DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 63 <-- 63 --> PDF |
NACIONALNI PARKOVI MJESTO I ZNAČENJE NACIONALNIH I PRIRODNIH PARKOVA U ZAŠTITI ČOVJEKOVE OKOLINE JOSIP MOVČAN, Nacionalni park Plitvička Jezera Prošlo je preko stotinu godina otkako je utemeljen prvi nacionalni park, Yellowstone. Od tog značajnog događaja pa do danas, na svim kontinentima, u većini zemalja osnovani su brojni nacionalni parkovi. Pobuda za ovaj značajni pokret izazvana je željom da se očuvaju prirodne vrednote od osobitog značenja, koje su istovremeno predstavljale nacionalni ponos zemalja osnivača. Ideja posebne zaštite prirodnih cjelina ili pojedinih biljnih i životinjskih vrsta u mnogim zemljama nailazi na sve veći odjek. Snažan industrijski razvoj dvadesetog stoljeća u nekim je zemljama ubrzano otimao prirodi njezina prostranstva. Krajina je užurbano i nekontrolirano mijenjala svoje obličje. U njoj su izrastali golemi gradovi, kopneni, vodeni i zračni putovi, nicali industrijski giganti i prateća infrastruktura. Regulirani su vodotoci, isušivanje močvare, nestajali šumski kompleksi, a s njima zajedno brojne biljne i životinjske vrste. Takove promjene utjecale su na klimu, a sve su više bile praćene nizom, za život čovjekaj negativnih pojava. Zagađivana je voda, zrak i tlo. Buka i nemir uvukli su se u sve pore života. Čovjek je ponovo počeo tražiti prirodu, ali je ona svakodnevno uzmicala i ustupala prostor čeliku, betonu i asfaltu. Stoga nije neobično da su visoko industrijalizirane zemlje krenule u akciju spašavanja onog što se još spasiti dade, često praćenu mukotrpnim i skupim zahvatima. U takovim zemljama rođena je ideja osnivanja novog oblika većih zaštićenih prostora, u kojima život još nije poprimio drastični vid tehničke civilizacije. U pojedinim zemljama različito imenovani, ali sa istovjetnom namjenom izlučeni, parkovi prirode postali su jezgre zdravijeg života čovjeka, pluća velikih gradova, zone mira, filteri atmosfere, utočište premorenih, okrilje sportskih objekata, rekreacije, dnevnog i tjednog odmora. Za razliku od nacionalnih parkova, u čijem okrilju se zaštićuju osobito značajne i dobro sačuvane prirodne cjeline i njihov daljnji prirodni razvoj, prirodni parkovi su znatno liberalniji oblik prostorne zaštite, u kojem se nesmetano razvijaju one privredne djelatnosti koje su usklađene sa osnovnom namjenom, ravnotežom prirode i estetskim kriterijem takove, djelomično civilizirane, krajine. Značajnu ulogu prirodnih parkova prihvatile su industrijski razvijene zemlje kao dio razvojnog puta prema normalizaciji života modernog čovje |
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 64 <-- 64 --> PDF |
ka. U nekima od njih, parkovi prirode već danas zapremaju više milijuna hektara površine poprimajući karakter općenarodne akcije. Kriteriji za osnivanje nacionalnih parkova u mnogim su zemljama bili, a još i danas su, različiti, iako je definicija za nacionalne parkove donesena i od velikog broja zemalja prihvaćena. Specifični uvjeti razvoja pojedinih zemalja uvjetuju različiti put prema realizaciji ove velike zamisli, ali su ideje u suštini istovjetne. Da bi se uskladila mišljenja i što brže realizirala zamisao, osnovana je prošle godine Evropska federacija nacionalnih i prirodnih parkova, u čije vodstvo je ušao i predstavnik Jugoslavije, dr Dušan Čolić , direktor Republičkog zavoda za zaštitu prirode SR Srbije, u svojstvu potpredsjednika Federacije. U našoj zemlji posvećena je do sada pažnja osnivanju nacionalnih parkova, iako su i drugi vidovi nastojanja u zaštiti prirode bili značajni. Prirodni park kao pojam prostorne zaštite tek je u začetku. To je i razumljivo, jer je kao fenomen dijete razvijenog industrijskog društva. I naše je društvo nakon oslobođenja zemlje žustrim stopama krenulo tim putem. I kod na« se sve više pojavljuju i pozitivne i negativne tekovine Anoderne tehničke civilizacije. Uz opći rast životnog standarda sve više uzmiču prirodni prostori i, uza sve prirodom dane ljepote, u našu životnu ^sredinu prodire niz neželjenih pojava. Zar nije nadošlo vrijeme da se i kod nas ´povede sveopća akcija za sistematizacijom i klasifikacijom životnog prostora i zakonskim i organizacionim definiranjem suvremenih oblika prostorne zaštite? Zaštite, koja će na srazmjerno velikom teritoriju zaustaviti prodor nesmišljenih zahvata, čija kratkotrajna i privredna korisnost ima najčešće uski lokalni ili čak ´individualni karakter? |
