DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 21 <-- 21 --> PDF |
PROBLEM EPIDEMIJSKOG SUŠENJA HRASTA LUŽNJAKA — Quercus robur Kratak osvrt na potencijalne uzroke sušenja hrasta lužnjaka Prof. ž. KOVACEVIC U program naučno istraživačkog rada Zavoda za istraživanje u šumarstvu šumarskog fakulteta u Zagrebu postavljen je kao jedan od najvažnijih zadataka »Problem epidemijskog sušenja hrasta lužnjaka — Quercus robur«. Naslov zadatka kazuje nam dovoljno, da se tu radi o jednom problemu jednako važnom za šumsku proizvodnju kao i za industriju drva. što znači hrast lužnjak za našu nizinsku šumu kao glavna vrsta, a što znači slavonski hrast za drvnu industriju ne treba posebno naglašavati. Riječ epidemijsko sušenje znači drugim riječima masovno propadanje hrasta. Ako je ta riječ upotrebljena znači da se radi o vrlo ozbiljnom problemu, koji treba sa svih naučnih i praktičnih stanovišta uzeti u razmatranje. U ovom slučaju je stvar u toliko još ozbiljnija, jer epidemijsko sušenje hrasta lužnjaka kako se ono posljednjeg decenija manifestira je vrlo kompliciran biološk o-k limatološki šumarski problem. Iako je veći broj naučnih radnika već pred pet i više godina pristupio rješavanju tog problema s raznih aspekata izgleda da problem još nije dovoljno združenim silama obuhvaćen. Postavlja se, naime, pitanje što je glavni uzrok epidemijskom sušenju hrasta? Teško bi, međutim, mogli vjerovati da bi jedan razlog mogao dovesti do masovnog propadanja jedne vrste drveća, jer redovno se u takvim slučajevima radi o većem broju uzroka takve pojave. Ali prije nego pristupimo temeljitoj analizi sušenja hrasta potrebni su nam podaci koliko hektara iznose površine na kojima je došlo do sušenja i koliki je gubitak drvne mase u kubnim jmetrima. Isto tako su potrebni podaci o tome da li se -suše samo pojedina stabla ili čitave sastojine i da li stradaju starija ili i mlađa stabla. Neće biti na odmet ako spomenemo, da je proučavanje masovne pojave gubara u gradaciji 1923—1927. godine provela komisija sastavljena od profesora Šumarskih fakulteta iz Beograda i Zagreba te od šumara iz prakse. Ta se komisija nije osvrnula samo na pojavu gubara već i na sušenje hrasta s obzirom na brštenje od strane gusjenica i pojavu amerikanske pepelnice, koja je tada već bila vrlo dobro poznata u nizinskim šumama hrasta lužnjaka. Pored toga prof. P. Đo r đ e v i ć ustanovio je u šumi Merolino para |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 22 <-- 22 --> PDF |
sitičku gljivicu Cerastometla merolinensis kao uzročnika sušenja hrasta, o kojoj je napisao i posebnu raspravu (1925). Prof. Stebu t je pokušao dovesti sušenje hrasta u vezu sa nepovoljnim osebinama tla, a prof. S e iwert h dokazuje protivno tvrdeći da su tla u hrastovim šumama povqljna za razvoj hrasta. Mi smo ovo spomenuli samo radi toga, da bi ustanovili da se poslije tih činjenica, koje su detaljno opisane u Glasniku za šumske pokuse 1926. i 1927. god. nije nitko posebno pozabavio osebinama tala u nizinskim hrastovim šumama. Isto tako nitko od naših stručnjaka nije proučavao detaljnije eventualnu pojavu C. merolinensis u onim odjelima šuma, gdje je došlo do sušenja. Naši stručnjaci najveću su pažnju posvetili pojavljivanju gubara i uzrocima te pojave, dok je krivica na pojavu sušenja dovođena uglavnom u vezu sa brštenjem gusjenica i pojavom amerikanske pepelnice. Tek u najnovije vrijeme počelo se dovoditi sušenje hrasta lužnjaka u vezu sa zagađivanjem tla i pojavom parasitičke gljivice C. merolinensis iako o tome nemamo danas još detaljnije podatke već samo neke podatke s terena. Toj činjenici jedan od glavnih razloga je pomanjkanje odgovarajućih stručnjaka specijalista, a napose fitopatologa, koji bi se bavio pitanjem parasitičkih gljivica u našim šumama. Uzevši