DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 45 <-- 45 --> PDF |
najnižeg do najvišeg. U isto vrijeme dohodak po 1 uposlenom u drvnoj industriji Slovenije iznosio je 54.710 din, a u drvnoj industriji SFRJ iznosio je 34.280 din). Već čitav niz godina problemi Drvne industrije Hrvatske zasjenjeni su ostalim problemima privrede SR Hrvatske, tako da su sva dosadašnja nastojanja drvne industrije jedva tu i tamo došla na raspravu i sagledavanja, a rješenja su gotovo uvijek bila palijativna ili ih uopće nije bilo. Stagnacija drvne industrije najvidljivija je u usporedbi s jugoslavenskom proizvodnjom u toj grani. U razdoblju od 1952 do 1970, drvna industrija naše republike bilježi naime, porast fizičkog obujma za nešto više od 2,5 puta, a jugoslavenska za gotovo 4,5 puta. Hrvatska drvna industrija nalazi se u tehničkim i ekonomskim teškoćama i zbog limitiranih cijena proizvoda i sve slabije produktivne sposobnosti, što se reflektira ne samo u niskoj stopi rasta proizvodnje, nego i u sporom trendu prestruktiviranja proizvodnje u korist finalnih proizvoda, zatim niskim osobnim dohocima zaposlenih i si. Zbog toga učešće drvne industrije u industriji Hrvatske opada, (ova grana ostvaruje 5,42% društvenog proizvoda) iako još uvijek donosi korist široj društvenoj zajednici, naročito kroz razvoj nedovoljno razvijenih područja u kojima je koncentriran šumski fond, kroz zaposlenost stanovništva koja iznosi 9,09% od ukupnog broja zaposlenih (drvna industrija zapošljava 35.000, šumarstvo 16.000, te kemijska prerada drva i industrija celuloze i papira 6000 radnika, odnosno cea 57.000 radnika ukupno). Računa se da neposredno i posredo od šuma i prerade drveta živi odnosno osigurava svoju egizstenciju oko 450.000 ljudi, ili 10% stanovništva Hrvatske. Drvna industrija ostvaruje devizni priliv u visini 10% vrijednosti ukup nog izvoza. Strukturalne promjene u drvnoj industriji Hrvatske teku relativno sporo u pravcu finalizacije, tako da danas finalni kompleks u drvnoj industriji čini 52% od ukupne vrijednosti proizvodnje. Taj je odnos u Sloveniji veći u korist finalnog kompleksa (65:35). Uzrok tome su mala investiciona ulaganja u drvnu industriju Hrvatske u razdoblju od 1966—1970 gdje su vlastita sredstva u ukupnim ulaganjima u 1966 iznosila 68,7% a u 1970. godini 39,2% dok su bankarska sredstva prve godine bila 27,1% a druge 57,7´% pri ćemu su federalna i republička ulaganja beznačajna (opći investicioni fondovi su učestovali sa 5,9%). Struktura ulaganja u naznačenom razdoblju nije zadovoljavajuća, jer se 47% odnosila na primarnu proizvodnju, 45,6% na finalnu, a 7,4 na kemijsku preradu, u sklopu Dl-e. Otuda sporo prestrukturiranje na više faze prerade. Taj odnos je u ovom momentu za nešto malo bolji. Bankarski i kreditni sistem davao je prednosti ulaganjima ne uvijek u akumulativne grane koje nisu uvijek podnosile i veće kamate i kraće rokove otplate, ne vodeći kod toga računa o vlastitim sirovinskim resursima i drugim faktorima. Prema tome razvoj drvne industrije bio je prepušten svojoj unutrašnjoj logici i mogućnostima bez dovoljno pomoći i angažiranja šire društvene zajednice. Mišljenja smo da bi investicionu politiku ulaganja u osnovna sredstva trebalo prvenstveno usmjeriti da one djelatnosti koje imaju osigurane sirovinske resurse domaće, a ne uvozne sirovine. 127 |