DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1975 str. 107 <-- 107 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA ZBORNIK RADOVA O 25-GODIŠNJICI PROGLAŠENJA PLITVIČKIH JEZERA NACIONALNIM PARKOM Plitvička jezera s okolnim područjem proglašena su i formalno 1949. godine posebnim Zakonom nacionalnim parkom. Za dvadeset i petu obljetnicu tog čina Uprava Nacionalnog parka izdala je 1974. god. i posebnu publikaciju — zbornik radova pod naslovom »PLITVIČKA JEZERA, ČOVJEK I PRIRODA«. Ova knjiga, u daljnjem tekstu Zbornik, sastoji se od 260 stranica teksta, 21 stranice izdvojenih stranica crnobijelih fotografija te 16 stranica kolor fotografija. 1. Sadržaj i autori ove najnovijei), 21. samostalne, publikacije o Plitvičkim jezerima je slijedeći: Umjesto uvoda — Akademik prof. dr. Branimir Gušić, Morfološke posebnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera — Akademik prof. dr. Josip Roglić, Podložnost erozije tala na području Plitvičkih jezera — Dr. Jakob Martinović, Vode Nacionalnog parka Plitvička jezera i život u njima — Prof. Ljubica Kostić- Brnek i ing. Aleksandar Brnek-Kostić, O rijetkim biljkama Nacionalnog parka Plitvička jezera — Prof. dr. Nevenka Plavšić- Gojković, Ekološko gospodarski tipovi šuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera — dr. Dražen Cestar, dr. Vladimir Hren, ing. Zorislav Kovačević, dr. Jakob Martinović i ing. Zvonimir Pelcer, 1 Prema »Bibliografiji o Plitvičkim jezerima « (Zbornik str. 257) prva publikacija o svim jezerima je ona Dragutina Seljana »Sedam Plitvičkih jezera«, objavljene 1843. u Zagrebu. Od ostalih starijih djela navodimo ono Dragutina Franića, profesora u velikoj gimnaziji u Gospiću, »Plitvička jezera«, objavljene u Zagrebu 1910. god. (439 stranica oktav formata) te knjige »Nacionalni park Plitvička jezera« iz 1958. god. uz desetogodišnjicu proglašenja Plitvičkih jezera nacionalnim parkom pod uredništvom ing. Josipa šafara. Corkova uvala — prašuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera — Prof. dr. Nevenka Plavšić^Gojković, prof. dr. Milenko Plavšić i dr. Uroš Golubović, čovjek i zaštita Plitvičkih jezera — Akademik prof. dr. Branimir Gušić, Dosadašnji privredni razvoj i buduće vrednovanje plitvičkog područja — Petar Vidaković, ekonomista, Stanovništvo i zaštita prirode u Nacionalnom parku Plitvičkog jezera — Prof. Budimir Korica, Ruralna i urbana naseljenost Plitvičkih jezera — Prof. dr. Stipe Šuvar, Narodnooslobodilačka borba u prostoru Nacionalnog parka Plitvička jezera — Jakov Blažević, predsjednik Predsjedništva SRH, Uloga Plitvičkih jezera kao turističkog središta i općeg razvojnog žarišta Like — dr. Srđan Marković, Misao o Nacionalnom parku i tendencije urbanizacije — Arh. Ivan Lay, Starinska nošnja i domaće tkanje u ambijentu Plitvica — Prof. Marijana Gušić, Život i običaji stanovnika Plitvica — Dr. Vesna Culinović-Konstantmović, Narodno graditeljstvo na području Plitvičkih jezera — Prof. Zorica Šimunović, Plitvička jezera u narodnim predajama i tradiciji — Čedo Priča, književnik, Utjecaj sadašnjosti, vrednovanje i međusobni odnosi prostora Nacionalnog parka Plitvička jezera — Ing. Josip Movčan, Upravljanje Nacionalnim parkom Plitvička jezera — Branko Bosanac, dipl. pravnik, Razvoj upoznavanja Plitvičkih jezera i okolnog zemljišta po starijim geografskim kartama — Dr. Mirko Marković, Bibliografija o Plitvičkim jezerima — Dr. Mirko Marković. Sadržaj Zbornika je, kako vidimo, obilat i raznolik, te zavrijeđuje detaljniji prikaz i analizu priloga. Posebno oni radovi koji zadiru u užu problematiku ne 221 |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1975 str. 108 <-- 108 --> PDF |