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Uzmemo li u obzir da u našoj zemlji svi zaštićeni objekti prirode zauzimaju svega nekoliko stotina tisuća hektara, a da i ti objekti prirode u mnogo čemu biju samotnjačku bitku za svoj status i opstanak, moći ćemo ocijeniti od kojeg je značenja za sveopću zaštitu čovjekove životne sredine baš ta akcija oko jedinstvenog, organiziranog pristupa rješenju pitanja nacionalnih i prirodnih parkova Jugoslavije. Nacionalni i prirodni parkovi su zelene oaze u civilizatorskoj pustoši. Oni pružaju mogućnost znanstveno-istraživačkog praćenja prirode od rađanja života do svih oblika čovjeku korisnih manifestacija. Odgajanju mase u upoznavanju prirode, razvijanju zdravih odnosa prema vlastitoj okolini, upoznavanju ranijih oblika života, razvijanju osjećaja za ljepotu prirodnih oblika i stvaranju pobuda za kulturno i umjetničko djelovanje. Njihova rekreativna i zdravstvena uloga od neprocjenjive je vrijednosti. Kretanje u prirodi i šetnje, boravljenje na svježem zraku, izloženost suncu, pa i kiši, vjetru i snijegu u zdravoj prirodnoj sredini — za mnogog je čovjeka davno zaboravljena prošlost. Savladavanje prirodnih prepreka, uspona, kamenja, žljebina, potoka, igre u prirodi, sportovi i zdrav obrok bez neuroze sve je to niz naoko sitnih blagodati preopterećnom čovjeku današnjice, koje će mu u skoroj buduć |
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 66 <-- 66 --> PDF |
nos ti moći pružiti jedino nacionalni i prirodni parkovi. Oni će postati uzor, stremljenje i čežnja u htijenju da se denaturalizirana uža okolina svakodnevnog boravljenja i djelovanja ponovo približi prirodi. Naši nacionalni parkovi većim su dijelom prebrodili temeljnu bitku za likvidaciju fizičke eksploatacije prirodnih dobara. Oni koji to nisu uspjeli i u kojima eksploatacione tendencije i dalje postoje u toj mjeri, da je u njima primarni prirodni karakter ozbiljno narušen, vjerojatno će morati prihvatiti status parka prirode. To će zadesiti i sada postojeće nacionalne parkove čije prirodne i ostale karakteristike ne udovoljavaju zahtjevima definicije nacionalnog parka ili kod kojih očuvanje prirodnog stanja iz materijalnih i bilo kojih drugih razloga neće biti moguće. Nacionalni park Plitvička jezera jedan je od najpoznatijih u Evropi, a po osnovnim prirodnim karakteristikama to je prirodni objekt najviših odlika. Ipak, i tom nacionalnom parku danas prijeti niz opasnosti. Prometno geografski položaj tog parka, smještenog na raskršću putova iz Srednje Evrope prema srednjem Jadranu i iz istočnog dijela zemlje prema gornjem Jadranu, donio je u njegov najvitalniji dio pravu najezdu automobilskog saobraćaja. Uz sve popratne pojave takovog stanja, koje ljeti više liči na velegradsku sredinu, nego na mirni prirodni prostor, jedva je moguća bilo kakva kontrola kretanja posjetilaca i prolaznika. Kako na prostoru od nekoliko tisuća hektara još uvijek postoji privatni posjed, prometnoj stihiji priključuje se i pritisak za intenzivnom izgradnjom, koja najčešće ne zadovoljava najosnovnijim ambijentalnim propozicijama. U oskudici srazmjerno velikih materijalnih sredstava potrebnih za rješenje nastalih poteškoća, problem vremenom postaje sve veći i teži i — ako se uskoro ne riješi — dovest će Plitvička jezera do nepopravljivih grešaka, zbog kojih će se morati odreći statuta nacionalnog parka. Kao zaključak ovog kratkog razmatranja nameće se slijedeće: 1. Nacionalni i prirodni parkovi su od neprocjenjivog značenja za zdrav život suvremenog čovjeka. Oni čine najvrijedniji dio njegove životne okoline i stoga moraju biti svojina i briga zajednice. 2. Na temelju općeprihvaćenih međunarodnih kriterija potrebno je izvršiti vrednovanje svih prirodnih prostora i bogatstva u zemlji, njihovu klasifikaciju i sistematizaciju i donijeti odgovarajuće mjere i instrumente za zaštitu i održanje. 3. Nacionalni parkovi i parkovi prirode treba da osnuju svoju interesnu zajednicu i odgovarajuće stručne organe, koji bi u određenom vremenskom razdoblju izradili prijedloge za kvalitetnije zakonsko, prostorno, upravno, ekonomsko i društveno reguliranje njihovog statusa. Nacionalni i prirodni parkovi potreba su suvremenog čovjeka. Oni zavređuju svaki napor koji će i nama i budućim pokoljenjima pružiti zdraviji i sretniji život. |