u obzir da su naši naučni radnici pristupili proučavanju sušenja hrasta sa raznih aspekata, i to pretežno svaki posebno a ne u združenom naučnom sklopu, sigurno ćemo dobiti čitav niz podataka o navedenom problemu, koje će trebati naknadno povezati i iz njih izvući odgovarajuće zaključke. Budući da i autor sudjeluje u istraživanju uzroka sušenja hrasta sa svoga aspekta, to ćemo se na osnovi njegovih istraživanja u posavskim šumama osvrnuti, na neka pitanja, koja možemo dovesti u vezu s tim problemom. Sadanje epidemijsko sušenje hrasta lužnjaka ne bismo mogli dovesti u vezu s periodičkom, ali stalnom, pojavom gubara, koji u godinama gradacije izaziva golobrst na desecima tisuća hektara šume kao jednom od glavnih faktora, iako dobar dio krivice treba pripisati i njemu. K tome treba dodati i pojavu amerikanske pepelnice, koja nakon brštenja gubarevih gusjenica redovito dovodi do sušenja drveća, ako se ona u gradacijama gubara pojavi. Tim biotičkim faktorima treba dodati još i gusjenice zlatokraja, suznika, hrastovog četnjaka, hrastovog savijača, pa onda gusjenice grbica, koje su u posljednje vrijeme vrlo česta pojava. Iako ti štetnici dovode do jačeg ili slabijeg fiziološkog oslabljenja hrasta ipak značaj današnjeg sušenja hrasta traži jednu dublju analizu faktora, koji izazivaju tu pojavu. Dolazi naime do naglog sušenja hrasta i na površinama, koje nisu bile brštene ili nisu češće stradavale od gusjenica. Možda je negativni utjecaj gljivice C. merolinensis jedan od faktora, koji u posljednje vrijeme ubrzava sušenje te vrste, ali to treba temeljitim istraživanjima sistematski provjeriti. Prateći pojavu sušenja hrasta unatrag 50 godina došli smo do zaključka, da su mnogi uzroci sušenja hrasta starijeg datuma i da su oni postepeno doveli do fiziološkog oslabljenja hrasta, koji se sada počeo sve jače sušiti. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Ako uzmemo u obzir kao uzroke sušenja povremeno brštenje hrasta od strane gusjenica, pa tom faktoru dodamo još amerikansku pepelnicu i u novije vrijeme C. merolinensis onda je potrebno provjeriti koliko su ti faktori doveli do epidemije sušenja. Naše je naime mišljenje da je tu došlo do manifestacije i mnogih drugih faktora, koji su stvorili današnju situaciju. Budući ne možemo uzeti samo štetnike i bolesti kao glavne faktore sušenja hrasta moramo se u ovom slučaju osvrnuti i na prilike tla, na hidro- Slika 1. i 2. Sušenje hrasta lužnjaka u naftonosnom polju u šumi Žutici. termički režim, na posljedice provedenih melioracija, zagađivanje zraka, vode i tla, eventualnu umornost tla s obzirom na čiste sastojine hrasta lužnjaka kod čega nije isključena i prirodna degeneracija vrste. To su neke činjenice o kojima treba kod problema sušenja drveća povesti računa, da bismo utvrđivanjem uzroka sušenja došli eventualno i do zaključaka, što bi trebalo u današnjim prilikama učiniti za uklanjanje ili ublaženje problema? |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 24 <-- 24 --> PDF |
S obzirom na kompliciranost problema sušenja hrasta, nismo za sada u stanju da dademo neke definitivne preporuke već jedino da se s par riječi osvrnemo na pojedina pitanja, koja smo naprijed spomenuli. Svima nam je dobro poznato da su od početka ovog stoljeća provedene u našim nizinskim šumama melioracije te kopanje potrebnih i nepotrebnih kanala i da se te mjere još i danas sprovode. Koliko su te mjere djelovale na promjenu hidrotermičkog režima i na promjenu klimatskih i mikroklimatskih prilika u pojedinim šumama malo nam je poznato. Ali danas znamo da promjena vlažnosti tla utječe u jakoj mjeri na sistem korijena i njegovu funkciju u ishrani drveta. Mi čak primjećujemo da te promjene tla utječu i na pojavu štetnika, a prema tome i na pojavu biljnih