DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 63 <-- 63 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA Dr Fran Kušan: BIOKOVO. Izdavač Malakološki muzej — Makarska, godine 1971. Za tisak priredili Dinko Aračić i Marko Babić. Tisak: Štamparsko izdavačko poduzeće »Franjo Kluz« — Omiš. Format A-5, kartonski uvez. Nakon iscrpljive florističke i vegetacijske obrade Velebita, Gorskog kotara i Plješivice, a pogotovu nakon najnovijih fitocentoloških istraživanja našega užeg obalnog pojasa, preostao je da se botanički detaljnije obradi i srednji dio Dinarida, napose onaj primorskoga smještaja. U tim predjelima osobito se ističe Biokovo, koje svojom impozantnom gorskom trupinom nadilazi i najviše vrhove u našem najdužem planinskom lancu, u Velebitu. F. KUŠAN |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Premda su već ranije neki botaničari upozoravali na botaničke rijetkosti i zanimljivosti Biokova, ipak je malo koja naša primorska planina bila skoro sve do nedavno tako slabo istražena. Tom zanimljivom ali napornom istraživalačkom zadatku pristupio je F. Kušan. Od svoga prvog posjeta Biokovu god. 1939., neumorno je tijekom godina proučavao kamene i nepristupačne terene ove privlačne planine, nastojeći da što bolje upozna mnoge osobitosti njene flore i vegetacije, U tim se istraživanjima, kako sam navodi, nije zadovoljio samo da ustanovi što se u toj planini nalazi, već ga je više od svega privlačilo podrijetlo tamošnjega biljnog svijeta i svi mnogobrojni prirodni čimbenici, koj su uvjetovali sadašnje stanje raslinstva na Biokovu. Neke rezultate svojih višegodišnjih istraživanja u Biokovu F. Kušan je objavio već i ranije, a ova publikacija, tiskana godine 1971., predstavlja zadnju iz niza njegovih radova, s opisom raznolikih osobitosti i značajki ove planine u primorskoj oblasti Hrvatske. Ta zanimljiva, sadržajna i vrlo aktuelna stručno-popularna publikacija obuhvaća ukupno 138 stranica, a razdijeljena je na slijedeća poglavlja: 1. Predgovor (4 stranice), 2. Uvod (14 stranica), 3. Na podnožju Biokova (24 str.), 4. iVa usponima s primorske strane (20 str.), 5. Na usponima s kopnene strane (10 str.), 6. Na primorskim grebenima (12 str.), 7. Na Blokovskoj visoravni (16 str.), 8. JVa glavnim vrhovima (10 str.), 9. Visinska raščlanjenost Biokova i raspored važnijih oblika njegove vegetacije (8 str.), 10. Uputstvo za one koji se odluče zaci u Biokovo (4 str.), 11. Važnije staze i planinarske ture (8 str.), Literatura (7 str.) i Sadržaj (1 stranica). Iza kratkog predgovora u uvodnom dijelu (str. 7—20.) sažeto su opisane općenite zemljopisne, orografske, geološko-petrografske, pedološke, klimatske, hidrološke, botaničke, faunističke i druge značajke Biokova te kratka povijest različitih istraživanja, istraživača i popularnih prikaza ove planine i njezinoga bližeg okoliša. Ovo poglavlje je ilustrirano »zvijezdom vidika« s najvišega biokovskog vrha, s geološko-petrografskim profilom središnjeg dijela i preglednom karticom cijelog masiva Biokova. U masivu Biokova Kušan razlikuje nekoliko međusobno različitih visinskih pojasa, i to: podgorski, prigorski, gorski i planinski. U daljnjih šest poglavlja (3—8, str. 21—112.) detaljno su opisane, od podnožja (s primorske i kopnene strane) pa do najviših blokovskih vrhunaca (sv. Jure 1762m, Sv. Ilija lG40m, Kranik 1550 m i dr.) uvodno spomenute prirodoznanstvene i ostale (naselja, objekti, život i djelatnosti čovjeka) značajke pojedinih pojaseva u Biokovu. Težište i glavni sadržaj predstavlja opis pojedinih biljaka i biljnog pokrova te dinamike njihova razvitka u prošlosti i sadašnjosti, s obzirom na djelovanje mnogobrojnih abiotskih i biotskih čimbenika u Biokovu i njegovoj okolici. U miješanju najstarijih mediteranskih i novijih borealnih i srednjoevropskih oblika i jeste, prema Kušanu, jedna od osnovnih karakteristika sadašnjega biljnog pokrova na Biokovu. »Danas je na Biokovu u sastavu cjelokupnog biljnoga svijeta najodlučniji mediteranski elemenat. Biokovo je oduvijek bilo poprište postanka i sukobljavanja (migracija) određenih biljnih svojta. Malo je gdje kod nas tako očita i izrazita aktivnost i pionirski rad nekih biljaka, a u isto vrijeme tolika rušilačka snaga okolnoga neživog i živog svijeta«. Različiti opisi Biokova u spomenutim poglavljima 3—8. ilustrirani su mnogobrojnim, vrlo kvalitetnim, grafičkim prilozima (v. si. 2 i 3). Među 62 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 65 <-- 65 --> PDF |
