DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 49     <-- 49 -->        PDF

DUBOKA SADNJA TOPOLE
NA PODRAVSKO-PODUNAVSKIM TLIMA*


ROKSANDIĆ PETAR, dipl. inž. šum.,


Šumsko gospodarstvo Osijek


I UVOD


Historijski gledano, nekada je gotovo cijelo kopno Zemlje bilo pod šumom.
Rastuće potrebe za životnim prostorom i hranom utjecale su na sudbinu
šuma pa danas, iako (konstatiramo da je šuma malo, ne samo kao
izvora sirovine za materijalnu reprodukciju društvene proizvodnje, nego
i kao indirektnih funkcija ikoje one imaju, ne možemo gajiti nadu da će
se one površinski povećavati.


Stoga, stjerane u sadašnje svoje okvire, radne organizacije koje gospodare
sa šumama trebaju voditi dvostruku bitku: kako se (s jedne strane)
šumske površine ne bi i dalje smanjivale, i (s druge strane) da se na tim
površinama što je moguće više intenzivira proizvodnja drveta.


Koliko je ovaj problem star, toliko je stara i ideja o tzv. brzorastućim
(ekspresnim) šumama listača i četinjača, u ikojima bi se na industrijski način
nekoliko puta brže proizvelo drvo najmanje istih dimenzija i kvaliteta
kao u prirodnim šumama.


Tako je došlo i do nove discipline, tzv. plantažnog uzgoja topola, koja
je zadnjih nekoliko decenija potpuno prihvaćena od prakse, ali još uvijek
nije uspješno savladana.


Pravilo, koje vrijedi za sve, da onaj tko puno daje puno i traži — kod
topole je naročito izraženo: sve predispozicije moraju biti maksimalne ako
hoćemo maksimalne prinose, uz napomenu da je dovoljno da samo jedan
faktor zataji pa da doživimo neuspjeh. A pitanje predispozicija je ovdje
vrlo kompleksno. Tu spadaju: izbor tla, izbor vrste (Mona), dubina i razmak
sadnje, prethodna i naknadna obrada tla, njega, zaštita od bolesti,
insekata, divljači, poplave i požara i niz drugih pitanja o ikojima moramo
voditi računa prije, za vrijeme i nakon podizanja brzorastućih zasada topola.


U ovoj temi ograničit ćemo se na jedno uže pitanje, koje tek zadnjih
nekoliko godina postaje sve aktualnije i počinje nalaziti primjenu u praksi,
a to je dubina sadnje u vezi sa pedološko-hidrološkim karakteristikama
tla, i to aluvijalnih zemljišta Drave i Dunava, jer sve dosadašnje »izlete«
na ostale tipove tala, iz već poznatih razloga, možemo smatrati više-manje


* Materijal za interno stručno savjetovanje u okviru manifestacije »Dani
slavonskih šuma«, Našice 15, lipnja 1974. godine


ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 50     <-- 50 -->        PDF

neuspjelim i bespredmetnim za daljnje programe podizanja brzorastućih
zasada topola.


Međutim, pošto i aluvijalna zemljišta imaju svojih negativnih karakteristika,
i tu se mora što prije napustiti šablonska improvizacija pa na problematičnim
površinama ili do daljnjega ne saditi topolu, ili ih prethodno
ispitati i primjeniti odgovarajuću tehnologiju.


Radi toga smatramo da je potrebno prethodno da se ukaže na neke —


II KARAKTERISTIKE ALUVIJA


Izvan zone černozema, koja je danas već isključivo rezervirana za poljoprivredu,
aluvijalna tla su naša najplodnija tla i općenito se smatraju za
najbolja kada je u pitanju uzgoj topola.


Ona zauzimaju oko 10% površine Jugoslavije, a prostiru se uglavnom
kao uži ili širi pojasi u poplavnoj zoni rijeka (riječni poloji), a djelomično
dolaze i u kraškim poljima.