bolesti, a svakako će se one odraziti u razvoju drveća i njihovu metabolizmu. Melioracije u šumama i kopanje kanala trebale su poslužiti u prvom redu sprečavanju poplava i odvodnjavanju. Koliko su te melioracije djelovale na korjenov sistem hrasta i jasena mišljenja stručnjaka se razilaze, pa se govori i o negativnim stranama tih zahvata. Ali dok su ranije poplave donosile u šumu mulj i razne hranjive elemente, danas rijeke donose u šume i u šumsko tlo razne otrovne elemente kao što su otpadne vode, pa onda nafta. S ozbirom na tu činjenicu mi smo utvrdili da je nafta na naftonosnom terenu u šumi žutici dovela do sušenja 1.700 ha šume. Dok u tom slučaju možemo uzeti naftu kao uzročnika sušenja šume dotle je na drugom mjestu, gdje nema nafte došlo također do sušenja hrasta na većoj površini. U ovom slučaju sušenje su izazvali drugi faktori biotske i abiotske prirode. U ovom slučaju treba pristupiti istraživanju prilika u tlu i utvrditi da li ima u tom tlu nekih stranih elemenata, koji nepovoljno djeluju na razvoj drveća? Na to nas upućuju neki podaci o sušenju hrasta, koje smo dobili s terena, pa ćemo se na njih ukratko osvrnuti, jer ovaj naš članak ne predstavlja neki naučni rad već upozorenje na činjenice u vezi epidemijskog sušenja hrasta lužnjaka. Tako navodi Cviti ć (Slavonska šuma br. 37/1973.) da je 1968. g. došlo do sporadičnog sušenja hrasta, ali se to sušenje proširilo do 1972. g. na 17 odjela u šumskom bazenu Spačva u više šumarija. Isti autor napominje da se u šumskoj zajednici Carpino betuli — Quercetum roboris aceretosum tatarici Rauš suše elitna furnirska stabla sa slobodnom i razvijenom krošnjom i promjerom 50—70 cm,: bez nekog vanjskog znaka. Inače u području Šumskog gospodarstva Vinkovci do 1972. g. posječeno je 36.871 m3 sušaca hrasta. Stručnjaci toga gospodarstva napominju da je samo šuma Kusara bila brštena od gubarevih gusjenica uzastopce kroz dvije godine, ali ostali odjeli u spačvanskom bazenu su bili bršteni samo djelomično ili uopće ništa. Slične podatke dobili smo i od Šumskog gospodarstva u Novoj Gradiški. Na području tog gospodarstva došlo je do katastrofalnog sušenja hrasta 1964/65. g. kada se posušilo u šumi Žutici 300.000 m3 drvne mase. Da li je uzrok tog sušenja bila i tada nafta, kao što je danas na površini od 1700 ha, nemamo podataka, jer sušenje nije bilo podvrgnuto naučnim istraživanjima. Iz podataka dobivenih od šumskog gospodarstva Nova Gradiška vidimo da se od 1964. g. do danas proširilo sušenje hrasta na površinu od 10.347 ha i posjećeno je 421.935 m3 drvne mase hrasta lužnjaka. 294 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Iako ne raspolažemo sa točnim podacima za čitavo područje nizinskih hrastovih šuma u Posavini i Podravini, ovi podaci su dovoljni da nas upozore na ozbiljnu situaciju u pogledu sušenja hrasta. Baš zbog navedenih podataka i naših opažanja i istraživanja na terenu, dolazimo do zaključka da su različiti biotički i abiotički faktori poremetili fiziološku kondiciju hrasta lužnjaka. Stoga je potrebno čitav taj kompliciran problem uhvatiti sa svih mogućih strana te uklopiti u naučno istraživački rad pored šumarskih stručnjaka; biologe, hidrologe, kemičare i sve ostale stručnjake koji se bave problemima šumarstva. Slika 3. Sušenje hrasta lužnjaka u nizinskim šumama kod Lipovljana. Razlozi sušenja do sada nepoznati. Treba imati u vidu, da je hrast lužnjak dominantna vrsta te da dobrim dijelom tvori čiste sastojine. Kraj njega se našao brijest, koji je uglavnom propao i time se sklop u nizinskim šumama prorijedio. Osim brijesta koji je propao nalazi se u stanovitom broju mjestimice zastupljen grab, a pored njega nađe se pojedinačno ili u manjim skupinama jasen. Inače u tim hrastovim sastojinama nema nigdje u jačem postotku neke