DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 59     <-- 59 -->        PDF

3. O AKUMULATIVNOSTI U ŠUMSKOJ PROIZVODNJI
Dr Zvonimir Potočić


Sistem, primijenjen na gospodarenje šumama, sudeći po svemu, zadržat
će se u nas i dalje. Stav društva, da se šume održavaju i unapređuju
iz dijela viška vrijednosti koji se ostvaruje iskorišćivanjem šuma, ne omogućuje
ni dovoljno brz, a ni dovoljno ravnomjeran razvoj šumskog fonda,
jedno zbog nedovoljnih takvih sredstava, a drugo zbog otežanog i ograničenog
prelijevanja tih sredstava.


Ovom prilikom želimo se osvrnuti na kretanje akumulativnosti šumske
proizvodnje, koja se u postojećem organizacijskom modelu šumarstva ispoljava
bitnom za unapređenje šuma, budući da su ta sredstva praktički jedini
izvor za razvoj šuma.


Višak vrijednosti, s obzirom na važeće privredne instrumente u šumskoj
proizvodnji, sastoji se iz više dijelova:


— amortizacija šuma (za regeneraciju šuma);
— fondovi šumsko privredne organizacije;
— ugovorne i zakonske obaveze;
— dio za fond na nivou šumskog gospodarstva;
— eventualna »dobit« šumsko privredne organizacije.
Ukupna veličina viška vrijednosti zavisi, naravno, o kvantitativnoj i kvalitativnoj
osobi i vrsti šumskog fonda te o visini troškova eksplotacije
šuma. Uz pretpostavku da je šumski fond konstantna veličina što (za
dulja vremenska razdoblja i dovoljno velika područja kao što je republika,
npr.) uglavnom i jest, veličina viška vrijednosti zavisi o troškovima eksploatacije
šuma. Prema kretanju troškova eksploatacije šuma kreće se i veličina
viška vrijednosti, ali u obratnom smjeru: smanjivanje troškova eksploatacije
znači povećanje viška vrijednosti i obratno. Simbolična formula za
tu vrijednost može se prikazati ovako:


V = C —E
V = višak vrijednosti,
C = postignuti iznos za eksploatirane šumske Sortimente,
E = troškovi eksploatacije.


Problem na koji želimo ukazati sastoji se u tome da se razaberu promjene
međusobnih odnosa veličine »C« i veličine »E« u budućim razdobljima.
Ukoliko razlika »C — E« raste, raste i »V«, i obratno. Ne radi se,
dakle, o časovitom odnosu tih veličina, nego o tendencijama kretanja njihovih
iznosa.