DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 93     <-- 93 -->        PDF

STRANA STRUČNA LITERATURA
I ČASOPISI:


Meddelelser fra det Norske skogvorsksvesen
(Radovi Norveškog instituta za
šumska istraživanja) svezak XXX, 1972/74
donosi:


Br. 119: Finn H. Braekke: Energetički
balans i mikrolima na raznim tipovima
cretne vegetacije.


Br. 120: G. K. Rutherford: Svojstva,
distribucija i porijeklo bijelih praškastih
tala u predjelu Romerike u Norveškoj.
I. Morfologija profila, geografska distribucija
i pedološka svojstva. II. Mikromorfologija
tla određena tehnikom svjetlosnog
i raster mikroskopa.


Br. 121: Eigl Vestjordet: Odnos
između nekih srednjih promjera u jednodobnim
sastojinama smreke. K r i s t i a n
B j o r : Mikrotemperaturni profili u vegetaciji
i gornjim slojevima tla na nepokrivenim
i grančicama pokrivenim plohama.
K. Venn : Gubitak boje i mikroflora
uskladištenog celuloznog drva breze
(Betula pubescens Ehrh.) u Norveškoj. K.
Venn i P. E. Spilling: Štete na
vjetrom porušenim borovima (Pinus silvestris)
1969. god. u južnoj Norveškoj.


Br. 122: Gustav S. Klem: Utjecaj
gnojidbe smreke (Picea abies (L.) Karast.)
i bora (Pinus silvestris L) na učešće kas
nog drva, specifičnu težinu i sadržaj ekstrakta.
Lars Ovrrein: Proučavanje
dušika pomoću izotopa u šumskim tlima.


II. Distribucija i iskorišćenje dušika iz
gnojiva obogaćenog sa 15N prema 40-mjesečno
istraživanju.
Br. 123: Ketil Kohman: Ekološka
istraživanja korijena bora. I. Problemi
metodologije i opći odnosi korijenja. II.
reakcija korijenova sistema na gnojidbu.
Knut Solbraa: Ugibanje smreke (P.
abies) nakon sadnje u jesen. G u n n a r
O g n e r : Izluživanje organske tvari iz
šumskog tla nakon gnojidbe ureom.


Br. 124: Finn Roll-Hansen i
Helga Roll-Hansen: Scleroderris
Iagerbergii u Norveškoj. Domaćini, rasprostranjenje,
savršena i nesavršena forma
te način napadaja.


Br. 125: Gun nar Ogner: Oksidacija
permanganatom organske tvari izlužene iz
šumskog tla nakon gnojidbe ureom. Sve rre
Skoklefald: Učinak kontrolira


nog požara na neka svojstva humusa te
na podizanje i visinski rast smreke i običnog
bora.


Br. 126: G. K. Rutherford: Svojstva,
rasprostranjenost i porijeklo bijelih
praškastih tala u predjelu Romerike u
Norveškoj. III. Mineralogija frakcija pijeska,
praha i gline. IV. Kemijska svojstva.


I. Mikloš
Boletin de la Estacion Central de Ecologia,
num. 4, Madrid, 1973. donosi:


Castroviejo, S.: Preliminarne bilješ
ke o dinamizmu vegetacije Sinrra del Invernadeiro
(Orense). Klimaks vegetacije
vegetacije montano-ibersko-atlanskog područja
Sierra del Invernadeiro predstavljaju
šume hrasta lužnjaka, kitnjaka i njihovih
hibrida. Autor opisuje sadašnje vegetacijske
formacije i razrađuje hipotezu


o uzrocjma zbog kojih je došlo do degradacije
klimaksne vegetacije. Ti su uzroci
intervencija čovjeka i varijacije klime.
Detaljno prikazuje evoluciju jedne »carballeire
«, podložne utjecaju tih faktora i
određuje ekološku funkciju raznih biljnih
vrsta koje karakteriziraju svaku etapu
te evolucije.
Araujo Ponciano, J., Garcia
R u a, A. E.: Španjolska lista vodenih ptica
od siječnja 1973. Tijekom siječnja 1973.
god. sastavljene su liste ptica močvarica
sa 220 lokaliteta Španjolske na temelju do
sada najopsežnijeg istraživanja u geografskom
smislu. Osim toga razni su lokaliteti
istraženi iz zraka. Brojka od 355.841
utvrđenih anatida (porodica pataka) i crnih
liski mala je u usporedbi sa 415.014 iz
1972. godine, što je sigurno posljedica manjeg
dolaska ptica koje prezimljavaju u
toj zemlji zbog blage zime u Evropi. Tabelarno
su prikazani globalni rezultati, posebno
za pojedine pokrajine, detaljno za
pojedine lokalitete s obzirom na ukupni
broj ptica i za sva mjesta prema vrstama.


Garcia, L., Purroy, F. J.: Procjena
ptičjih zajednica metodom parcele. Rezultati
dobiveni u mediteranskoj guštari Punta
del Sabinar (Almeria). Opisuje se metoda
parcele, pomoću koje se može dobiti
kvantitativno i kvalitativno sastav avifaune
u nekom ambijentu poznate površine. Pri