podstojne sastojine, pa tako nizinska hrastova sastojina predstavlja jednu siromašnu biljnu zajednicu uz postojeće manje ili veće razlike u svome sastavu. Stoga nam se nameće pitanje da li je sadanje sušenje hrasta jedan tipičan biološki proces izazvan u izvjesnoj mjeri baš dominantnom zastupljenošću hrasta lužnjaka? U toj biljnoj zajednici nakon 100 i više godina došlo je do umornosti tala ili postepene degeneracije hrasta lužnjaka kao i kod brijesta, a u toj situaciji došlo je i do pojave parasitičke gljivice C. merolinensis. Brijest je propao utjecajem holandske bolesti uz pripomoć brijestovih potkornjaka, ali kod toga se također možemo zapitati nije li kod brijesta u vrijeme pojave holandske bolesti postojala fiziološka predispozicija za razvoj te bolesti. Ako sada usporedimo današnje katastrofalno sušenje hrasta lužnjaka sa propadanjem brijesta mogli bi se upitati da li je sušenje brijesta uslovilo današnje sušenje hrasta. Interesatno je da se i kod hrasta pojavila bolest slična onoj na brijestu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Kad je utvrđen uzrok i pojava holandske bolesti u vezi sa potkornjacima interes za spašavanje brijesta je propao kao i proučavanje da li je brijest u nas vrsta koja će se potpuno izgubiti iz šumske flore ili ima i tu pitanje da li će Cerastomella merolinensis dovesti kod hrasta do iste situacije kao i C. ulmi kod brijesta. Poznato je da postoji u nas rani i kasni hrast lužnjak i da se možda već danas u tom pravcu, s obzirom na sušenje, opažaju neke razlike. Da u tom pogledu za sada izbjegnemo daljnje raspravljanje postavljamo pitanje da li se u nas netko bavi selekcijom listača i utvrđivanjem varijeteta odnosno sojeva hrasta. Mislimo da bi se ovim pitanjem trebali temeljito pozabaviti naši šumari selekcionari. To u ovom momentu je tim važnije jer dolazi do sušenja ne samo kod hrasta lužnjaka već i poljskog jasena, bukve i lipe, gdje se također nezna za prave uzroke te pojave. Čini se da opadanje fiziološke kondicije hrasta i spomenutog drveća opažaju ne samo istraživači već i praktičari po vanjskom izgledu stabala i degradaciji u pojedinim odjelima, gdje se drveće nije još sasvim posušilo. S tim u vezi postavlja se pitanje bioloških procesa u samom tlu hrastove šume. Koliko se nakon provedenih melioracija promijenio hidrotermički režim tla, da li je došlo s tim u vezi i do promjene biocenoze tla i smanjenja uloge organizama humifikatora u ishrani drveća? U tom pravcu utvrđene su prilično velike razlike u sastavu zemljišne faune u zdravoj šumi i onoj gdje se vadi nafta. Sve su to pitanja koja trebaju proučiti uzgajivači, selekcionari, pedolozi, hidrolozi i biokemičari. Posebni zadatak imaju na čitavom ugroženom području biolozi, entomolozi i fitopatolozi, koji se bave proučavanjem ekosistema. Zagađivanje okoline je danas već dobro poznata činjenica, a u kojoj mjeri su zagađene šume odnosno zrak, voda, tlo, flora i fauna u šumi nastaje pitanje, kome treba posvetiti veliku pažnju. Sve to traži veliko zalaganje naučnih radnika i jedan ogroman naučni i tehnički kadar. U prvom redu potrebno je prikupiti točne podatke o zdravstvenom stanju drveća u pojedinim šumskim područjima i odjelima kao i o obujmu sušenja hrasta. Već unatrag pola stoljeća i nekoliko desetaka godina, iz godine u godinu šumske se površine smanjuju, progale u pojedinim šumskim područjima bivaju sve veće, što sigurno ubrzava pojavu sušenja. Izgradnja velikog broja cesta osobito onih asfaltiranih pogoršava klimatske i mikroklimatske prilike u šumama. Dok su ranije uprave šumarija golo šumsko tlo vrlo često prepuštale poljoprivredi, u sadanjim prilikama to ne bi bilo preporučljivo već danas treba takva tla odmah pošumiti bilo kojom vrstom drveća, koje može na tom tlu uspijevati. Sada