DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Turopolju stare hrastove šume dopirale sve do periferije grada. I potoci na Medvednici imaju sve manje vode, a brojni su izvori u gori posve presušili. Pa kad gledamo ono pustošenje šuma, danas, upravo pred našim očima, u gorama oko Požege ili u Zumberku, pa nasilje na šumskom zemljištu: kod nas se sade monokulture kanadske topole u Istri ili različite vrste nama stranih četinara, i to sve pod firmom neke tobožnje »znanosti«, ili kada se ništa ne poduzima da se po našim kraškim krajevima oplemene i pošume niske listopadne panjevače, šikare i kamenjari, a one zajedno u jadranskom priobalnom području pokrivaju samo u Hrvatskoj prostor od gotovo milijun hektara, onda se stvarno moramo zabrinuti nad životnim uvjetima kakve ostavljamo ne možda našim nekim dalekim potomcima, nego samoj našoj djeci i unučadi. Poznato je da samo prirodna šuma, s biocenozom koja odgovara fiziološkim prilikama kraja osigurava šumi njenu punu ekološku funkciju. I polazeći danas zaista od »znanstvene« osnove, onda bi vrhovni zakon za gospodarenje šuma kod nas morao glasiti: sve poduzimat i da se površina »prirodnih šuma« kod nas sve više povećava. Takav zaključak onda nas dovodi i do jedne nove dimenzije: velike šumske površine, ljepote naše zemlje i još netaknutost prirode maksimalno koristiti za rekreaciju. Evropljanima, kojima mjesečni boravak u nezagađenoj sredini postaje sve manje luksuz, a sve više životna potreba, puto vanje na ljetovanje sve je manje privilegija dokona čovjeka. Ljetovanje sve više postaje životna potreba upravo za radni narod, koji većinom radi u zagađenoj atmosferi velegrada ili tvorničkog kruga. Usavršavanjem proizvodnje stroj sve više preuzima od radnika neposredan fizički posao, a za uspješno rukovođenje traži sve više znanja i sve intenzivniji psihički napor. Prema tome, svako rukovanje novim aparatima i u neposrednoj proizvodnji traži sve jač e anga žiranje intelektualne sfere, što sigurno dovodi do jačega opterećenja, u prvom redu autonomnog, a onda i centralnog živčanog sistema. Prema tome, mijenja se kvalitet ali ne i kvalitet opterećenja radna čovjeka. I sam svakodnevni život u potrošačkom društvu u znatnoj mjeri troši naš živčani sistem brže nego što ga priroda može prilagoditi i bolje ga osposobiti za uspješnije savladavanje zahtjeva, koji se stalno povećavaju. Sve veći broj duševnih oboljenja i smrti uslijed srčanog infarkta to bjelodano dokazuju. Zato redovna rekreacija u još nedirnutoj prirodi postaj e životn a nužda , a korištenje takvih, još relativno prostorno ograničenih rezervoara u Evropi, problem koji prelazi ne samo nacionalne nego i državne granice. Da su stvar? pomalo i kod nas sazrele za takva razmišljanja, najbolje je pokazalo savjetovanje o očuvanju rijeke Tare i izdvajanje čitave široke, još prilično nedirnute, planinske oblasti od Neretve do Prokletija kao rekreacijskog područja evropskih razmjera. Njezino bi korištenje upravo u ovakve svrhe domaćem stanovništvu moglo osigurati sigurniji i veći godišnji dohodak od bilo kakve industrije ili kojeg drugog korištenja prirodnih izvora. Naravno da ovakva nova gledanja teško krče put u sredinama, još uvijek opterećenim nedavnom prošlošću i slabom ili tek površnom obrazovanošću. A još je svakako mnogo teže osloboditi se kroz tisućljeća naslijeđenog antagonizma prema šumi i shvatiti da na tu istu šum u moram o sada gledati kao na našeg najboljeg saveznika i po |