DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 64 <-- 64 --> PDF |
4. PRIMJEDBE NA NACRT USTAVA, KOJIM SE ŠUMA TRETIRA KAO PRIRODNO DOBRO Taj navod u nacrtu Ustava treba bezuvjetno korigirati. To stoga što ne odgovara stvarnosti; a uzrokovat će dalekosežne negativne posljedice — po šumarstvo kao granu smišljene ljudske djelatnosti, tj. proizvodnje šumskih sastojina, odnosno proizvodnje drva na panju, da bi se kasnije to drvo moglo posjeći i doturiti do mjesta prodaje potrošačima (iskorišćivanje šuma). U tom smislu tog navoda — šume ne bi imale nikakvu pa ni potencijalnu prometnu vrijednost, odnosno cijenu, niti bi poslovanje radnih organizacija s njima — bez njihova iskorišćivanja — moglo se tretirati putem nekih »šumsko-privrednih« organizacija. To je u dijametralnom sukobu s tvrdnjom u postojećim zakonima o šumama Jugoslavije kojima se tvrdi da je šuma — pa dapače i šumsko zemljište — »osnovno sredstvo«; ono — prema tome — mora imati vrijednost (ono ne može biti »prirodno dobro« već »imovina« koja ima vrijednost, odnosno cijenu!). To je u dijametralnom sukobu s postojećim zakonom u Jugoslaviji koji traži i daje principe »utvrđivanja vrijednosti šuma« i na temelju kojeg se traži da se u knjigovodstvo šumskoprivrednih organizacija uknjiži ta vrijednost tih specifičnih sredstava proizvodnje u šumarstvu, sa ciljem da se tim putem prati održavanje te društvene imovine, pa i njezino povećanje (u smislu traženja postojećih zakona o šumama!). Čini nam se — da je praktična svrha takvu tretiranju šuma to, da se elektroprivreda, poljoprivreda, vodoprivreda i turizam i si. mogu bez muke i odštete domagati šume po svojoj želji, besplatno ... To znači automatski smanjivanje šumskog fonda, danas kada ga tehnički i ekonomski razvijene zemlje stalno planski povećavaju (čak i SSSR koji raspolaže apsolutno i relativno s najviše šuma), kada je jasno da drva na panju ima relativno sve manje prema intenzivno rastućim društvenim potrebama za njime... Vjerojatno takvim navodima u nacrtu Ustava povod su i neka mišljenja stranih i domaćih pisaca — koja postavljaju iste tvrdnje. Takve tvrdnje navode se samo u — socijalističkim zemljama . .. Prvi ih je postavio Kreslin (1934. g.) u odnosu na šume stare carske Rusije... Njegovo je mišljenje u SSR-u definitivno odbačeno (Anučin, Kreslin, Vangnic i dr.). U Poljskoj ih je postavljao Swiander, ali ih je odbacio Fromer, Maršalek i dr. U DDR ih je postavljao Paur Fritjof, ali su ih odbacivali Melcer i dr. ltd. U Jugoslaviji takve tvrdnje su postavljali Šikić, Urbanovski, Pipan i Potočić, a odbacivali su ih Plavšić, Kraljić, Sevnik, Djapić, Prokopljević, Trifunović i dr. 146 |