To su naša najmlađa i još nerazvijena (recentna) tla koja se taloženjem
riječnog nanosa stalno obnavljaju i podmlađuju pa su u svom mikroreljefu
vrlo mozaična. Izgrađena aluvijalna tla nalazimo samo na višim i
suhim terasama.


Obzirom na nanošenje riječnog materijala, u aluviju možemo razlikovati
tri zone:


— uz samo korito rijeke taloži se najkrupniji materijal (šljunak-pijesak)
i to su odlična propusna (drenirana) tla, bez tipskih procesa, ali i bez
kapilarnog uspona. To je fiziološki neplodan sloj koji potpuno prekida
kapilarnu zonu sa donjim slojevima i tako ograničava snabdijevanje biljaka
vodom i hranom iz tih slojeva. Prema tome, ova zona za topolu,
sađenu standardnom tehnologijom, nema nikakove vrijednosti,
— u srednjoj (centralnoj) zoni taloži se lakši i finiji materijal (mulj i organske
materije). Podzemna voda se javlja na dubini iz koje se kapilarnim
putem mogu vlažiti površinski slojevi. U koliko i ostale karakteristike
ove zone odgovaraju topoli — ona je idealna za njen uzgoj, najčešće
i uz standardnu tehnologiju.



u trećoj, najudaljenijoj zoni u kojoj ima najmanje taloženja, uslijed
slabe drenaže često dolazi do zamočvarenja i pojave barske vegetacije.
Tu ima dosta vodoloženih depresija, aluvij se hidrogenizira i prelazi u
barska tla (ritske crnice, močvarno tlo, livadsko-barsko tlo i si.).
Ova zona uopće ne odgovara za uzgoj topola.
Iz ovog opisa se vidi da u području aluvija moramo znati determinirati
zone, da bi u prve dvije odabrali potrebnu dubinu sadnje (u prvoj u
pravilu duboku, a u drugoj u pravilu normalnu), dok treća ne dolazi u
obzir.


Kod opisa horizontalnog rasprostranjenja, već smo mogli uočiti da
aluvij zbog svoje nerazvijenosti i u svom vertikalnom profilu pokazujeveliku slojevitost, koja se manifestira u granulometrijskom sastavu, a ponekad
i u boji. Tako do dubine od dva metra često možemo naći tri do pet
pa i više slojeva u kojima se izmjenjuju čisti (sterilni) pijesak s ostalim
strukturama (ilovača-glina).


522




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Utvrđivanje slojevitosti aluvija, mrežom probnih bušenja, najvažnija
je predradnja koja nam opredjeljuje dubinu sadnje, o čemu ćemo govoriti
kasnije.


Kada smo istakli da se aluvij po svojim proizvodnim svojstvima može
mjeriti sa černozemom, mislili smo na normalni aluvij, koji po granulometrijskom
sastavu spada u pjeskovito-ilovasta tla.


Takav aluvij ima:


Fizička svojstva:


veliki kapilarni uspon vode (za 5 sati često i preko 25 om) čime se brzo
nadoknađuje u gornjim slojevima isparavanjem izgubljena voda.
Ima i povoljan kapacitet za zrak (i preko 10%) po čemu spada u dobro
aerirana tla.


Kemijska svojstva:


kemijsku reakciju tla određuje veličina Ca CO3. Tako je u normalnim
karboniranim tlima reakcija neutralna do slabo bazična, a kod beskarbonatnih
neutralna do slabo kisela. Najbolje tlo za topolu je neutralno
do slabo kiselo.


Humus:


u normalnom aluviju ima 1—3% humusa (černozem 4—6´%, a pijeska
manje od 0,5%).


Mikrobiologija:


zbog svojih fizičkih i kemijskih svojstava normalni aluvij je vrlo aktivan.
U površinskim slojevima (10—15 cm) nalazi se od 30—60 milijuna
mikroorganizama, što je samo nešto manje nego u černozemu.