1. Hrvatsko zvonce, Edraianthus graminifolius (L.) DC. — 2 Gorski pelin, Achillea clavenae L. - 3. Skopolijeva gušarka, Arabis scopoliana 4 Puzavo S^r.´.r-. zvonce. Edraianthus serpyllifolius (Vis.) DC. - 5. Jaglica, SS*5?ta «>lumnae Ten. - 6. Gorski ili uskolisni sunovrat, Narcissus angu stirolms Curt. -7 Krški ranjenik, Anthyllis jacquini Kern. - 8. Dinarska oštrica, Oxytropis đinanca Murb. - 9. Uskolisna šašika, Sesleria tenuifolia bcniad. — 10. Gorski zabnjak. Ranunculus sartorianus B. H. — u Bodljikava zecina, Centaurea rupestris L. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 66 <-- 66 --> PDF |
64 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1974 str. 67 <-- 67 --> PDF |
njima se ističu 7 tabela s preciznim crtežima 80 biljaka, 5 vegetacijskih i 3 geološka profila. Dobar pregled opisivane građe i spominjanih lokalitela pruža 6 detaljnih karata za pojedine dijelove Biokova. U visinskoj razčlanjenosti vegetacije Biokova (9. poglavlje, str. 113—120.), Kušan opisuje slijedeća 4 pojasa: I Zimzeleni pojas, II Predbrdski, submontani pojas, III Gorski ili montani pojas i IV Pretplaninski i planinski pojas. Zimzeleni pojas zauzima primorsko podnožje Biokova, a karakteriziraju ga devastirane šume i šikare crnike, sastojine termofilnih borova, kamenjarski pašnjaci i mediteranske poljodjelske kulture. Predbrdski pojas u najnižem dijelu primorske i kopnene strane izgrađuju listopadne šumice i šikare medunca i bijeloga graba, na njih se nadovezuju šume crnoga graba i manje sastojine crnog bora te mjestimice, u najgornjem dijelu tog pojasa, čista jelova šuma. U gorskom pojasu najznačajnije su omanje sastojine bukve te neki oblici pašnjačke i stepske vegetacije. Najviše predjele Biokova Kušan ubraja u IV pojas, kojeg nastavljaju planinske vrištine i biljke najizloženijih staništa, a rjeđe planiski travnjaci i rudine. Ovo poglavlje je ilustrirano s 2 vegetacijska profila. Kako se već razabire iz naslova, 10. poglavlje (str. 121—124.) i 11, poglavlje (str. 125—132.) sadrže niz praktičnih iskustava, uputa i savjeta o prilazu, kretanju i boravku za planinare i druge posjetioce Biokova. U iscrpnom popisu literature (str. 133—138.) citirano je 55 autora s 87 radova koji su korišteni u opisanoj publikaciji o Biokovu. Na kraju knjige dat je njen sadržaj i karta Biokova u mjerilu 1:50.000 (s posebnom situacijskom karticom). Na prednjem i stražnjem licu korica otisnute su 4 panoramske snimke Biokova. Bez sumnje se može reći, da je Biokovo bilo Kušanova najdraža planina. Njoj je posvetio velik dio svoga života i istraživačkog rada. Zato se ta proučavanja, njegovo iscrpno strogo znanstveno djelo: »Biljni pokrov Biokova — Flora i vegetacija« (Acta Biologica V, Prirodoslovna istraživanja 37, Zagreb 1969.) te netom opisana stručno-popularna knjižica »Biokovo« mogu s punim pravom smatrati njegovim životnim djelom. »Sa željom da ova naša planina oživi turistima, ljubiteljima naših prirodnih ljepota, da se njezinim brojnim stazama pokrenu što veće skupine posjetilaca, izdajemo ovaj iscrpljivi prikaz Biokova. Nastao iz ljubavi prema ovoj planini, on sadrži u glavnim crtama sve ono što je o Biokovu na osnovu svestranih naučnih istraživanja do sada poznato« (F. Kušan). Pridružujući se želji prof, dr Frana Kušana preporučamo čitocima Šumarskog Lista ovu zaista poučnu, praktičnu i vrlo lijepo opremljenu publikaciju. Dr STJEPAN BERTOVIC |