DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 67 <-- 67 --> PDF |
prirodno dobro — i ništa drugo. Kada će društvene potrebe i napredak transporta toliko porasti da dođu do njih — njima će morati započeti gospodariti, i one će imati svoju reprodukcionu vrijednost; ukoliko je ne bi imale — to bi značilo da su se prepustile likvidaciji — obešumljenju ili čekanju »milosti od prirode« kroz daljnjih 100 i više godina ... Koliko bi to osudio budući progres i rastuće potrebe za drvom u toku tih daljnjih 100 godina! Mora se priznati društveno potrebni rad tolike mase šumskih radnika i stručnjaka koji rade na proizvodnji drveta na panju; to im je nekad bila i jedin a preokupacija, jer su tamo iskorišćivanje šuma vršili poduzetnici sa svojom radnom snagom, izvan šumarija i šumskih gospodarstava (npr. u pravilu za vrijeme stare Jugoslavije!). Ako njihov rad nije društveno potreban, nužan — zašto se dozvoljava taj napor, odnosno velika novčana sredstva njihova rada, zašto se vrši odnosno školovanje koje također traži razmjerno velika novčana sredstva? Prema državnoj statistici Jugoslavije — njezine šume imaju godišnji drvni prirast od oko 21 milion m3 drva na panju. A prema statistici FAO šume svijeta oko 2,17 milijardi m3. To je dokaz — koliko su one daleko od »djevičanskih šuma, prašuma«, odnosno običnog »prirodnog dobra« ... Kraljić je u svojoj disertaciji, izvevši račun u posebnom prilogu, »lege artis« dokazao, ako budemo proveli mjere proizvodnje drva na panju prema planovima koje je struka šumara Jugoslavije postavila i prihvatila na svojem Kongresu SITŠIDI u Ohrinu god. 1954. — da će do god. oko 2.000 drvni prirast šuma Jugoslavije narasti na dvostruki sadašnji iznos! šurić je analogno »lege artis« dokazao da je to moguće izvršiti čak u SR Hrvatskoj (koja je posljednjih 100 godina provodila relativno najintenzivnije uzgajanje šuma na području Jugoslavije)! ad 4) — Za nas i Evropljane je naročito važno naše, evropsko tržište. Može se reći da u Evropi nema »djevičanskih šuma, prašuma«, odnosno da u Evropi šume nisu samo »prirodno dobro« ... Nešto četinjača Evropa uvozi iz Kanade; i u Kanadi, pored intenzivne mehanizirane djelatnosti iskorišćavanja šuma, provodi se i te kako organizirana šumska-sjemenarska služba, proizvodnja šumskih sadnica na golemim rasadnicima uz pomoć najsuvremenije mehanizacije, umjetno obnavljanje posječenih šuma sadnjom šumskih sadnica, sjetvom sjemenja te intenzivna zaštita šuma (od požareva, insckata i si. najsuvremenijim aviometodama), uređivanje šuma i normalno šumsko gospodarenje. To smo imali prilike sami vidjeti »na licu mjesta«. Relativno male količine drva dolaze u Evropu iz Afrike; treba predpostaviti da je njihov dio rezultat možda tamošnjeg još nedovoljno planskog šumskog gospodarenja pa i devastiranja od prirode zatečenih šuma; treba li to biti mjerodavno za Evropu? K. Marx je pred 100 godina pisao samo o racio nalno m privređivanju, pa i o racionalnom šumskom gospodarenju. Pri tome je citirao uglednog agrarnog ekonomistu, koji, iako nije bio šumarski specialist, ipak mu je bilo jasno da za racionalno šumsko gospodarenje treba 40—50 puta više žive dubeće drvne mase od godišnjeg drvnog prirasta, odnosno šumskouređajnog sječnog etata ... Prema tome, uvijek se polazilo od racionalnog gospodarenja, a ne od nekakve stihijske pljačke »prirodnog dobra« ... Kada bi negdje na svijetu stanište, tj. tlo i klima, tako odgovaralo — kao i drugi uvjeti (socijalni, svijest ljudi itd.) — da bi se posječena šuma sama reproducirala s asortimanom i količinom drvnog prirasta na |