samo ovog Nacionalnog parka, nego i zaštite prirode uopće (Gušića, Vidakovića, Korice, Šuvara, S. Markovića, Laya, Movčana, Bosanca), ali za sada zadržavamo se samo na onima s područja floristike i šumarstva. I u ovom slučaju pokazuje se nedostatak časopisa za područje djelatnosti zaštite prirode, a danas i za djelatnost zaštite životne sredine. Zar Republički zavod za izaštitu prirode nije onaj koji treba pokrenuti i izdavati takav časopis? 2. Vegetacija i šume na području nacio^ nalnog parka obrađeni su u tri Driloga: 0 rijetkim biljkama Nacionalnog parka Plitvička jezera, Ekološko gospodarski tipovi šuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera te Čorkova uvala — prašuma u Nacionalnom parku Plitvička jezera. 2.1 Rijetke biljke na području Plitvičkih jezera, koja su »jedinstveni prirodni muzej u kome živi mnogolik biljni svijet« prema N. Plavšić-Gojković jesu: gospina papučica, lovorasti likovac, božikovina, tisa, planinski božur, ljiljan zlatan, kamenika, karanfil (Dianthus monspessulanus L.), alpski likovac, kranjski ljiljan, zvončić (Campanula thirsoidea L.), grašar (Coronila coronata L.), na »suhim« staništima, a ljutak (Cladium mariscus L.-R.Br.) i trska (Phragmites communis Trin.) na močvarnim mjestima. Navedena je i flora cretova na kojima se nalazi »i rijetka biljka trolistica (Menyanthes trifoliata L.) koja je pravi ukras naše flore« (str. 58). Na tom području nalaze se i dvije mesojetke i to na cretu rosika (Drosera rotundifolia L.) te »vrlo rijetka vodena biljka tustica (Utricularia minor LM). Dakako da nisu izostali ni sedrotvorci. Od ostalih vrsta, jer »ovaj prikaz ne pretendira na cjelovitost«, navodi 3 »koje u stanovito doba godine izvanredno ukrašava Plitvička jezera«. To su crnjuša (Erica carnea L. ) koja u proljeće, u doba cvatnje, pojedine dijelove Nacionalnog parka prekriva »prekrasnim crvenilom« te ruj (Cotinus coggygria Scop.) i gluhi javor (Acer optusatum Weldst.) koji sličnim crvenilom ukrašuju jesenji izgled krajolika. Autorica za svaku vrstu navodi i u čemu je njezina osobitost u Nacionalnom parku. Tako »pojava božikovine u nacionalnom parku je to značajnija što je taj atlansko-mediteranski elemenat — kojih općenito u Hrvatskoj ima malo — vezan uz vlažnu i blagu klimu«, a tisa se »u južnoj Evropi rijetko pojavljuje na izoliranim lokalitetima kao što je i naci onalni park Plitvička jezera«2; navedni zvončić »stanovnik je Alpa i obično raste na visini između 1500—2720 m, a samo mjestimično se spušta u alpske doline«, itd. Tekst je dopunjen s 23 crteža obrađenih vrsta koji vrlo dobro mogu poslužiti za identifikaciju pojedine vrste na terenu. 2.2 Za specijalni rezervat šumske vegetacije »Čorkova uvala« (kojeg površina iznosi cea 75 ha) autori, N. Plavšić-Gojković i dr., dali su samo fitocenološku sliku tamošnje zajednice jelovo-bukovih šuma (Fagetum croaticum abietetosum Horv.). Velim »samo«, jer za taj rezervat postoje i »kvantitativni« podaci, tj. podaci o drvnoj masi i prirastu utvrđenih po Katedri za uzgajanje šuma zagrebačkog Šumarskog fakultetas pa je i njih trebalo priopćiti i tako upotpuniti sliku stanja ovog rezervata. I ne samo upotpuniti, nego i podkrijepiti da »životni put prašume « »čorkova uvala« »nije dakle završen i trebat će još dugo vremena da dođe do starenja«, kako to autori navode u završnoj rečenici svog prikaza. 2.3 Za šume ovog Nacionalnog parka, iza 1945. godine više puta vršene su pripreme za sastav gospodarske osnove (reambulacija granica, aerofotosnimanja, utvrđivanje drvnih masa, opisi sastojina), ali osnova nije bila nikada dovršena. Što više, i dendrometrijski podaci iz 1958.godine, odnosno podaci o stanju sastojina u to doba, zagubljeni su (radove je vršila tadanja Sekcija za uređivanje šumau Splitu). Međutim, kako šume u nacionalnom parku nemaju neposrednu gospodarsku funkciju nego parkovno-zaštitnu to i »osnova gospodarenja« mora biti specifična. Osnovica za takvu osnovu, pa i za zahvate u sastojina, u znatno jačoj mjeri nego u gospodarskoj šumi mora bazirati na prirodnim karakteristikama, a koie se očituju u šumskim fitocenozama. Stoga su od unazad deset godina u ovom Nacionalnom parku provedena opsežna fitocenološka istraživanja i utvrđeni kvalitativno i kvantitativno (prostorno) »ekolo2 Brzina rasta tise zaslužuje odgovarajuća istraživanja jer, prema vlastitim opažanjima, tretirati tisu kao »vrstu vrlo sporog rasta« (u svakim ekološkim uvjetima) treba korigirati. 3 B. Prpić: Neke značajke prašume čorkova uvala, Šum. list 9—10/1972, str. 325. |
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1975 str. 109 <-- 109 --> PDF |
