DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 69     <-- 69 -->        PDF

SAVEZU
INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE


ZAGREB


Zakonom o obaveznom primanju pripravnika (NN broj 7 od 23. II 1973.)
dužne su Osnovne i druge organizacije udruženog rada, kao i ostale organizacije
i državni organi primati na rad, u svojstvu pripravnika, osobe sa
završenom visoikom, višom ili srednjom školam odgovarajuće struke radi
osposobljavanja za samostalan rad.


Pripravnički staž traje najviše 1 godinu, ali radna organizacija može
općim aktima odrediti, da za radna mjesta gdje su osobito složeni poslovi
i gdje se traži Visoka stručna sprema pripravnički staž traje do 2 godine.


U svim slučajevima prema čl. 8 citiranog Zakona pripravnika, nakon
uspješno završenog staža, raspoređuje se na odgovarajuće radno mjesto.
Znači, pripravnik se prima na rad na neodređeno radno vrijeme. Zbog toga
i nastaju poteškoće za osposobljavanje stručnjaka — početnika za samostalan
rad, jer pojedina poduzeća primaju pripravnike samo prema utvrđenom
broju raspoloživim radnim mjestima, na koja će ih postaviti po završenom
stažu. Odnosno, često se postavljaju pripravnici odmah na ta slobodna radna
mjesta (što je u koliziji sa intencijom da se ikroz pripravnički staž stiče
određena praksa za samostalan rad). Pitanje — kalko će se i kada osposobiti
ostali stručnjaci — početnici za samostalan rad, koji nemaju mogućnosti da
se zaposle, obzirom na popunjena pripravnička mjesta, ostaje otvoreno.


Prema prednjem, neki stručnjak-početnik može imati najveću želju da
kroz pripravnički staž stakne određenu praksu, a da mu se to vrlo teško ili
nikako ispuni.


Svjedoci smo da se često objavljuju natječaji za popunjenje radnih mjesta
kod pojedinih organizacija uz uvjet, da dotični stručnjak ima najmanje
i—2 god. radnog staža, da ima položen stručni ispit i si. Na takove natječaje
mogu se prijaviti stručnjaci sa završenim pripravničkim stazom, koji već
imaju osigurana radna mjesta u organizaciji gdje su stažirali pa moigu birati
radno mjesto gdje im bolje odgovara, dok stručnjaci koji nisu imali
mogućnosti provesti pripravnički staž — ne mogu se natjecati.


Da bi se ovaj nesklad ispravio, smatram da je dužnost SIT^a šumar, i
drvne industrije Hrvatske, da pokrene postupak za nadopunu »Zakona o
obaveznom primanju pripravnika« time da se odobri i primanje pripravniika
(preko broja obaveznih) na određeno radno vrijeme, tj. na vrijeme u kojem
će završiti pripravnički staž u smislu citiranog zakona i općeg akta dotične
organizacije. Nakon završenog pripravničkog staža organizacija, u ovom slu