Zaključak je da normalni aluvij u vezi sa fizičko-kemijskim
svojstvima, granulo metrijskim sastavom, dubini
fiziološki aktivnog sloja, tipskim procesima i si. —
spada u naša najbolja tla, ali pošito se radi o nerazvijenim
i vrlo mozaičnim tlima ove prednosti moći ćemo
koristiti samo ako ga prethodno istražimo i determiniramo
u svakom mikrolokalitetu.


III DUBINA SADNJE


Polazeći od dosadašnjih iskustava na području šumskog gospodarstva
Osijek, koje danas ima oko 5.000 ha zasada topola (i vrba) i od uočenih nedostataka
iz kojih rezultiraju nezadovoljavajući uspjesi primanja kod sadnje
(70—80%), pa i na određenim lokalitetima dosta slabog rasta i prirasta,
došli smo do zaključka da se i u dubini sadnje kod topola mora posvetiti izvanredna
pažnja.


Tako smo još 1972. godine zauzeli stručni stav da se, bez prethodne pedološko-
hidrološke analize tla i preporuke (ekspertize) o dubini sadnje za




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 52     <-- 52 -->        PDF

svaki konkretni objekt, ne može podići ni jedan hektar zasada. Ovaj posao
povjeren je Institutu za topolarstvo Novi Sad i već se dvije godine uspješno
obavlja.


Kod dubine sadnje postavlja se kao minimum da sadnica (motka) mora
biti posađena najmanje do dubine kapilarne zone, kao pedološki normativ,
a ako se sade dvo ili trogodišnje sadnice najmanje do početka zadnjeg Ijetorasta
(preko vegetacionog prstena — internodija) kao biološko-preventivninormativ u vezi dothichize.


Duboka sadnja Ellettariem: posađeni prut i neposađeni (pripremljeni) radi
usporedbe. Foto: Roksandić


U ovom, drugom, slučaju sadnice se prikraćuju iznad vrata korijena toliko,
koliko je potrebno da bi dobili motke odgovarajuće dužine.


Ovdje govorimo o podzemnoj vodi koju topola traži u izvanredno velikim
količinama (oko 500 1 za proizvodnju 1 kg suhe tvari) — no zapravo se
radi o potrebi za, u vodi rastvorenom, mineralnom tvari koju topola putem
žiljnog sistema prima. Radi toga, u sloju pijeska u kojemu nema dovoljnovode i hrane, topola ne može dobro da se oiili pa niti da daje zadovoljavajuće
priraste.


Napominjemo da ova saznanja nisu nova, da su teoretski davno poznata,
pa da ima i komparativnih ploha, ali da tek sada ulaze u širu praktičnu




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 53     <-- 53 -->        PDF

primjenu. Jedan od opravdavajućih razloga bio je i taj što do sada nije
bilo strojeva — bušilica, a rad sa ručnim svrdlima je fizički vrlo naporan,
spor i skup.


Šumsko gospodarstvo Osijek, tokom 1973. i zaključno sa proljećem 1974.
godine, podiglo je dubokom sadnjom (od 2—4 m) oko 120 ha topola, od čega
oko 35 ha strojno, a 85 ha ručno. Na temelju toga postoje početna iskustva
i komparativni podaci.


Vidi se, da smo u ovu akciju krenuli odlučno, ručnim alatom, jer u to
vrijeme još nismo znali da će se na tržištu pojaviti stroj firme Ellettari,
koji u odnosu na slične strojeve pokazuje nesumnjive prednosti i za kojega
već danas možemo tvrditi da u tehničkom i ekonomskom pogledu predstavlja
potpuno zadovoljavajuće rješenje i da u tom smislu neće biti potrebe
za nekom bitnom modifikacijom.


IV RUČNO I STROJNO BUŠENJE JAMA


Da bi opravdali prelazak na strojno bušenje jama, ukratko ćemo se
osvrnuti na obadva načina.


a)
ručno bušenje


Kod bušenja rupa ručnim svrdlima trošak bušenja raste progresivno sa
dubinom rupe. Radi toga nije uputno bušiti dublje nego što je potrebno pa
se može, posebno ako mreža prethodnog ispitivanja nije bila dovoljno gusta,
kod izvođenja radova dobiveno uputstvo i korigirati na pojedinim mikrolokalitetima.


