DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 117     <-- 117 -->        PDF

IN MEMORIAM:


ING. JOSIP TOMAIC


(1914-1974)


Dne 30. kolovoza 1974. godine nestao
je zauvijek iz redova šumarskih stručnjaka
jedan vrli drug, naš dragi kolega dipl.
ing. Josip Tomaić, savjetnik ŽTP-a Zagreb.


Napustio nas je prerano, nakon duge
bolesti, za vrijeme koje je, zahvaljujući
svojoj velikoj vitalnosti i energiji, uspijevao
povremeno ublažiti njen podmukli
napad, ne dopustivši da ga ometa u funkciji
njegove djelatnosti. Ipak, sve ima svoje
granice pa i njegova borba s bolešću,
koja ga je na kraju savladala i trajno
odijelila od svih drugova šumara i njegove
obitelji, a da nije dočekao plodove svoje
aktivnosti — zasluženu mirovinu.


Otišao je tamo kud za vazda gre se; preostalo
nam je melankolično sjećanje na
njegovu ličnost i doprinos kojeg je dao
našem socijalisitčkom društvu.


Svojim znanjem, iskustvom i odnosom
prema suradnicima zadužio nas je na trajno
sjećanje.


Nezaboravna su sjećanja na ing. Tomaića
u prvom poslijeratnom periodu obnove
naše zemlje. Došavši u područje slavonskih
šuma, sav se predao zadacima
obnove, ratom popaljenih, brdskih sela.
Na svojoj dužnosti sukobio se s problemom
šumara uzgajivača na jednoj strani
i kao društveni radnik, da zadovolji potre


be naroda na drvenoj građi za izgradnju
domova na drugoj strani. Sretali smo se
na brojnim konferencijama u Okružnom
narodnom odboru u Daruvaru, s osnovnim
temama — kako održati šumski fond
i naći rješenje za ispunjenje zahtjeva za
šumskim proizvodima. U nizu stručnih
radnih konferencija, isticao se njegov prodorni
glas sa zahtjevom da se mora naći
rješenje problema izvora građevnog materijala
za izgradnju porušenih kuća, no sve
uz uvjet održavanja šumskog fonda, u čemu
je imao vidnog uspjeha. Zbog svoje
sposobnosti odlazi u više šumarske ustanove
u Zagrebu, gdje djeluje kao dispečer,
a zatim prima nove funkcije tehničkog
direktora šumsko-privrednih organizacija
u Karlovcu i Gospiću, da bi već 1954. god.
prešao u ŽTP Zagreb, odjel za materijalno-
tehničku opskrbu. Tamo nalazi, kao šumar
/veliko polje rada oko primjene racionalnog
korišćenja drveta u izgradnji i održavanju
gornjeg stroja željezničkog tijela.
I ovdje je došla do izražaja šumarska struka
i ekonomika korišćenja, koja je ranije
bila vođena po drugim stručnjacima, a
ing. Tomaić je jedan od prvih šumara koji
je prokrčio i podigao nivo djelatnosti šumara
izvan biološke i tehničke grane. Na
tim poslovima prekinuta je nit njegova
života.


Ing. Josip Tomaić potiče od šumarske
obitelji ispod velebitskih stijena — iz Senja,
gdje se je rodio 1914. god. Srednju
školu završava u Senju, a diplomira na
Šumarskom fakultetu u Beogradu 1939.
god.


Svoju stručnu aktivnost započima 1941.
god. u velebitskoj šumariji Krasno, gdje
ga zatiče rat. Učesnik je Narodno-oslobodilačkog
rata. Po demobilizaciji se vraća
struci i biva postavljen za rukovodioca
šumarije Novska, odakle dolazi na dužnost
u Zagreb, Karlovac, Gospić i na kraju
u ŽTP Zagreb.


Pokopan je u Osijeku, uz ispraćaj brojnih
drugova. Zadnji pozdrav mu je održao,
u ime kolektiva ŽTP-a, njegov suradnik
ing. E. Abramović, evocirajući zasluge ing.
Tomaića u svojoj djelatnosti, spomenuvši
spremnost, nesebičnost i humanost našeg
dragog pokojnika, čiji će lik ostati
svijetla točka u životu nadživjelih, koji su
bili njegovi suradnici i suvremenici.


Neka mu je slava!


M. Strineka