DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 5 <-- 5 --> PDF |
PRILOG KLASIFIKACIJI TALA POD ŠUMOM BUKVE I JELE (ABIETI-FAGETUM PANNONICUM PROV.) NA MEDVEDNICI Dr MIRJANA KALINIĆ, dipl. ing. šum., viši naučni suradnik UVOD Zajednicu šume buikve i jele u savsko-dravskom međurječju nalazimo na Medvednici (Zagrebačka gora) i na Macelj gori, zatim na Ravnoj gori i Ivanščici, kao i na Papuku. Područje bukve i jele u ovim je gorama rnalo izučavano, naročito u (pedološkom i fitocenološkom smislu. S obzirom ma (značenje isastojina buikve d jele IU prostorima savskoidraviskog imeđurjecja, ikao d na problem proširenja areala ijele ovdje), na što su već ranije ukazivali J. šafar (1952), J. Šafar, 2. Haj din {1954), J. šafa r (1961), smatrali smo važnim upoznati i klasificirati itla ovih šuma i područja ikao osnovu za izvođenje spomenutih radova. Tako smo opsežno istražili pedološke prilike šuma buikve i jele iu Papuku (M. K a 1 i n i ć, 1965) i otpočeli s istraživanjima i u ostalim brdskim terenima imeđurjecja Save i Drave. TLA POD ŠUMOM BUKVE I JELE MEDVEDNICE Područje jele u Medvednici, Ikao uostalom u čitavom rneđurječju, nije istraženo fitocenološki. J. šafa r (1961) smatra da se to područje ne može svrstati u zajednicu Fagetuim abietetosum, ijer se nalazi uglavnom na silikatnim tlima pa je bliže acidofdmoj zajednici Blechn o Abietum . Međutim, ne imože se uvrstiti ni ovdje, jer nema smreke. Prema dosadašnjim orijentacionim ispitivanjima Đ. Ra uš a (1970), bila bi to cenoza Abieti-Fagetum panmomicurn prov. (Rauš 68), syn.: Fagetum silvaticae croaticum (boreale) abietetosum Horv. 63; Abieti-Fagetum prapannonicum Fb. 63, što će pokazati detaljma fitocennološka istraživanja ikoja su u toku. U svom radu o uspijevanju i staništu jele na Medvednici, M. Strinei a (1929) opisuje nekoliko lokaliteta gdje su se razvile sastojine jele ili mješovite sastojine bukve i jele. Autor donosi preglednu Ikartu raširenja prirodnog areala jele, odnosno sastojine bukve i jele. Prema našim pedološkim istraživanjima u arealu jele ili zajednice bukve i jele, označenom prema M. Strineki, može se vidjeti da mješovite sastojine bukve i jele, a napose sastojine čiste jele (kojih danas još ma Medvednici ima vrlo imalo) uspijevaju u zoni tala razvijenih na silikatnim stijenama. To se podudara i s istraživanjima koja smo proveli u području Papuka. Pojedinačno, jela |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Medvednice razvija se, također, i na sili´katnom deluviju, koluviju, u kontaktnim zonama smeđih kiselih tala i silikatacnkarbonatnih supstrata pojedinih predjela Medvednice. Područje Medvednice pripada umjereno kontinentalnoj klimi. Srednji godišnji prosjek temperatura zraka u predjelima gornje Posavine iznosi 6,4" C — ll,lo c, a vrijednost od 6,4° C dobivena je na Opservatoriju vrha Medvednice (Sljeme). Kod radova na pedogenetskim istraživanjima područja Medvednice, odnosno ,´ipradjela šume bukve i jele, upotrijebljeni su nazivi tala i kriteriji sistema klasifikacije prema radovima P. K o v a č e v i ć, M. K a 1 i n i ć et al., 1967. d 1972. i prema novoj klasifikaciji tala Jugoslavije: A. Škorić , G. Filipov ski, M. Ć i r i ć, 1972. Tla pod šumom bukve i jele pripadaju terestričkom redu tala, a klasifikacijom su obuhvaćene i niže kategorije od tipa tla: podtip, varijetet, rod, vrsta d faza (tab. I). Ranker i (Humusno-silikatna tla) pod bukvom i jelom Medvednice zapremaju vrlo