DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Zašto je došlo do takvih tvrdnji u socijalističkim zemljama? Po našem mišljenju, zbog ovih razloga: 1) zbog krivog razumijevanja navoda K. Marxa u »Kapitalu« kojim on tvrdi (pred više od 100 godina) da šume sadrže malo ljudskog rada, kao »kap u moru«; 2) zbog poznavanja samo vulgarne definicije »zakona vrijednosti«, a ne one prave, klasične, znanstvene, notorne; 3) zbog zaboravljanja da »djevičanske šume, prašume« nisu još uopće ušle (putem tržišta) u krug privređivanja, pa nisu predmet analognih razmatranja (kao npr. što to ne bi bile još danas neke potencijalne šume na nekom izvanzemaljskom planetu); 4) zbog zaboravljanja da je za nas naročito važno »evropsko tržište« a na području Evrope »djevičanskih šuma, prašuma«, već i nema; 5) zbog zaboravljanja da sve zemlje na svijetu imaju zakonodavstvo koje traži da se posječene šume reproduciraju, pa i one najdalje od tržišta koje se ipak već iskorišćuju. To posljednje je svakako izraz društvene nužnosti (a ne proizvoljnosti nekog pojedinačnog zakona koji inače zaista ne bi mogao mijenjati ekonomske zakone!). Ono je izraz i činjenice da ta reprodukcija će trajati do 100 pa i više godina, kada će te šume biti već relativno blizu tržištu (u usporedbi s onim najudaljenijim, na drugim kontinentima, a potrebe za drvom na panju još veće. Navedena reprodukcija se može i mora ostvariti osiguranjem već kod same sječe drva »reprodukcione cijene posječenog drva na panju«. (To je nerentovni dio tzv. šumske takse — koja se računa tako da se od tržišne cijene proizvoda iskorišćivanja šuma odbiju svi troškovi i dobit iskorišćivanja, osim cijene drva na panju. — A šumska taksa sadrži »reprodukcionu cijenu prosječnog drva na panju« i zemljišne rente položaja, monopola i eventualno apsolutnu zemljišnu rentu). ad 1) — K. Marx je pred više od 10 godina zaista naveo da šume ne sadrže ljudskog rada, kao »kap u moru«. Prema onima koji znaju samo vulgarnu ekonomsku definiciju »svaka stvar vrijedi onoliko koliko sadrži društveno potrebnog rada« — »očigledno« postaje da su šume prirodno dobro koje nema prometne vrijednosti. Međutim, taj se navod K. Marxa odnosi na to, da šume ne sadrže historijskog, minulog rada (koji bi trebalo platiti!). To tvrdi npr. i Kraljić, jer »grosso modo« u svijetu, pa i u Evropi, šume su se do nedavna sjekle po površini i masi više nego što je uzgajanjem i smišljenim ograničenim iskorišćivanjem šuma — ljudskim radom stvaran drvni prirast. On je rezultat fizičkog rada oko šumsko-kulturnih mjera, zaštite šuma, nužnog (a ne spekulacionog) očuvanja šuma, djelatnosti uređivanja šuma, posebnih tehnika nekoncentriranih dakle daleko skupljih sječa i daljnjih faza iskorišćavanja šuma. Izuzetak čine samo one šume u kojima se manje sjeklo od njihova drvnog prirasta (da bi im se drvne mase vremenom približile onim »normalnim« koje obećavaju maksimalni drvni prirast!). A ipak npr. Plavšić, Kraljić i dr. tvrde da šumske sastojine odnosno drvo na panju imaju vrijednost! Zašto? Jer jedno je »minuli rad« a drugo je »rad potreban za reprodukciju u momentu ocjene vrijednosti« koji je suštinski dio notorne, prave, klasične definicije »zakona vrijednosti« — kako se vidi u slijedećoj stavci ad 2). ad 2) — Notorna, klasična, prava definicija zakona vrijednosti glasi: »svaka stvar vrijedi onoliko koliko sadrži društveno potrebnog rada za njezinu reprodukciju u momentu ocjene njezine vrijednosti (i to čitave njezine |