DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 50 <-- 50 --> PDF |
neuspjelim i bespredmetnim za daljnje programe podizanja brzorastućih zasada topola. Međutim, pošto i aluvijalna zemljišta imaju svojih negativnih karakteristika, i tu se mora što prije napustiti šablonska improvizacija pa na problematičnim površinama ili do daljnjega ne saditi topolu, ili ih prethodno ispitati i primjeniti odgovarajuću tehnologiju. Radi toga smatramo da je potrebno prethodno da se ukaže na neke — II KARAKTERISTIKE ALUVIJA Izvan zone černozema, koja je danas već isključivo rezervirana za poljoprivredu, aluvijalna tla su naša najplodnija tla i općenito se smatraju za najbolja kada je u pitanju uzgoj topola. Ona zauzimaju oko 10% površine Jugoslavije, a prostiru se uglavnom kao uži ili širi pojasi u poplavnoj zoni rijeka (riječni poloji), a djelomično dolaze i u kraškim poljima. To su naša najmlađa i još nerazvijena (recentna) tla koja se taloženjem riječnog nanosa stalno obnavljaju i podmlađuju pa su u svom mikroreljefu vrlo mozaična. Izgrađena aluvijalna tla nalazimo samo na višim i suhim terasama. Obzirom na nanošenje riječnog materijala, u aluviju možemo razlikovati tri zone: — uz samo korito rijeke taloži se najkrupniji materijal (šljunak-pijesak) i to su odlična propusna (drenirana) tla, bez tipskih procesa, ali i bez kapilarnog uspona. To je fiziološki neplodan sloj koji potpuno prekida kapilarnu zonu sa donjim slojevima i tako ograničava snabdijevanje biljaka vodom i hranom iz tih slojeva. Prema tome, ova zona za topolu, sađenu standardnom tehnologijom, nema nikakove vrijednosti, — u srednjoj (centralnoj) zoni taloži se lakši i finiji materijal (mulj i organske materije). Podzemna voda se javlja na dubini iz koje se kapilarnim putem mogu vlažiti površinski slojevi. U koliko i ostale karakteristike ove zone odgovaraju topoli — ona je idealna za njen uzgoj, najčešće i uz standardnu tehnologiju. — u trećoj, najudaljenijoj zoni u kojoj ima najmanje taloženja, uslijed slabe drenaže često dolazi do zamočvarenja i pojave barske vegetacije. Tu ima dosta vodoloženih depresija, aluvij se hidrogenizira i prelazi u barska tla (ritske crnice, močvarno tlo, livadsko-barsko tlo i si.). Ova zona uopće ne odgovara za uzgoj topola. Iz ovog opisa se vidi da u području aluvija moramo znati determinirati zone, da bi u prve dvije odabrali potrebnu dubinu sadnje (u prvoj u pravilu duboku, a u drugoj u pravilu normalnu), dok treća ne dolazi u obzir. Kod opisa horizontalnog rasprostranjenja, već smo mogli uočiti da aluvij zbog svoje nerazvijenosti i u svom vertikalnom profilu pokazujeveliku slojevitost, koja se manifestira u granulometrijskom sastavu, a ponekad i u boji. Tako do dubine od dva metra često možemo naći tri do pet pa i više slojeva u kojima se izmjenjuju čisti (sterilni) pijesak s ostalim strukturama (ilovača-glina). 522 |