DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 12 <-- 12 --> PDF |
vremena pretvaraju u normaln e učinke pomoću procjene učinka radnika ili, kako se još kaže, procjenom zalaganja, Taboršak (51) (das Schätzen des Leistungsgrades, performance rating), gdje se normalni učinak označava indeksom 100. Ovakav način određivanja utroška vremena usvojen je uglavnom svuda u industriji, Barnes (7), Böhrs (13). Po ugledu na studij rada i vremena u industriji, pojam normalnog vremena i procjene stupnja učinka prihvaćen je i od strane većine njemačkih stručnjaka, tako da se ovaj način određivanja učinka primjenjuje u Institutu za nauku o radu u šumarstvu (Iffa) u Reinbeku, Hilf (24), Platzer (38), a isto tako ovog se principa drži i njemačko udruženje KFW, Anonymus (3). Međutim, stručnjaci za proučavanje rada u šumarstvu u Skandinaviji napominju da okolnosti pod kojima se obavljaju radovi u šumarstvu, mnogo odstupaju od prilika u industriji, da jako variraju. Oni smatraju da je procjena učinka neprimjenjiva kod studija vremena u šumarstvu. Umjesto normalnog tamo je uveden pojam prosječnog učinka izvjesnog broja radnika u određenim prilikama, Mattson (35), Makkonen (34), Aro i dr. (6). U Njemačkoj, Häberle, (18) također, umjesto normalnog prihvaća prosječni učinak. Kod studija vremena primjenjuje se analitička metoda, tako da se radni proces dijeli na sastavne dijelove. Vremensko trajanje se mjeri pojedinim radnim zahvatima ili grupi zahvata zajedno, na primjer rad obaranja stabala može se tretirati zajedno ili se trajanje pojedinih radnji mjeri odvojeno (određivanje smjera pada, opsijecanje žilišta, pravljenje zasjeka, potpiljivanje), Hilf (22), Timinger i Pechmann (52). Kod mjerenja utroška vremena radova na sječi i izradi dugo vremena primjenjivana je gotovo isključivo metoda kronometraže. Za snimanja se upotrebljavaju u najvećem broju slučajeva kronometri s podjelom minute na sto dijelova, a najmanje očitanje je 1/100 min, Anonymus (3). Ovi kronometri se upotrebljavaju najviše i kod studija vremena u industriji, Barnes (7). Iz sovjetske literature vidimo da kao vremenske jedinice mjerenja služe minute i sekunde, Trišin i Borodin (54). Kao najkraće vremensko trajanje zahvata kod studija vremena preporučuje se u industriji 0,04 min. U novije vrijeme kod studija vremena radova na sječi i izradi primjenjuje se i metoda trenutačnih opažanja (MTO). 1934. g. Tippet (53) je opisao primjenu ove metode u tekstilnoj industriji u Engleskoj za određivanje vremena rada i prekida, radnika i strojeva. Metodu je nazvao »snap-reading method«, dok je današnji naziv na engleskom jeziku »Work sampling«, Barnes (8). Ovom metodom dobij a se relativno učešće pojedinih vremena, a prvobitno je metoda korišćena da se pomoću nje odredi struktura vremena u postotku te udio općih vremena, kao baza za određivanje dodatnog vremena. Kasnije je ispitana pouzdanost, valjanost i mogućnost primjene ove metode, kod čega je primijenjena matematička statistika, Barnes (8). Pored određivanja postotnog učešća pojedinih vremena, MTO služi u novije vrijeme i za određivanje trajanja pojedinih radnji u apsolutnom iznosu. Za industrijska istraživanja nalazimo za to primjere kod Barnesa (8), Haller-Wedela (20) i drugih autora. |