se, međutim, nameće pitanje kojim drvećem, prednost bi imale brzorastuće vrste, na pr. kanadska topola, ali kakva su naša iskustva u tom pravcu? To bi mogao biti jedan od prioritetnih zadataka za uzgajivače i selekcionare šumare. Ako se nastavi sušenje hrasta onom brzinom, kojom se to zbiva u posljednjih 5 godina, onda moramo računati na neugodne klimatske, ekološke i ekonomske neprilike i promjene značajne kako za šumarstvo tako i za poljoprivredu. Ako se sušenje hrasta nastavi ovim tempom kao u zadnjih nekoliko godina, premda je sušenje hrasta poznato unatrag 100 godina, ali ne u tom obujmu kao sada, onda nastaje pitanje čime zamijeniti glasoviti slavonski hrast lužnjak? Osim toga što će biti sada najprimarnije utvrditi obujam sušenja hrasta po površinama i po dobnoj starosti drveća, posebna pažnja 296 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 27 <-- 27 --> PDF |
mora se posvetiti eventualnoj prisutnosti C. merolinensis. Ovo je možda sada najvažnije, jer prema tim rezultatima moći će se eventualno odrediti izvjesne mjere za spriječavanje daljnjeg sušenja hrasta i utvrditi zamjena za hrast lužnjak. Ne ulazeći dalje u postavljanje pitanja, koja nam se u ovom času nameću, možemo na temelju naših dosadanjih opažanja i rezultata istraživanja postaviti ovu žalosnu prognozu za hrast lužnjak: Promjene u biološ- Slika 4. Zdrave sastojine hrasta lužnjaka u fakultetskoj šumi Opeke. kim procesima tla poremetile su fiziološku kondiciju hrasta lužnjaka. Postepeno smanjivanje šumskih površina ubrzava pojavu sušenja. Prosjecanje šumskih površina asfaltiranim putevima utječe na promjenu makro- i mikroklime u šumama i remeti biološku ravnotežu. Prodiranje otpadnih voda iz tvornica u šumske kanale i u tlo djeluje nepovoljno na metabolizam i razvoj drveća. To se osobito primjećuje na naftonosnim poljima. Kod istraživanja uzroka sušenja drveća treba posvetiti naročitu pažnju različitim štetnicima, koji pored oštećivanja drveća mogu biti i prenosioci parasističkih gljivica, kao što je to slučaj s brijestom. Poznato nam je štetno djelovanje defoliatora, ali treba voditi račun i o onim štetnicima koji oštećuju drvo ili pupove (jasenova pipa), pa postepeno smanjuju vitalitet drveća. Kod toga ne smijemo pustiti iz vida ni djelovanje pesticida i njihovih rezidua na biološku ravnotežu u šumama. Masovnu pojavu štetnika u šumama mnogo jače sprečavaju prirodni neprijatelji i patogeni organizmi dok jače koncentracije insekticida koji uništavaju štetnike, remete biološku ravnotežu i stvaraju mogućnost ponovne pojave štetnika. Stoga se u današnjim prilikama sve više preporučuje integralna zaštita bilja, koja ide za održavanjem pravilnih odnosa između biljke i štetnika i za biološkom ravnotežom. To je naročito važno za šume, gdje se takvo stanje može još održati za razliku od poljoprivrede, gdje je biološka ravnoteža već davno poremećena. 297 |
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 28 <-- 28 --> PDF |
ZAKLJUČAK Ovim našim člankom željeli smo samo dati upozorenje na pitanja, koja se nameću u današnjoj situaciji epidemijskog sušenja hrasta lužnjaka. Iz sadržaja se razabire, da po našem mišljenju ima čitav niz faktora, koji su doveli do današnjeg stanja u hrastovoj nizinskoj šumi. Rješavanje tog kompleksnog problema traži kompleksni zahvat naučnih radnika i praktičara u rješavanju problema. Postoji opravdana sumnja da će istraživanja dati neka definitivna rješenja, a u većoj mjeri možemo očekivati promjene u dosadašnjem gospodarenju šumama. Današnje stanje u nizinskim šumama stvorio je današnji ekonomski napredak u proizvodnji, a napose u industrijskoj, te urbanizacija, koja potiskuje prirodu i njezine faktore i stvara nezdrave umjetne sredine pune elemenata, koji zagađuju čovjekovu okolinu. |