DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 66 <-- 66 --> PDF |
količine potrebne društvu putem tržišta)«. Prema tome, »vrijednost« je dinamična (a ne statička, historijska) kategorija — okrenuta licem prema budućnosti, kontinuiranosti proizvodnje (i ljudskog rada), reprodukciji. Zbog toga K. Marx u svojem »Kapitalu« piše o »obezvrijedi van ju« osnovnih sredstava u vezi sa stalnim rastom društvene proizvodnosti rada. Povezivanje na to npr. Potočić osporava kada se vrši dokazujući time da je i K. Marx stalno upotrebljavao klasičnu definiciju zakona vrijednosti, tvrdeći da je on u tom navodu govorio o »obezvrjeđivanju« osnovnih sredstava (a ne o »dobivanju vrijednosti« sredstva koja inače u pravilu grosso modo ne sadrže minuli rad — koji bi trebao da se plati —). Očito je da takvo pisanje K. Marxa lijepo dokazuje da je i on priznavao samopravu, klasičnu, notornu definiciju zakona vrijednosti, koja je dinamičnog, kontinuiranog, preprodukcionog karaktera. Vrijednost, donosno cijena, trebaju osigurati kontinuiranost proizvodnje, reprodukciju proizvoda; to je bitn o u svemu tome! Zbog toga, K. Marx u svojem »Kapitalu«, citirajući agrarnog ekonomistu Kirchhofa (šumarstvo je još tada bilo prirepak poljoprivrede), i raspravlja o tome da li je živa dubeća drvna masa (koje treba biti 40—50 puta više nego li drvnog prirasta, odnosno godišnjeg uređajnog stečenog etata!) predmet rad a ili oruđe za rad ! Oni koji ne poznaju notornu, klasičnu, pravu definiciju »zakona vrijednosti« — kao da su iznenađeni zbog tih termina Marx-a. (Čini im se da su u protivurječju s njegovom tvrdnjom o »kapi u moru«, kada on zapravo govori o minulom radu, koji uopće nije baza za reprodukcionu vrijednost, tj. »vrijednost« — prometnu —). Stoga im ne preostaje drugo nego da smatraju da je to neke vrste »Licencia poetica« koju sebi može dozvoliti jedan K. Marx! A. K. Marx nije bio poeta već preciza n znanstveni radnik: šuma ne sadrži (grosso modo, naročito pred više od 100 godina) rada (minulog) ali pri stvaranju već društveno potrebnih godišnjih prirasta čovjek smišljenom djelatnošću djeluje putem oruđa za rad na predmet rada tj. on radi, proizvodi prirast, i taj drvni prirast ima reprodukcionu vrijednost! On ima dapače i minuli rad, ali to za vrijednost nije relevantno! Osnovne žive drvne mase u pravilu nemaju minulog rada, ali iste su upotrebne vrijednosti i cijene na tržištu, jer imaju vrijednost njihove reprodukcije! Kad bi ih posjekli, one bi se morale reproducirati s društveno potrebnim radom 20—25 puta većim od onog koji stvara godišnji drvni prirast! (To stoga što su za polovicu mlađe — u prosjeku — od šumskouređajnog sječnog etata jednakog drvnom prirastu.) Uostalom, ugledna grupa autora šumara-ekonomista organizacije FAO (Ujedinjene Nacije) u svojoj knjizi »Production et consommation forestieres « tvrdi da je već davno prošlo vrijeme kada je šumarstvo Evrope (naš dio svijeta, naše tržište)! sjeklo na račun zatečenih živih osnovnih drvnih masa — ono to sada svugdje čini na račun godišnjih drvnih prirasta! ad 3) — »Djevičanske šume, prašume« toliko (biološki spontano) s druge strane trule i propadaju... Inače tokom velikog niza godina one bi imale beskonačno veliku osnovnu dubeću drvnu masu — što ne stoji, već imaju približno uvijek podjednaku osnovnu živu drvnu masu. Prema tome, one nemaju pravi, u ekonomskom smislu riječi — drvni prirast. To nije ni čudno, jer je takav drvni prirast rezultat smišljenog rada šumskih radnika. Takve šume nisu uopće ušle u krug privrede, privređivanja (kao šume »na Marsu«). One razumljivo, nemaju vrijednosti ni cijene; one su |