DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1975 str. 58 <-- 58 --> PDF |
SI. 3. — Jarci ili grabe u šumi ispune se tijekom jeseni otpalim lišćem i vodom pa dolazi do procesa biološke razgradnje lišća. Nakon obilnih kiša, ovako organski onečišćene vode odlaze u vodotoke te mijenjaju njihov sastav i kvalitet vode. REZULTATI ISPITIVANJA I DISKUSIJA Sam pokus postavljen je prema zapažanjima u prirodi (slika 1 i 2) gdje smo vidjeli da lišće postepeno trune pod utjecajem određene mikroflore ili su ti procesi nešto ubrzaniji ako se otpalo lišće nalazi u grabama s vodom (slika 3). Dobiveni rezultati biološke potrebe kisika (BPK5) u tabeli 1 izravno nam pokazuju značajnu količinu kisika, koja će djelovanjem prirodnih čimbenika biti utrošena u procesu razgradnje organskih tvari, u razdoblju od 5 dana. Uz određene prednosti, BPK-metoda ima i svoje nedostatke: ona je dugotrajna, utrošak kisika u navedenom razdoblju za procese nitrifikacije je od malog značenja, a neke tvari mogu djelovati otrovno na mikroorganizme u procesu biorazgradnje, dok su neke tvari više ili manje otporne na biorazgradnju. Kod naglih kiša, koje ispiru površine tla šume, dolazi do odnošenja produkata trulenja lišća u obližnje vodotoke te prelijevanja voda iz depresija (graba) gdje je trunulo lišće u vodotok. Tada dolazi do znatnijeg onečišćenja prirodnih vodotoka (Munjko, 1974) nego za vrijeme stalnog vlaženja i ispiranja lišća u mirnim atmosferskim prilikama. 172 |