Na pomenutih 85 ha dubina bušenja kretala se je od 2—4 metra pa je
ovisno o tome i norma po radniku^danu varirala od 12—18 rupa. Ako bi
uzeli kao prosječni normativ 15 rupa, a kalkulativni dan KV radnika na uzgoju
šuma sa 240 dinara bruto (svi doprinosi i opći troškovi), onda bi cijena
po jednoj rupi bila 16,00 dinara ili za 273 sadnice po 1 ha 4.368,00 dinara.


No, osim evidentno velikog troška, ovdje moramo istaći i slijedeće probleme:



ručno bušenje je vrlo težak fizički posao kod kojega se brzo javlja oticanje
ručnih zglobova i žuljevi na dlanovima;

radi malog učinka, a ograničenog vremena u kojemu treba završiti pošumljivanje
potreban je veliki broj radne snage na kojoj smo deficitarni;

ovakav posao zahtjeva dobru organizaciju smještaja, prijevoza i prehrane
radnika, kao i pojačanu kontrolu kvalitete i dubine rupe;



ne može se raditi kod nepovoljnih vremenskih uvjeta.
b) strojno bušenje


Stroj za duboku sadnju firme Ellettari bio je u radu na području šumarije
Osijek proljeća 1974. godine. Na relativno malom izvršenju (35 ha)




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 54     <-- 54 -->        PDF

nismo mogli utvrditi njegove stvarne mogućnosti u različitim uvjetima rada,
a pošto je to bio prvi takav stroj uvezen u Jugoslaviju, tuđih iskustava, također,
nemamo.


Za ovu godinu imamo slijedeću plansku kalkulaciju:



nabavna cijena stroja sa carinom i ostalim troškovima iznosi cea
180.000,00 dinara,

na bazi 80 radnih dana u godini, kalkulativni dan stroja iznosi 404,00
dinara,

bušilica radi kao priključni (polunošeni) stroj u kombinaciji sa traktorom
Bjelorus čiji je kalkulativni dan 850,00 dinara.

Prema tome, kalkulativni dan agregata iznosi 1.254,00 dinara.

U uvjetima nepriređenog zemljišta (nakon sječe i otpreme materijala
ostaju panjevi) i kod šesterokutne sadnje (237 sadnice po hektaru) predviđena
je norma od 300 rupa dnevno za dubinu od 3 metra, dakle, cijena
je jedne rupe 4,20 dinara, odnosno po 1 ha 1.147,00 dinara.


Ova kalkulacija odgovara za površine koje su bliže naseljenim mjestima
i gdje se nakon sječe i otpreme drvnog materijala može prodati i režijski otpad
(granjevina-leževina). U suprotnom, potrebna su još 3 KV radnika koji
će na prugama otklanjati materijal i osigurati prohodnost i lakši i brži rad
agregata. Ovo povećava cijenu koštanja po jednoj rupi na 7,23 dinara, odnosno
po 1 ha na 1.974,00 dinara.


Iz planske kalkulacije proizlazi da je strojno bušenje rupa u odnosu
na ručno produktivnije za 20 puta, a u pogledu cijene za 2,8 puta (za prvi
slučaj) odnosno za 1,2 puta (za drugi slučaj) jeftinije.


Prateći izvršenja, ovog proljeća, mogli smo zaključiti da je planska kalkulacija
postavljena dobro i da će odstupanja do kojih će u daljnjem radu
dolaziti biti u pozitivnom smislu, tj. da će s jedne strane uhodavanjem stroja
i čovjeka normativ od 300 rupa biti povećan, a opravdana je i pretpostavka
da će agregat imati veći godišnji fond od 80 planiranih radnih dana.
Dakle, očekujemo da će ovaj način bušenja rupa u odnosu na ručni biti još
produktivniji i još jeftiniji.


