čovjek nesvjesno stvorio preko tehničkih
i tehnoloških sistema jest onečišćenje postojećih voda tekućica u
Slavoniji i Baranji. Sava ulazi u SR Hrvatsku onečišćena otpadnim vodama
industrije SR Slovenije. Kod Zagreba je bakteriološki truje gradska kanalizacija,
da bi potom Sisak sa svojim industrijskim vodama pojačao onečišćenost
Save. U Savu se ulijevaju otpadne vode tvornica Nove Gradiške te rafinerije
nafte u Slavonskom Brodu.


Industrija Vinkovaca uništila je ribe u Bosutu od kojih su neke vrste
potpuno izumrle, a druge se znatno smanjile. Osječke tvornice sapuna i deterđenata
i druge ulijevaju svoje otpadne vode u Dravu koja to vrlo brzo prenese
u Dunav. Kombinat kože i gume u Borovu, kao i industrija u Vukovaru,
onečišćuje Dunav ogromnim količinama otpadnih voda iako on već ulazi u
našu zemlju onečišćen iz Njemačke, Austrije, Čehoslovačke i Mađarske.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 47     <-- 47 -->        PDF

SI. 1. Čovjek nadire šuma se povlači. Sušenje graba oko motela »Kunjevci«
pored ceste Vinkovci Županja.
Snimio: Rauš, 3D.


SI. 2. Suvremeni čovjek oskudjeva u vremenu, a pretrpan je smećem, pa ga onda
najčešće baca u šumu i pored nje. Na slici je istovareno smeće pored šune
Mrsunjski Lug blizu SI. Broda.
Snimio: Rauš, Đ.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 48     <-- 48 -->        PDF

SI. 3. Istovarene gomile srneća pond šume Mrsunjski Lug, oko 200 m od autoputa
i motela »Jasinje« pokazuju kako suvremeni čovjek zagađuje svoju okolinu.


Snimio: Rauš, Đ.


»U toku nekoliko zadnjih godina na naš teritorij vode Dunava dolaze
sve zagađenije, s tendencijom još većeg zagađenja štetnim i opasnim materijama.
Veliku opasnost, kao što je poznato, predstavljaju stalne količine fenolnih
materija, povećane količine deterdženata, nafte i njenih derivata. Posebnu
opasnost predstavljaju nuklearni otpaci iz nuklearnih elektrana koje se
grade u Zapadnoj Njemačkoj. Zbog takvih velikih zagađenja dolazi do degradacije
prirodnog kvaliteta vode Dunava, radi čega je i njihova namjenska
upotreba poremećena (Gradski vodovod Vukovara orijentiran
je na dunavsku vodu za piće — R. Đ.).


»Iako je Dunav reka s velikim protokom i mogućnostima samopročišćavanja,
on nije uvek u stanju da savlada zagađenja koja potiču iz SR Njemačke,
Austrije, ČSSR i Mađarske, te je zbog toga neophodno preduzimanje zajedničkih,
dogovornih mera svih podunavskih zemalja, koje bi sprečile dalje
pogoršavanje situacije i dcprinele otklanjanju uzroka zagađivanja. Za našu
zemlju je hitnost ove akcije od posebnog značaja zbog nastajanja nove situacije
nakon izgradnje đerdapske brane, a i činjenice da će kanal Rajna-Majna-
Dunav biti završen do 1980. godine, kada će Dunav biti povezan s rečno-
kanalskim sistemom zapadne i centralne Evrope (što praktičk i znač i
još više zagađen — R. Đ.).« (M. Peleš, 1972).


Izneseni problemi upozoravaju da čovjek oboružan modernim tehničkim
dostignućima mijenja prirodu zaprepašćujućom brzinom, često nesvjesno ubr




ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 49     <-- 49 -->        PDF

zavajući svoju propast. Mijenjanjem prirode čovjek mijenja životnu zajednicu
čiji je član i te se promjene ponajčešće odigravaju nezavisno od njegove
volje. Zbog toga u suvremenom čovjeku moramo razbiti iluziju o njegovoj
»svemoći« i apsolutnoj nezavisnosti od prirode, jer je današnji čovjek još
daleko od toga da je potpuno upoznao i ovladao zakonima prirode.


LITERATURA


Blašković , P. (1970): Dolina Save — prošlost, sadašnjost i budućnost. »Priroda«
br. 4, str. 97-101, Zagreb.


F r a n č i šk o v i ć, S. (1960): Šuma i voda. »Priroda« br. 2, str. 62-63, Zagreb.


F r a n č i š k o v i ć, S. (1960): Šuma kao zaštita protiv radioaktivnosti. »Priroda«
br. 5, str. 186, Zagreb.
Frančišković , S. (1961): Šuma i industrijalizirano društvo. »Priroda« br. 5,
str. 129-136. Zagreb.
Gorja n ović — Kramberger (1918): Hrvatska za diluvija. »Priroda« br. 6,
str. 121-132. Zagreb.
K u 1 u š i ć, B. (1971): Zaključci savjetovanja o utvrđivanju i društvenom vrednovanju
opštekorisnih funkcija šuma. Narodni šumar, 9/10, str. 349-354, Sarajevo.
Ma ton i čk i, I. i P a v e 1 i ć, Z. (1963): Važnost voda u životu savremenog čovjeka
»Priroda« br. 1, str. 1-9, Zagreb.
Mihajlović , N. (1966): Recentna erozija u području Fruške gore i tendencija
njenog razvoja. Beograd.
Munjko , I. i Jurjašević . S. (1970): Ekološko značenje industrijskih otpadnih
voda. »Priroda« br. 4, str. 105-108, Zagreb.
Munjko , I. (1972): O pomoru riba u rijeci Savi. »Priroda« br. 7, str. 205-205,
Zagreb.
O š t r i ć. I. (1961): Osvrt na uvođenje motornih pila u šumarstvo. Šum. List, 7/8,
str. 279-282, Zagreb.
Oštrić , I. (1964): Upotreba eksploziva u savremenom šumarstvu. Šum. List. 12,
str. 37-42, Zagreb.


P a v 1 e t i ć, Z. i Stilinović , B. (1970): Biološka istraživanja rijeke Save brodom


od Siska do Županje. »Priroda« br. 9, str. 261-265, Zagreb.


P e 1 e š, M. (1972): Informacija o međunarodnoj aktivnosti SFRJ u vezi problematične
čovekove okoline. Beograd.
R a u š, Đ. (1972): Slavonski orijaši prkose vjekovima. »Priroda« br. 9, str. 262-265,
Zagreb.
Ra uš, D. (1973): Šume Slavonije i Baranje od Matije Antuna Relkovića do danas.
»Radovi« Centra JAZU, Vinkovci, knj. 2, Zagreb.
Salo p ek, M. (1918): Geologijsko djelovanje vjetra. »Priroda« br. 11, str. 236-241,
Zagreb.


Vajda , Z. (1966): Primjena otrovnih kemijskih sredstava u zaštiti šuma i njihov
utjecaj na prirodne biocenoze, ljude i životinje. Šum. List, 5/6, str. 265-280,
Zagreb.


W r a b e r, M. (1955): Pomoć fitocenologije u borbi protiv erozije. Naučne osnove
borbe protiv erozije. Beograd.