DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Plitvica), što je ne samo posve promijenilo izgled pejzaža, nego je negativno utjecalo i na mineralni sastav tla, pa prema tome i na količinu prirasta. Osobito je poguban za naše šume bio neposredni poslijeratni period. U to prijelomno doba sasječena su ogromna područja do tada nedirnutih šumskih površina u našim elitnim šumama, a da se često pri tome nije poštovalo ni najosnovnija pravila gospodarenja. Sasječeni materijal samo je djelomično ekonomično korišten, dok je najveći dio neznalački upotrijebljen ili čak uopće nije ni izvučen iz šume. Tako su još i nedavno obronci Đerovice, Bogićevice i Koprivnika u Prokletijama desetkovani, a srušeni orijaši još i danas trunu pored svojih panjeva prepušteni da optužuju jednu epohu ne samo krajnje neodgovornog nego upravo sramotnog odnosa našeg društva prema tom blagu, što su ga vjekovi stvarali. Ta je sječa široko otvorila vrata eroziji velikih razmjera, koja prijeti da na nekim mjestima posve izmijeni krajinu. Erozija je tako zauzela i velike prostore, osobito u istočnoj Srbiji, a znatno je ugrozila i normalan rad nekih tek podignutih hidrocentrala (Jablanica. Đerdap). Najsudbonosniji udarac našem šumarskom gospodarenju bila je odluka da se sve šumarije stave na sa mo stalno financiranje i da se pretvore u privredna poduzeća, zavisna iskjučivo o ekonomskom faktoru zarade. Sva apsurdnost takve odluke najočiglednije se ukazala na našem kraškom području (zaprema u nas kojih 4 milijuna hektara), koje je s obzirom na morfološke karakteristike (propusnost tla i tanak sloj humusa) osobito osjetljivo na svoj zeleni pokrivač. Bez tog zelenog pokrivača zimske bujice lako speru tanak sloj zemljače, izbija goli bezvodni krš, nepodesan za obitavanje čovjeka. A kraj toga su takvom bezumnom odlukom šumarije na krškom području u pogledu upravljanja izjednačene sa svim ostalim šumarijama u našoj zemlji! Ovom odlukom je posve pogažena etika šu ma r s k o g poziva, a svi su naši šumarski stručnjaci od nekadašnjih čuvara i zaštitnika šuma, emocionalno odgajanih za njegovatelje tih zelenih hramova naše prirode i budnih pazitelja ekološke ravnoteže naše okoline, srozani na zatiratelje upravo tih najplemenitijih spomenika prirode. Oni danas moraju biti spremni da sruše i posljednje stablo, ako to zatraži poslovni interes ili kad dođe u pitanje njihova egzistencija. Slavljeni, ne svojom krivnjom, u položaj da im osobni prihodi ovise o količini posječenih stabala, što je sada strpano pod posvema neadekvatan pojam »učinka osobnog rada«, njihove je lovačke puške zamijenio čekić za označavanje stabala određenih za obaranje. Ta nekada vedra četa u zelenim uniformama, u kojoj je generacijama njegovana ljubav prema prirodi i smisao za čuvanje prirodne okoline, srozana je na razinu bezpoštednih eksploatotora jedne životne zajednice bez koje čovjeku nema egzistencije na ovom planetu. Pri tome je najgore to što je u međuvremenu izrastao već niz mladih generacija šumarskog osoblja koje je pritisnuto takvim financijskim nedaćama i odgajano u toj novoj klimi »znanstvenog šumarstva« i svoj pogled na svijet i na to šumsko blago prepušteno njihovoj upravi sve više prilagođuje ovim novim traženjima našeg društva. Posve je srušena profesionalna etika šumarskoga poziva, zgažena je emocionalna nadgradnja jednoga intelektualnog poziva, koja je oplemenjivala ljude i izgrađivala oblikovane osobe. Povodeći se danas za zahtjevima potrošačkog društva mi smo i opet |