DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 46 <-- 46 --> PDF |
U usporedbi sa sirovinskom osnovom koja iznosi cea 1,9 min m3 industrijskog drva, zatim mogućnostima potrošnje i izvoza, drvna industrija Hrvatske je nerazvijena i to naročito u oblastima proizvodnje furnira, raznih ploča, iverica, vlaknatica, građevinskih elemenata, namještaja, te u proizvodnji celuloze i papira. Prirodni resursi kao i kupovne mogućnosti domaćeg i vanjskog tržišta nalažu znatno intenzivniji razvoj u narednom dugoročnom razdoblju kada će šumska proizvodnja iznositi 3,4 min m3 industrijskog drva (1985). Za potrebni razvoj, međutim, drvna industrija sama nema niti novostvorenom vrijednošću može stvoriti odgovarajuća sredstva. Otuda proizlazi da treba analizirati širi društveni interes u odnosu na ovu granu. Društveno ekonomski položaj Utjecaj propisanih cijena u zemlji i odnosi u primarnoj raspodjeli imali su presudan značaj na društveno-ekonomski položaj drvne industrije. Nivoom cijena proizvoda drvne industrije i restriktivnim mjerama na području potrošnje od 1906. i 1967. godine položaj drvne industrije se pogoršavao. Zaleđene cijene proizvoda Dl od 1969. kao i ograničavanja rasta osobnih dohodaka uz stalan rast materijalnih troškova, usluga, energije, transportnih i ostalih usluga, dovodi u pitanje i plasman proizvoda drvne industrije, — osobito onog dijela koji se odnosi na trajna potrošna dobra tj. na većinu proizvoda finalne prerade drva na koje je upravo bačeno težište daljnjeg povećanja učešća finalne prerade u ukupnoj preradi drva, čime je dovedena u pitanje zacrtana politika drvne industrije u prestrukturiranoj proizvodnji u korist viših faza prerade. Ostvareni dohodak po zaposlenom je ispod prosjeka industrije i privrede u cjelini što govori i o niskoj produktivnosti rada u ovoj grani. To je prvenstveno posljedica siabe tehničke opremljenosti, nerazvijenosti kooperacije, specijalizacije i velikog b.roja zaposlenih. Analizom poslovanja za 30 članica Udruženja (80% proizvodnje SRH-e) za prvo polugodište 1973. pokazuje da ukupan prihod raste, u odnosu na isti period prošle godine za 20%, utrošena sredstva porasla su za 17°/o, a ostvareni dohodak je veći za 28´%. Istovremeno zakonske i ugovorne obaveze su u znatnijem porastu, (indeks 155, 148). I ono malo vlastitih sredstava ostvarenih u par zadnjih godina usmjeravano je uglavnom na investicije radi modernizacije proizvodnje, jer je to nužda da bi se Di-a mogla suprotstaviti konkurenciji na domaćem, a osobito održavanju vanjskog tržišta — posebno finalnih proizvoda. Vrijednost oruđa za rad i ukupno angažirana poslovna sredstva po zaposlenom niža su nego u industriji i privredi u cjelini. Izdvajanja u fondove opada. U 1972. god. fondovi po radniku iznose 5,40 dinara, a u industriji SRH-e 9,060 dinara. Osobni dohoci drvne industrije su na dnu ljestvice sa prosjekom od 1483 dinara u 1972. godini i 1560 dinara u prvom polugodištu 1973. godine. Obrtna sredstva rasla su sporije od ukupnog prihoda u čemu treba tra žiti jedan od uzroka nelikvidnosti u drvnoj industriji. Snabdjevenost sredstvima za osnovna i posebno obrtna sredstva nije zadovoljavajuća. Manjak trajno potrebnih obrtnih sredstava stalno se kreće |