DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 42 <-- 42 --> PDF |
šumske ceste. Šumskoj privredi treba vratiti i dio poreza na promet na gorivo. 4. Vodni doprinos Naučna je istina da je šuma regulator režima voda, hidroenergetskih sistema te zaštitnik zemljišta, saobraćajnica i drugih objekata od erozije, bujice i poplava, i ako bi trebalo plaćati doprinos onda bi ga trebala plaćati vodoprivreda šumarstvu, a ne obratno. Međutim, istini za volju treba istaći da imade primjera odlične suradnje šumarskih i vodoprivrednih organizacija gdje je vodni doprinos zapravo poprimio karakter plaćanja izvršene usluge vodoprivrede šumarstvu, pa bi samo takav karakter generalno trebalo i da dobije, tj. šumskoprivredne organizacije plaćale bi, na osnovu ugovora vodoprivrednim organizacijama samo izvršene radove, odnosno usluge. 5. Doprinos iz dohotka Šumarstvo bi trebalo posebno tretirati kod donošenja propisa (zakona) o plaćanju doprinosa (poreza) iz dohotka, pa ga ili potpuno osloboditi, ili bi ga trebalo obračunavati s tim da se ostavi šumarstvu i namjenski upotrebi. Oslobođenje od plaćanja svih nabrojenih doprinosa, zapravo nameta, ne bi trebalo predstavljati veliku teškoću, jer u bilansu sredstava tih oblasti odnosno grana, sredstava koja uplaćuje šumarstvo ne predstavlja značajnu stavku, a za šumsku privredu bi predstavljala prilično rasterećenje. Razumljivo da bi ova sredstva koja bi na taj način bila ostavljena šumarstvu trebalo propisima namijeniti za proširenu reprodukciju šumarstva. Na kraju smatramo potrebnim napomenuti još slijedeće: Do povećanja dohotka kao rezultata izvršenih investicionih ulaganja, dolazi u šumskoj privredi u najboljem slučaju nakon 15 godina (plantaže mekih liščara), zatim nakon 25 — 40 godina (plantaže četinjara i intenzivne kulture mekih lišćana i četinjara), a za visoke šume u prosjeku oko 100 godina. Vrlo su dugi rokovi i u efektima ulaganja u melioracije degradiranih šuma, konverzije niskih šuma i obogaćivanje šuma. Pored toga ima i takvih ulaganja koja su krajnje nerentabilna s gledišta proizvodnje drveta, ali su korisna i nužna za povećanje zaštitne uloge šuma. To su pošumljavanje manje plodnih goleti, posebno na većim strminama i udaljenih od komunikacija, kao i melioracija vrlo degradiranih šuma. Potpuno je razumljivo da šumskoprivredne organizacije, koje su u sistemu izjednačene s ostalim privrednim organizacijama, i na taj način stavljene u situaciju da ostvaruju dohodak, nemaju nikakvog interesa za ulaganja, koja sadašnjim radnim kolektivima ne donose nikakve koristi. Prijedlogom Zakona o šumama koji će uskoro doći pred Sabor ustanovljena je obaveza šumskoprivrednih organizacija da se godišnjim planovima gospodarenja šumama mora osigurati korelacija intenziteta održavanja i reprodukcije šuma sa stupnjem njihovog iskorištavanja, a formiranjem šumskogospodarskih područja osigurava se najmanje jednostavna biološka reprodukcija šuma. Također je unijeta obaveza da se društvenim dogovorom i samoupravnim sporazumima utvrđuju obaveznici, visina i na 124 |