DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 68     <-- 68 -->        PDF

panju koji najbolje odgovaraju društvenim potrebama za drvom — na tim
bogodanim mjestima bi gotovo čitava »reprodukciona cijena posječenog drva
na panju« ostvarila se kao diferencijalna zemljišna renta plodnosti, pa i
monopolna renta (ograničenost takvih uvjeta privređivanja) ... To stoga,
što je notorno da u proizvodnjama koje se temelje na tlu, odnosno staništu
(koje je ograničeno u stanovitom bonitetu), diktiraju tržišne cijene naj nepovoljnij
i uvjeti (koji traže najveći rad, troškove, po jedinici proizvodnje)
uz koje se mora proizvoditi da bi se uspjele pokriti društvene
potrebe putem tržišta! To svakako vrijedi za poljoprivredu a analogno i za
šumarstvo. Prema tome, jasno je da je Šuma u Evropi i objekt privređivanja
ne samo za iskorišćivanje nego i za biološku proizvodnju šumskih
sastojina, odnosno drva na panju; a da tržišne cijene određuju najnepovoljniji
uvjeti ne samo iskorišćivanja nego i uzgajanja šuma (proizvodnje
drva po panju). No, tržišne cijene proizvoda iskorišćivanja šuma stvaraju
se na tržištu pa su očigledne; one sadrže u sebi nužno i »reprodukcione
cijene drva na panju« koje se odnose na biološku fazu djelatnosti šumskog
gospodarenja (šumarstva). Te cijene trebaju se iskalkulirati, uostalom kao
što se trebaju iskalkulirati i šumske takse — jer one ne interesiraju krajnjeg
potrošača — kupca već prvog proizvođača drva na panju, šumskih
sastojina! Pri izračunavanju šumske takse se predpostavlja da se šuma
iskorišćuje, što uvijek nije realno moguće — pa šumska taksa predstavlja
nešto potencijalno, što još ne mora biti ostvareno, a možda i nikada
se neće ostvariti: npr. vrijednost šuma zrelih i poluzrelih za sječu, prema
zakonskim propisima koji su na snazi, utvrđuje se baš po šumskoj taksi;
tu se odgovara na pitanje koliko bi se šumske takse moglo izvući za drvo


— kada bi se sve takve šume u Jugoslaviji posjekle! Nije li to tek nešto
potencijalno, ali nerealno? Onaj pak dio šumske takse koji se može iskalkulirati
kao »neprodukciona vrijednost drva na panju« (analogno i »šumskih
sastojina«) naprotiv nije ni potencijalan samo, niti nerealan; to drvo,
odnosno te šume, pa i sve druge šume, za svoju reprodukciju traže određeni
društveno potrebni rad — bez obzira da li se posjeku ili ne posjeku.
Treba samo provesti tzv. induktivnu kalkulaciju te reprodukcione cijene
drva na panju (šumskih sastojina). Razlika čitave šumske takse i »reprodukcione
vrijednosti drva na panju« — odnosi se na diferencijalne zemljične
rente položaja, monopolne zemljišne rente i eventualno apsolutne
zemljišne rente. Ukoliko šume za sječu nisu dovoljno »otvorene« šumskim
komunikacijama — izračunavaju se i negativne šumske takse, koje signaliziraju
da još nije kucnuo čas njihova iskorišćivanja za tržište. Međutim,
»reprodukcione vrijednosti drva na panju odnosno šumskih sastojina« uvijek
su pozitivne, jer bez ikakvog rada nije ih moguće reproducirati u sadašnjim
uvjetima procjene npr. u Evropi, pa i Jugoslaviji.
ad 5) — Neki prepis nekog zakona — nema snagu ekonomskog zakona.
Ali ako zakoni o šumama svi h država u Evropi, pa dapače i u s\ ijetu
(vidi knjigu grupe istaknutih eksperata FAO — Ujedinjene Nacije — »Amministration
et legislation forestieres«) -- predviđaju reprodukciju posječenog
drva na panju, pa o obnovi šuma propisuju stroge odredbe sa sankcijama


— to znači da je ta reprodukcija priznata kao društveno, potrebna!
A to pak znači da se i najudaljenija sječina mora obnoviti šumom, razumljivo,
intervencijom ljudskog šumskouzgajivačkog rada. To je — drugim
150