male površine. Opisali smo ih na paleozojskim zelenim škriljcima masivnog habita, kao distrični podtip humusno-silikatnih tala, uglavnom A-R građe profila. Na škriljavom varijetetu ovih stijena, opisali smo podtip posmeđenog rankera, A-AC-R građe profila. Rankeri na škriljcima Medvednice su pjeskovito-ilovasta ili ilovastopjeskovita tla, sadrže znatne količine skeleta, propusna su i aerirana, veoma (kisele reakcije (pH u nKCl 3,2—3,9; pH/H20 3,7—4,5) i miskog stepena zasićenosti adsorptivnog kompleksa bazama (V% ispod 20%). Distirična smeđa tla (smeđa (kisela tla) pod šumom bukve i jele u Medvednici zapremaju velike površine. Razvijena su na kvarcno^silikatnim metamorfnim i sedimantnim stijenama i imaju A-(B)-C građu profila (»tkambična«). Na zelenim škriljcima, kvaronim pješčenjacima, brusilovcima, opisali smo podtipove distričnog smeđeg tla: Tipično (smeđe kiselo tlo, distrični kambisol), zatim humusno distrično smeđe tlo (»kiselo humozno tlo«) i ilimerizirani podtip distričnog smeđeg tla. Distrična smeđa tla, tipična, razvijena su na zelenim škriljcima i kvarcnim pješčenjacima Medvednice. Teiksturni sastav ovih (tala je ilovast do pjeskovito-ilovast u površinskim horizontima, a u dubljim horizontima — tla su ilovasto-pjeskovita, skeletoidna ili skeletna. Reakcija tla (pH) je veoma kisela (pH/nKCl 3,7—4,0; pH/H20 3,9—4,8), a stepen zasićenosti adsorpcijskog kompleksa bazama (V%) je ispod 30%. Humusni podtip distričnih smeđih tala ne zaprema velike površine na Medvednici. Prema našim orijentacionim istraživanjima, čini se da se u području Medvednice razvija češće na varijetetu masivna habita zelenih škriljaca, a rjeđe na varijetetu škriljava habita, što treba da pokažu detaljna istraživanja. Po svojoj morfologiji razlikuju se od smeđih tala, prvenstveno zbog mnogo većeg sadržaja humusa u A-horizontu i tamnije, smeđe ili rude boje dubljih horizonata tla. Prema profilima tla otvorenim pod sastojinom bukve i jele u šumskom predjelu Puntijarka—Brezovica (profil 362 — Zagreb 1, F/6 i drugi profili), građa humusnog podtipa distričnog smeđeg tla jest slijedeća: A0—Ai—(B)— smeđem kiselom tlu kojega su opisali na Goču i Kopaoniku M. Antić et al., 1963.1 N. Jović, 1968. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 7 <-- 7 --> PDF |
5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U šumi bukve i jele Medvednice, na malim površinama kvarcnih škriljaca, opisali smo i stadij tla srodan humusnom podtipu distričnih smeđih tala. Po svojim svojstvima, tla ovog stadija veoma su slična i tipičnom srneđem podzolastom tlu. Međutim, horizont A2 (ili Ai,2) je ovdje slabije izražen i sadrži manje kvarcnih zrnaca od istog horizonta smeđeg podzolastog tla. Karakteristična intenzivna destrukcija pod utjecajem kiselih humusnih zola i premještanje produkata destrukcije nisu još u ovom stadiju dostigli stupanj ´koji je karakterističan za tipično smeđe podzolasto tlo. Osim na Medvednici, sličan stadij razvoja tla opisali smo i na Psunju, pod šumom montanske bukve s introduciranom smrekom (Picea excelsa Lam.), kao i na Papuku, (pod šumom bukve i jele (M. Kalinić , 1965, 1970). Prema našem mišljenju, sva ova tla čine postepene prelaze između distričnih smeđih tala i smeđih podzolastih tala. Ilimerizirani podtip distričnog smeđeg tla, pod šumom bukve i jele, uglavnom je malo zastupljen u predjelima Medvednice. Tamo gdje škriljoi alterniraju s klasičnim sedimentima glinastijeg