DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 42     <-- 42 -->        PDF

šumske ceste. Šumskoj privredi treba vratiti i dio poreza na promet na
gorivo.


4. Vodni doprinos
Naučna je istina da je šuma regulator režima voda, hidroenergetskih
sistema te zaštitnik zemljišta, saobraćajnica i drugih objekata od erozije,
bujice i poplava, i ako bi trebalo plaćati doprinos onda bi ga trebala plaćati
vodoprivreda šumarstvu, a ne obratno. Međutim, istini za volju treba
istaći da imade primjera odlične suradnje šumarskih i vodoprivrednih organizacija
gdje je vodni doprinos zapravo poprimio karakter plaćanja izvršene
usluge vodoprivrede šumarstvu, pa bi samo takav karakter generalno
trebalo i da dobije, tj. šumskoprivredne organizacije plaćale bi, na osnovu
ugovora vodoprivrednim organizacijama samo izvršene radove, odnosno
usluge.


5. Doprinos iz dohotka
Šumarstvo bi trebalo posebno tretirati kod donošenja propisa (zakona)


o plaćanju doprinosa (poreza) iz dohotka, pa ga ili potpuno osloboditi, ili
bi ga trebalo obračunavati s tim da se ostavi šumarstvu i namjenski upotrebi.
Oslobođenje od plaćanja svih nabrojenih doprinosa, zapravo nameta,
ne bi trebalo predstavljati veliku teškoću, jer u bilansu sredstava tih oblasti
odnosno grana, sredstava koja uplaćuje šumarstvo ne predstavlja značajnu
stavku, a za šumsku privredu bi predstavljala prilično rasterećenje.


Razumljivo da bi ova sredstva koja bi na taj način bila ostavljena šumarstvu
trebalo propisima namijeniti za proširenu reprodukciju šumarstva.
Na kraju smatramo potrebnim napomenuti još slijedeće:


Do povećanja dohotka kao rezultata izvršenih investicionih ulaganja,
dolazi u šumskoj privredi u najboljem slučaju nakon 15 godina (plantaže
mekih liščara), zatim nakon 25 — 40 godina (plantaže četinjara i intenzivne
kulture mekih lišćana i četinjara), a za visoke šume u prosjeku oko 100
godina. Vrlo su dugi rokovi i u efektima ulaganja u melioracije degradiranih
šuma, konverzije niskih šuma i obogaćivanje šuma. Pored toga ima i takvih
ulaganja koja su krajnje nerentabilna s gledišta proizvodnje drveta, ali su
korisna i nužna za povećanje zaštitne uloge šuma. To su pošumljavanje
manje plodnih goleti, posebno na većim strminama i udaljenih od komunikacija,
kao i melioracija vrlo degradiranih šuma. Potpuno je razumljivo
da šumskoprivredne organizacije, koje su u sistemu izjednačene s ostalim
privrednim organizacijama, i na taj način stavljene u situaciju da ostvaruju
dohodak, nemaju nikakvog interesa za ulaganja, koja sadašnjim radnim
kolektivima ne donose nikakve koristi.


Prijedlogom Zakona o šumama koji će uskoro doći pred Sabor ustanovljena
je obaveza šumskoprivrednih organizacija da se godišnjim planovima
gospodarenja šumama mora osigurati korelacija intenziteta održavanja
i reprodukcije šuma sa stupnjem njihovog iskorištavanja, a formiranjem
šumskogospodarskih područja osigurava se najmanje jednostavna
biološka reprodukcija šuma. Također je unijeta obaveza da se društvenim
dogovorom i samoupravnim sporazumima utvrđuju obaveznici, visina i na


124