Ostale prednosti strojnog rada svode se na eliminiranje onih nedostataka
i problema koje smo naveli kod ručnog rada uz još jednu činjenicu da,


pored očitih ekonomskih razloga, svako uvođenje mehanizacije humanizira
ljudski rad i doprinosi industrijskoj psihologiji i pozitivnoj motivaciji radnika
prema radu i prema radnoj organizaciji.


V GLAVNE TEHNIČKE KARAKTERISTIKE BUŠILICE ELLETTARI


-
Nalazi se na polunošenoj jednoosovinskoj prikolici, a zajedno sa traktorom
(snage 50 KS na više) čini radni agregat,

mehaničku vezu sa traktorom ostvaruje putem poteznice, a pogonsku
snagu preko kardanske osovine,


ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 55     <-- 55 -->        PDF


kardanska osovina vrši pogon hidraulične pumpe, koja je u vezi sa hidrauličnim
komandama. Putem komandi otvaramo ventile i stavljamo
u protok hidraol ulje,

protok ulja pod velikim pritiskom (oko 300 atmosfera) ide putem armirano
gumenih crijeva do:
a) cilindar a na lijevom i desnom točku, čime vršimo horizontiranje
prikolice, odnosno vertikaliziranje svrdla,
b) hidromotora, koji svrdlu daje aksijalnu vrtnju,
i
c) reduktora , koji reducira broj okretaja na željenu brzinu.



Samo svrdlo nalazi se na jednom vertikalnom ramu po kojem se kreće
gore-dolje pomoću valjkastog lanca i lančanika (princip čelnog viljuškara).
Svrdlo je dužine 3 metra i promjera 12,5 cm, a sastoji se od tri dijela:


a) neposredne oštrice (noža) oblika lastinog repa, koja je od specijalnog
čelika i zamjenjuje se,


b) tijela svrdla (šuplja cijev sa zavojnicama) koje prolazi kroz dva prstena,
a kopčano je na reduktor pomoću kardanskog zgloba,


c) dio između tijela i oštrice, također radi mogućnosti zamjene.



Osim navedenoga, bušilica ima na postolju veliki hladnjak za ulje i dva
ventilatora koji se automatski uključuju u slučaju pregrijavanja ulja.

Bušilica ima 5 komandi za sve potrebne radne operacije, a pomoću jedne
od njih svrdlo se diže u zrak u položaj za transport.
SUMMARY
Deep planting of Poplars on the soils of the Drava-Danube basin


This country´s most fertile soils outside of the chernozem zone are normal
alluvial soils which, according to their physical-chemical and other characteristics,
are in general considered the best when it is a question of Poplar growing. However,
as we are concerned here with undeveloped (recent) soils with different
horizontal zones and marked vertical layering, those normal alluvial soils are very
mosaic-like in their microlocality.


On such soils any stereotyped improvisation ought to be eliminated, and it
is necessary tentatively to investigate the pedological-hydrological characteristics,
and to establish adequate techniques. The paper deals with the problem of deep
planting. With the present technological means at our disposal deep plant-
i!ng is limited to 3 m when planting holes are machine-drilled, and to 4 m
(practically) when they are hand-drilled. As a rule, the required minimum-depth
planting is that of the depth of the capillary zone (pedological standard), while
2- or 3-year-old setts areto be planted above the one-year height of the sett (biological-
preventive standard).


In 1973 and 1974 the Forest Enterprise of Osijek had established 85 hectares
of Poplar plantings by manual deep planting, and 35 hectares with the Italian


527




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Ellettari power screw auger. Comparative analyses show that machine drilling of
planting holes is 20 times more productive and 2 ´ 8 or 1 ´ 2 times less expensive.
Besides these conspicuous economic advantages, machine work replaces rough
physical labour, alleviates the problem of labour shortage, simplifies the organization
(of lodging and boarding) and the control of work quality, actualizes work
under unfavourable weather conditions, etc. By introducing mechanization we also
contribute to industrial psychology and to a positive motivation of the operative
towards work and work organization.


The technical features of the Ellettari soil auger dwarf those of other similar
machinery so far known (for alluvium conditions), and here no essential modification
is called for.