sastava i gdje je teren uravnjen, kod izvjesnog broja dubljih profila, zapažaju se ponekad procesi lesivaže i pseudooglejavanja. Međutim, ovi su procesi još uvijek umjerenog intenziteta pa je diferencijacija profila po mehaničkom sastavu uglavnom slabo izražena (tla su ilovasta u površinskom horizontu, a ilovasta i glinastoilovasta u nižim horizontima). Stoga je prirodna dreniranost ovih tala dobra, a također je povoljna i aeracija tla. Stupanj zasićenosti (V%) je umjeren, dok je reakcija tla kisela ili slabo kisela (pH 4,00—5,30). Koluvijaln a tl a pod šumom bukve i jele na Medvednici nalazimo u usjecima, u konusima strmog reljefa, pretežno sjevernih padina. Tamo su ona nastala recentnom sedimentaoijom produkata raspadanja silikatnih kiselih stijena i materijala zemljišta. Profile ovih supstrata označili smo distričnim silikatnim koluvijem, slabo razvijenim. Teksturni sastav po dubini profila može biti različit, ali najčešće je ilovast. Tla su uglavnom srednje duboka. Ponegdje mogu biti skeletoidna ili skeletna. Reakcija tla je kisela ili veoma kisela (ipH 3,9—4,5). Eutrični silikatni koluvij, slabo razvijen, opisali smo u predjelima Medvednice na mjestima gdje silikatne kisele stijene kontaktiraju ili gdje su prekrivene s bazičnim ili neutralnim stijenama. Trošina tih stijena taloži se ponegdje u reljefskim užim i strmim depresijama. To su uglavnom lokaliteti perifernih predjela raširenja jele na Medvednici, gdje je ona i ranije bila zastupljena, dok danas nalazimo tamo samo poneko stablo jele. Reakcija tla je kisela (pH 4,0—4,6), a stepen zasićenosti bazama (V %) ima vrijednosti od 30—50%. ZAKLJUČAK Autor donosi prilog klasifikaciji tala na kojima je razvijena šuma bukve i jele (Abieti-Fagetum pannonicum prov. Rauš 68) na Medvednici (Zagrebačka gora). Kod radova na pedogenetskim istraživanjima Medvednice, odnosno predjela šume bulkve i jele, upotrijebljeni su nazivi tala i kriteriji sistema 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 9 <-- 9 --> PDF |
klasifikacije prema radovima autora: P. Kovače vic, M. Kalinić et al., 1967. i 1972, te prema novoj klasifikaciji tala Jugoslavije koju su priredili: A. škorić, G. Filipovski, M. Carić, 1972. Tla pod šumom bukve i jele na Medvednici formirana su na silikatnim stijenama, a manjim dijelom na silikatnom koluviju (deluviju). U ovom radu opisali smo i izdvojili, kao prilog klasifikaciji tala, slijedeća tla: Ranke r i (Humusno-silikatna tla) na paleozojskim zelenim škriljoima, gdje razlikujemo distrični i posmeđeni podtip. Na kvarcno^silikatnim metamorfnim d sedimentnim stijenama (škriljci, kvarcni pješčenjaci, brusilovci i dr.) opisali smo districn a smeđ a 11 a (smeđa kisela tla) i izdvojili podtipove: tipična smeđa kisela tla, zatim humusna districna smeđa tla i ilimerizirani podtip distričnog smeđeg tla. Na kvarcnim škriljoima opisali smo i stadij tla srodan humusnom podtipu distričnih smeđih tala. Po svojim svojstvima, ovaj stadij tla čini postepen prelaz između smeđih kiselih i smeđih podzolastih tala. U kontaktnim zonama smeđih kiselih tala i silikatno-karbonatnih deluvi jalnih supstrata nekih predjela Medvednice, opisali smo kol u vi jaln a (deluvijalna) tla. Razlikujemo tako podtipove: distrični silikatni koluvij i eutrični silikatni koluvij. LITERATURA 1. A n t i ć, M. (1963) et al.: Humusni varijetet smeđeg kiselog zemljišta na Goču. »Zemlj. i bilj.«, No. 1—3, Beograd. 2. Horvat , I. (1963): Šumske zajednice Jugoslavije. Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb. 3. Jović , N. (1968): Vertikalni raspored zemljišnih tvorevina na Kopaoniku. »Šumarstvo«, No. 1—2, Beograd. 4. Kalinić , M. (1965): Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovih i bukovih sastojina (doktorska disert., Zagreb). 5. Kalinić , M. (1970): Karakteristike tala bukovih i hrastovih sastojina Psunja. Šumarski List, No. 12, Zagreb. 6. Kalinić , M. et al. (1969): Pedodloška karta sekcije Samobor 2, mjerilo 1:50.000. Štampa: Vojno-geogr. Institut. 7. Kovačević, P., Kalinić, M. et al. (1968): Tla sekcije Zagreb, studija i pedološka karta 1:50.000, Zagreb. 8. Kovačević, P., Kalinić, M. et al. (1972): Tla gornje Posavine, knjiga, Zagreb. 9. Miickenhausen , E. (1970): Fortschritte in der Systematik der Boden der Bundesrepublik Reutschland, Bonn. 10. Ra uš, Đ. (1970): Ekološko-fitocenološke karakteristike vegetacijskog pokrova i temelj planiranja Zagrebačke regije, B 1—3, Zagreb. 11. Strineka , M. (1929): Sastojine bukve i jele u Zagrebačkoj gori. Šumarski List, Zagreb. 12. Šafar , J. (1952): Problemi izmjene vrsta u šumama. Šumarski List LXXVI, Zagreb. 13. Šafar, J. i Haj din, Ž. (1954): Problem proširenja areala jele na brdskom području između Save i Drave. Zagreb. 14. Šafar , J. (1961): Rasprostranjenost i proširenje četinjača u arealu bukovih šuma Hrvatske. Šumarski List 85, Zagreb. 15. Škorić, A., Filipovski, G., Ć i r i ć, M. (1972): Klasifikacija tala Jugoslavije (2. verzija), Beograd. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Summary A CONTRIBUTION TO THE CLASSIFICATION OF SOILS UNDER BEECH AND FIR FOREST (ABIETI-FAGETUM PANNONICUM PROV.) ON MEDVEDNICA The author gives a contribution to the classification of soils on which the beech and fir forest (Abieti-Fagetum pannonicum prov. Rauš 68) is developed on Medvednica (Zagrebačka gora). In the works concerning the pedogenetic investigations of Medvednica, that is the areas of beech and fir forest, the terms for soil units and the criteria of the classification system are used according to the works of: P. Kovačević , M. K a 1 i n i ć et al., 1967 and 1972, and according to the new classification of Yugoslav soils prepared by A. Š k o r i ć, G. F i 1 i p o v s k i, M. Ć i r i ć, 1972. The soils under the beech and fir forest on Medvednica were formed on silicate rocks, and to a lesser extent on siliceous colluvium (diluvium). As a contribution to the soil classification, this paper describes and separates the following soil units: Ranker s (Humous-siliceous soils) on paleozoic green schists, with dystric and browned subtypes. On Quartz-silicate metamorphic and sediment rocks (schists, quartz sandstones, grindstones etc.) the dystric cambisols (acid brown soils) are described and the following subtypes distinguished: typical acid brown soils, humous dystric brown soils and the ilimerized subtype of dystric brown soil. On quarz schists, the soil stage related to the humous subtype of dystric brown soils is also described. According to its properties, this soil stage is a gradual transition between acid brown and brown podzolic soils. In the contact zones of acid brown soils and siliceous-calcareous diluvial substrata of some parts of Medvednica, the description is given of the c o 11 u- v i a 1 (diluvial) soils. The following subtypes are distiguished: dystric siliceous colluvium and eutric siliceous colluvium. |