škogospodarski tipovi šuma u Nacionalnom parku«, koji su i prikazani u istoimenom prilogu ovog Zbornika. Od ukupne površine Nacionalnog parka s 19 0UÜ ha, šume zauzimaju 13 500 ha, od čega 9 500 ha sastojina sjemenjača (visoke šume), a 4 000 na panjače i jače degradirane sastojine. Na toj površini utvrđeno je 11 tipova (s dva podtipa) ekološko-gospodarsko diferenciranih sastojina. Za svaki tip dani su osnovni podaci o staništu, vrstama drveća odnosno omjeri smjese, o prirastu te o optimalnoj gustoći cesta i dužini privlačenja drvnih masa. Međutim, nema ni riječi o smjernicama gospodarenja ili točnije za uzgojno- zaštitne mjere koje jedino dolaze u obzir strožim kategorijama posebno zaštićenim dijelovima prirode, a u koju kategoriju spadaju i nacionalni parkovi. Što više, dane su preporuke koje su u protivnosti s definicijom nacionalnog parka donijetom na zasjedanju Međunarodne unije za zaštitu prirode u New Delhiju 1969. godine, a koja je objavljena i u ovom Zborniku (str. 228). A prema toj definiciji, nacionalnim parkom može biti »relativno veliko područje koje, pored ostalog, podpada pod nadzor najviših organa u zemlji, odnosno da »najviši nadležni držav ni organi tako upravljaju da su poduzete mjere za sprečavanje ili ograničavanje i EKSPLOATACIJE na cijelom području kako bi se očuvale ekološke, geomorfološke i estetske karakteristike«. A zar s tom obavezom nije u suprotnosti ne samo tretiranje sastojina u nacionalnom parku kao gospodarskih, nego i preporuka da se unosi ariš i borovac i to na veće površine? Preporuka za korištenje crnog i običnog bora može se opravdati, jer se te vrste nalaze i u jednom rubnom dijelu parka, odnosno u neposrednoj blizini na Kapeli, a manja površina i podno Plješivice. Prostorni raspored pojedinih tipova sastojina u Nacionalnom parku trebala bi zorno predočiti priložena karta, ali kako original nije crtan za crnobijelu reprodukciju to ona nije ni dovoljno jasna. 3. Ilustrirani dio Zbornika obilan je: unutar teksta nalaze se 72 fotografije, crteža ili grafikona, a izvan teksta daljnjih 148 crnobijelih i 39 fotografija u boji. Ilustracije npr. omogućuju upoznavanje geografskih karata ovog područja od 1680. godine naprijed, omogućuju uspoređivanje stanja dijelova pojedinih jezera ili hotelsko-turističke izgradnje od kraja prošlog stoljeća s današnjim, daju uvid u područje etnografije itd. Reproducirna je i karta i najnovijeg prijedloga (iz 1974. godine) za reviziju generalnog uređajnog plana kojim se predviđa povećanje Nacionalnog parka od današnjih 19 000 ha na 35 000 ha te veće izmjene javnih cesta u parkovnom području. Ilustrativni dio Zbornika zaslužuje visoku ocjenu kako po sadržajima (motivima) tako i po reprodukciji. Posebno treba naglasiti kolor fotografije, koje ovako reproducirane imaju i antologijsku vrijednost kao npr. zimski motiv (str. 172), stare seoske kuće (str. 173), slap Plitvice (str. 220), Kaluđerovac-Novakovića brod, samo da neke navedem. Manje je uspio raspored fotografija, jer su mnoge stranice pretrpane, a ponekad i sadržajno različite. Tako se slika spomenika VI. Nazora nalazi na stranici sa slikom »putničke carske kuće« iz 1861. G. Janečeka i Janečekovog doma, a pastoralnoidilične fotografije žene s ovcama pred kućom u snježnom pejzažu sa slikama današnjih cesta i uz tekst »tranzitni promet uznemiruje život Plitvica« (o kontrastu ne može se govoriti, jer danas i druga izgradnja »uznemiruje život Plitvica«). 4. U publikacijama tipa Zbornika, u kojima više autora obrađuje istu temu, iako s različitih stajališta, postoji mogućnost ponavljanja koja se uočuje kada se Zbornik čita i ocjenjuje kao cjelina. Takvog ponavljanja ima i u ovom Zborniku. Dakako da se ponavljanja ne mogu prigovoriti autorima koji manje više gledaju svoj rad kao cjelinu, nego uredniku (ureničkom odboru, koji se trebao poslužiti »škarama« odnosno retušom i tako, bez štete za svaki rad, izbjeći ponavljanja. U ovom Zborniku to su ponavljanja nekih povijesnih datuma koja su trebala ostati u radu dra Gušića »Čovjek i zaštita Plitvičkih jezera«, a u ostalima samo natuknuti. Zbornik »Plitvička jezera« (1974. god.) je knjiga koja bi se trebala naći u svim školskim knjižnicama, javnim knjižnicama i u izlozima knjižara da je zapazi što širi krug ljudi. Izdavanje ovog Zbornika pokrenula su, kako naglašava izdavač, na reprezentativnom ovitku knjige, »nova životna kretanja, nove spoznaje i shvaćanja ... kao doprinos izboru daljnje trase životnog puta ovog iNacionalnog parka«. O. Piškorić |