DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 106 <-- 106 --> PDF |
da inspekcija treba raditi preventivno, a ne represivno i nalaziti se u proizvodnji i poslovanju sa šumskim fondom, a ne u sferi razmjene i potrošnje. Nužno je uskladiti rad sa svim progresivnim nastojanjima radnih organizacija u šumarstvu. Teškoće u određivanju granice dokle bi šumarska inspekcija smjela djelovati, a da istovremeno ne bude anahronizam, nastaju s respektiranjem uopćene zakon, podloge »ne smije se smanjivati vrijednost šumskog fonda«. Međutim »granica je tamo gdje se razilaze kratkoročni interesi šumske privrede s općedruštvenim interesima fundamentiranim Ustavom«. Potreba šum. inspekcije će se smanjivati ovisno o intenzitetu stimuliranja rada na obnovi i regeneraciji šuma u šumsko-privrednim organizacijama, kao i o spoznaji vlasnika šume o potrebi racionalnog gospodarenja. ZAKONI O JAVNIM CESTAMA Upoznajemo motorizirane šumare i drvarce s nekim odredbama ovoga zakona, koji je objavljen u NN br. 53/74. Ceste se dijele na magistralne (međunarodna cesta i javne ceste, koje povezuju gradove i važnija privredna područja), zatim regionalne (povezuju priv. područja ili više općina) i lokalne (povezuju sela i naselja). Radi korišćenja, održavanja, rekonstrukcije, izgradnje i upravljanja korisnici osnivaju SIZ-ove za ceste na nivou republike, regionalne i lokalne (čl. 12—44). Sredstva za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju osiguravaju se naknadama. Stope amortizacije javnih cesta i objekata su: 6"/o za gornji makadamski stroj, 2"/o za suvremeni, l,2´°/o za kamene i betonske mostove, 2"7o za čelične, 14´°/» za drvene i ostale mostove. Magistralna i regionalna cesta ima suvremeni kolnički zastor, a lokalna tucanički. Čl. 91—95 zakona govori detaljno o dopustivom pritisku, opterećenju, kolničkom zastoru, saobraćajnim trakama, širinama bankina i dr. Vozila koja se služe javnim cestama moraju imati: kotače s napuhanim gumama, gusjenice s ravnim oblogama, ne smiju prelaziti 10-tonski pritisak po jednostrukoj osovini, 16 tona po dvostrukoj odnosno dozvoljen je osovinski pritisak po kotaču od 5 tona, dok vlastita težina i tovar ne smiju biti teži od 40 tona. IZ »NAŠE PRAKSE« Ekonomist-novinar B. Mejovšek iznosi u Vjesniku u članku »Ulje na vatru inflacije « slijedeće: Organizacija udr. rada nabavila je sirovinu i počela proizvodnju. U međuvremenu su sirovine poskupile! Kad je trebalo prodavati gotove proizvode u cijenu proizvoda je zaračunato ovo novo poskupljenje, pa je OUR ostvario veći dohodak, veći za razliku cijene sirovina! Stvoreni dohodak RO je podijelila po uhodanim ključevima raspodjele: OD, fondovi i zajednička potrošnja. I ispalo je .. . za predviđeni novi proizvodni ciklus nema dovoljno . . . obrtnih sredstava! Sad dolazi plač: kriva je inflacija, troškovi, banka, premalena emisija novca, a na krivo ponašanje raspodjele se »zaboravilo«. Međutim ono što je inflacija na jednoj strani uzela, dala je na drugoj strani. A to radna organizacija nije uzela u račun. Ništa nije lakše ni radnim oragnizacijama na terenu gdje troškovi danomice rastu, a cijene su njihovim proizvodima administrativno zamrznute, kao i onima gdje tržište finalnom proizvodu ne priznaje višu cijenu. Međutim ako se obrtna akumulacija u svaki novi ciklus vraća umanjena za onoliko koliko ju je nagrizla inflacija ili se »neoprezno« podijelila za druge oblike potrošnje. Tako se troše društvena sredstva s kojima nije OUR postupio kao dobar privrednik-gospodar tj. da ih sačuvao i uvečao im vrijednost, a ne smanjivao, pa sada od društva stalno traži nova financ. sredstva i kredite! KLJUČNO PITANJE Prema Vjesniku prenosimo neke konstatacije i izjave s proširene sjednice Predsjedništva CK SKH, koja je održana početkom travnja o. g. u Zagrebu, gdje je vođena rasprava o društvenom dogovoru za formiranje i raspodjelu dohotka i osobnih dohodaka: . . . pristup na osnovi jedinstvenog prosječnog dohotka po uvjetno kvalificiranom radniku (UKR) vodio je uprosječivanju dohotka i destimuliranju borbe za veću produktivnost rada i za veći dohodak. Tako se moglo dogoditi da neke organizacije ostvaruju iznadprosječne osobne dohotke, ali da ne ostvare objektivno mogući nivo dohotka, i obratno, organizacije s ispodprosječnim dohotkom ostvarivale su objektivno najveći dohodak, ali su imale niže OD od prosjeka privrede (M. Baltic). Nadalje je iznesena ocjena . . . dosadašnji samoupravni sporazumi nisu prihvaćeni od radnika i da su radnici ili pasivni ili u opoziciji prema samoupravnim sporazumima, jer nisu sudjelovali u njihovom donošenju i jer ih shvaćaju kao uplitanje države u raspodjelu (A. Jukić). Slije |