91




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 94     <-- 94 -->        PDF

mijenjena je u mediteranskoj guštari Punta
del Sabinar (Almeria), sastavljenoj od
biljaka Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea,
te je tako dobivena brojka od 20,5
pari na 10 hektara, što označuje gustoću
zajednica ptica koje se gnijezde. Sastavljena
je od samo četiri vrste; Caprimulgus
ruficollis, Galeria theklae, Sylvia melanocephala
i Emberiza calandra.
S m i r n o f, W. A.: Praktični vodič za određivanje
palearktičkih vrsta roda Scymnus
(Coleoptera, Coccmellidae), Identifikacija
buba mara iz roda Scymnus bila je
uvijek mučan posao. Najveća se poteškoća
sastoji u tome, što oznake koje se upotrebljavaju
za determinaciju nisu dovoljno
pouzdane. Nakon detaljnog pregleda
i komparacije brojnih primjeraka sakupjenih
u raznim krajevima svijeta, autor je
došao do zakjučka da morfologija vrha
penisa u mužjaka i spermateke u ženke
predstavljaju pouzdane oznake za determinaciju.
Članak sadrži seriju crteža kompletnog
insekta, specifične karakteristike
distalnog ekstremiteta penisa i spermateke
za svaku od najobičnijih vrsta roda
Scymnus, pa se predlaže da entomolozi,
agronomi i šumari vrše determinaciju jedino
na temelju tih karakteristika.


A g u i r e, E.: Konzervacija i povijest prirode.
Onome tko znade čitati povijest prirode,
geološki i paleontološki podaci pokazuju
upravo dramatični dinamizam.
Autor opisuje ukratko, ali živo i dokumentirano,
prošlost krajolika i faune raznih
španjolskih pokrajina s njihovim paleontološkim
bogatstvima, koja se u svijetu
smatraju izvanrednim i jedinstvenim, osobito
u pogledu sisavaca iz tercijara. Nalazišta
i zbirke fosila osim znanstvene vrijednosti
imaju fundamentalnu važnost za
sve stupnjeve kulturnog i estetskog odgoja,
a predstavljaju i atrakciju za turiste.
Iz tih razloga ICONA (Institut za zaštitu
prirode) u suradnji s institutom »Lucas
Mallada« pomaže u proučavanju paleontoloških
nalazišta te je započeo s osiguravanjem
konzervacije važnih nalazišta u prvom
nacionalnom paleontološkom rezervatu,
nalazištu »La mina« u Lavna (Soria),
srednjeg pliocena, koji predstavlja primjer
kompleksnog sistema dolina na kršu
»Parameras de Molina«. U tom geološkom
razdoblju bila razvijena stepska vegetacija,
gdje je bila obilno zastupljena jedna
vrsta Hipariona i jedna gazela uz još neke
rjeđe šupljorošce (fam. Bovidae), jednu
kozu, jednog majmuna zamorca, jednog
psa, dvije hijene, jednog nosoroga, kornjače
i bezbroj glodavaca. Istražuju se biološki
i ekološki uvjeti faune te njena dinamika.
I. Mikloš


Boletin de la Estacion Central de Ecolo


gia, br. 5, Madrid, 1974. donosi:
Velez Munoz, R.: Ekonomski, socijalni
i ekološki učinci šumskih požara.


Šuma predstavlja izvor raznih materi
jalnih dobara i idealnih koristi, što sve
može biti uništeno od šumskih požara Gubici
u materijalnim dobrima odnose se
na tehničko i ogrjevno drvo, pluto, smolu,
šumske plodove, pašu, brnistru, lov i ribolov.
U članku se čaju formule za valorizaciju
tih gubitaka. Studiraju se i gubici u
idealnim koristima, razvijajući jednu metodu
za kvantifikaciju gubitaka protektivnih
i rekreativnih vrijednosti šume. Analiziraju
se ekološki efekti na osnovi činjenice
da vatra predstavlja jedan od konstituivnih
elemenata prirodne sredine. Istražuju
se učinci šumskih požara na vegetaciju,
mikroklimu i tlo. Konačno se proučavaju
ekonomsko-socijalne posljedice
požara s obzirom na rizik za ljudske živote,
povećanje nacionalnog deficita u drvu
i troškove za borbu protiv tih požara.


Calonge, F. D., Moreno, G.: Prilog
mikološkom studiju planine Sierra de
Guadarrama. I. Novi bazidiomiceti za španjolsku
floru.


U radu je detaljno opisano pet vrsta
bazidiomiceta, koje su po svoj prilici nove
za mikofloru Španjolske. To su: Armillariella
bulbosa (Barla) Romagn; Cortinarius
pseudocrossus Joss. ex Orton; Crepiđotus
subsphaerosporus (Lange) Kiihn et
Romagn; Lentinus lepideus (Fr.) Fr. i Mycena
algeriensis Maire ap. Kiihn. Osim
makro- i mikroskopskih karakteristika autor
za svaku od njih daje bilješke o ekologiji,
habitatu i lokalitetu.


Fernandez Casas, J.: Vegetacija i
flora planine Sierra Nevada. Pašnjaci.


Opisuju se biljne zajednice planine Sierra
Nevada sa Nardus stricta kao dominantnom
vrstom s fitocenološkog, fitotopografskog
i florističkog aspekta. Uz članak
se nalazi i 18 fotografija biljaka u boji.


T e m p 1 a d o, J.: Tetracilinis articulata
(Vahl) u planinama Kartangene.


Tetraclinis articulata (Vahl) (fam. Cupressaceae),
koja je rasprostranjena na jugu
Mediterana, uspijeva i na jugoistoku Španjolske
u pokrajini Kartagena i to je jedino
nalazište ove biljke na evropskom
tlu. Autor opisuje njeno sadašnje stanje
u toj pokrajini. Prije dvadeset godina T.
articulata je prošla kritični period u kojem
je gotovo nestala, ali su se tadašnji
malobrojni primjerci regenerirali i razmnožili,
tako da se danas može nabrojati
nekoliko stotina stabalaca visokih do 1,5
m, na površini od oko 400 hektara. Izvr